amer
pre 16 godina
Jako volim putopise običnih ljudi koji se bilo kojim slučajem nađu onde gdje nisu ni pomišljali.Nepoznanica prestavlja izvrstan motiv za slikovito pisanje. Čestitam na tekstu koji lirski opisuje jednu tako lijepu zemlju kao što je Indonezija. To je bogata zemlja siromašnih ali sretnih ljudi. Boravio sam mjesec dana u centralnoj Jawi, Ivana je u jednom od svojih tekstova pominjala grad-selo od milion stanovnika Magelang.Inače ta oblast je poznata po alternativnoj medici koja se prakticira duboko u prašumama-džuglama. U svojstvu pratnje kao ljekar, prisustvovao sam isceljivanju bogatih zapadnjaka (teški po nekoliko miliona eura) koji su oboljeli od kancera a savremena medicina im nije pružila mogučnost izlječenja. Sam način liječenja je spoj tradiconalne kineske medicine i duhovnosti-islama.I danas sam u kontaktu sa tim ljudima koji tvrde da im je terapija pomogla.I jeste im pomogla, jer su naučili da žive, raduju se i shvataju život na sasvim drugi način. Azijska lakoća komunikacije, tolerancija i zadovoljenje malim stvarima ukomponovana nematerijalističkim sagledavanjem bivstva predstavlja ključ sreće koja se ogleda u njihovom osmjehu.Kažem osmjehu, jer me baš jedan osmjeh preljepe Indonežanke zaveo i osvojio. Inače to su najstrastvenije žene na svijetu. Ali to nekom drugom prilikom...
29 Komentari
Sortiraj po: