CATAPA
pre 1 godinu
Katastrofe se zaista nižu, ali koren je baš u tome što je filozofija postala estrada, korumpirana, svedena na nivo elokventnog advokatisanja najgorih ideologija iz istorije. Svet pre svega prolazi kroz jednu od najužasnijih etapa krize autoriteta. U dvadesetom veku jeste kulminirao fašizam, ali je bilo i antifašističkih autoriteta koji su mogli da se suprotstave i koji se jesu suprotstavili. Danas, u već stabilnoj idiokratiji, svaki idiot je autoritet, tojest niko nije. Argumentacija je zamenjena senzacionalizmom, čak i oni koji imaju argumente, posežu za senzacijom da bi se njihovi argumenti čuli "na trgu". Svi se naprosto previše deru u želji da budu saslušani, želji da nadjačaju ogroman šum, kakofoniju ideja i bezidejnih trabunjanja.
Možda je i idiokratija nekakav "novi komunizam"? I onaj pokojni je više bio kao AIDS; sam po sebi nije bio bolest (bar ne fatalna), ali je razarao imunološki sistem svakog njime zaraženog društva. Ta bi potom podlegla i inače sasvim benignim boleštinama. Idiokratija deluje zapravo isto. Komunizam je makar stvarao disidente kritičare. Komunizam ih je doduše stalno i brisao, ali i brisanjem disidenata perpetualno generisao disidentstvo. Je li iko čuo za nekog disidenta idiokratije? Da li je takvo šta uopšte moguće? Tamo (ili onda) gde su sve ideje jednako vredne, ni jedna ne vredi ništa.
4 Komentari
Sortiraj po: