Goran Medarević
pre 17 godina
Eventualni dogovor po kome bi se,da bi se postigao kompromis oko formiranja nove vlade Srbije,svaka stranka odrekla jednog od,za njih,najvažnijih resora,pri kome bi došlo do situacije da se DS odrekne mesta premijera,DSS mesta ministra policije a G17+ mesta ministra finansija – nije ništa drugo nego još jedna (kao i mnoge do sad) prozirna igra V. Koštunice.Dakle,još jedna smicalica da bi tehnički premijer ostao premijer još dugo.
Ovakvim razvojem događaja DS bi postala daleko najveći gubitnik.Zašto?Pogazila bi volju građana tako jasno izraženu na izborima,ne bi postigla željeni predizborni (važan) cilj smenjivanja V. Koštunice kao ne samo sporog,nedovoljno i neiskreno proevropski orjentisanog,nego i nedovoljno sposobnog i „tvrdog“ pregovarača u svim krucijalno značajnim pregovaranjima sa svetom koja nas u veoma bliskoj budućnosti očekuju.(Kosovo i pridruživanje EU)Dalje,izgubila bi bar polovinu svojih glasača pa i dobar deo aktivnog članstva,i bila bi enormno kažnjena za to na prvim sledećim izborima koji nas očekuju u veoma bliskoj budućnosti;bez obzira sa kakvim bi objašnjenjem G. Tadić i rukovodstvo izašlo pred članstvo,simpatizere i glasače.Nikakvi „viši“ ciljevi koji bi se javnosti izneli kao objašnjenje za tako ogroman ustupak DSS-u,ali i važnije od toga-odustajanje od osnovnog (sada mrzim ovu reč) principa da izborna volja građana (a ne međupartijska trgovina) sastavljaju vlast - ne bi „oprali“ DS od jadne uloge popustljivog pametnjakovića koji je dopustio da Koštunica i dalje bude premijer bez obzira što izborni rezultati „govore“ da on to nikako ne može biti.Demokratski opredeljena javnost je,konačno,uvidela šta je Koštuničin jedini cilj,i popuštanje DS-a tako prozirnoj politici trgovine i ucenjivanja onim što nije za trgovinu i ucenjivanje,svrstalo bi demokrate u red jednakih sa svima ostalima.
Istim dogovorom bilo bi postignuto da G. Dinkić zadrži „važno“ ministarstvo u ekonomskoj sferi i mesto guvernera NBS,DSS bi već lako našao načina da dobro „udomi“ svoje kadrove – kako u vladi,tako i u Parlamentu i Upravnim odborima svega i svačega,a demokrate bi ostale na vetrometini na kojoj bi sledeće,vrlo skore,izbore dočekali bez postignutog velikog rezultata (u obzir dolazi samo, u Srbiji shvaćeno kao povoljno, rešenje za Kosovo ili galopirajući pregovori sa EU i brzo sticanje statusa zemlje kandidata za ulazak) koji bi kompenzovao gubitak glasača koji je neminovan posle pristanka na ovakav scenario.Najveći dobitnik bi bili DSS koji bi,ponovo (prvi put 5. Oktobra 2000.g. – kad ih nigde nije bilo sve do samog tog dana,i drugi put – 2006.-te pred donošenje Ustava Srbije) bili „izvučeni iz mrtvih“.A pravi,istinski,najveći (stranački)dobitnici bili bi radikali,koji bi konačno materijalizovali podršku svog izuzetno čvrstog i upornog biračkog tela, koje bi bilo dovoljno da - na sledećim izborima (obzirom na veliku demotivaciju demokratskog biračkog tela za izlazak na izbore) – dobije mogućnost da vlada Srbijom zajedno sa svojim partnerima socijalistima.Da li,uopšte,treba da kažem ko je onda, u svemu tome, najveći gubitnik?U takvom razvoju događaja za malu je utehu i sasvim je od trivijalnog značaja mogući napredak LDP-a,i oni su izgleda,svesni toga te se dobrano drže po strani,što je za pohvalu.
60 Komentari
Sortiraj po: