mamakoka
pre 3 godine
Mi smo van Srbije, deca su vec drugu godinu online. Mislila sam da cu da poludim. Nekako sam se privikla. Najteže mi pada što moram da ponovim po 5 puta šta I kako treba da se radi. Non stop sam umorna.
Sreda, 21.04.2021.
10:19
Izvor: BBC
pre 3 godine
Mi smo van Srbije, deca su vec drugu godinu online. Mislila sam da cu da poludim. Nekako sam se privikla. Najteže mi pada što moram da ponovim po 5 puta šta I kako treba da se radi. Non stop sam umorna.
pre 3 godine
Zar su samo mame u toj situaciji?!
Ja radim od kuće već godinu dana i sa decom sam ceo dan dok je supruga na poslu.
Ovo vredja kada se kaže da samo mame osete ovu situaciju...
pre 3 godine
Meni najteže pada učenje sa sinom i ćerkom, npr.nemačkog, koji nisam znala ni da beknem, srpski strašno... Muž i ja podelili predmete. Ali opet, škola me izluđuje. I šta smo se dogovorili što mi mnogo znači je da ja nemam nikakve obaveze oko večere. To je ludnica. I onda stignem i da odem na vežbe dvaput nedeljno. Tako da mi je sad lakše iako ustanem u 7, nabavka namirnica, kuvanje, vožnja u školu... a posao 8-10 sati :( Isprekidano naravno, i ne može da se radi s pola mozga. Ali otkad sam slobodna posle 6, nisam više ogorčena, muž i ja stignemo i da popijemo po čašu vina i ispričamo se.
pre 3 godine
Mozda ipak prvo da pokusate sa strucnim savetovanjem. Za zajednicki zivot potrebno je dvoje.
pre 3 godine
Kod mene obrnuto, pre pandemije sam bila pred pucanjem. Doduše, deset godina već sama brinem o svemu, uključujući i dete. Sad je dete veliko, nema toliko brige oko osnovnih potreba, sad su brige malo drugačije prirode. Sa pandemijom je došao smiraj od jurnjave i akrobacija između posla i roditeljstva. Odavno sam se pomirila sa činjenicom da najmanje imam vremena za sebe i svoje potrebe, i nekako sam to vreme pronašla ponovo upravo jer je sve nekako stalo, usporilo.
Brige koje trenutno imam su više vezane za perspektive koje moje dete nema, u smislu da se svet promenio i da ne znam kako će se snaći i prilagoditi jer je sve ovo prilično uticalo na motivaciju, a pre svega na životnu radost i pronalazak smisla.
pre 3 godine
Psst@ Hoce biti vise para kad se razidjete? Ne kazem da treba ostati u losem braku, samo pitam kako ce novcana situacija da se popravi razvodom.
pre 3 godine
Suprug i ja smo počeli da pregovaramo o razlazu. Ne možemo da se usaglasimo oko kućnih obaveza, dece, para kojih je mnogo manje nego pre pandemije. Ja pričam jedno, on drugo i tako u nedogled. Deca su nas prvi put u životu čula kako vičemo jedno na drugo, a ja neću da tako žive.
pre 3 godine
Psst@ Hoce biti vise para kad se razidjete? Ne kazem da treba ostati u losem braku, samo pitam kako ce novcana situacija da se popravi razvodom.
pre 3 godine
Zar su samo mame u toj situaciji?!
Ja radim od kuće već godinu dana i sa decom sam ceo dan dok je supruga na poslu.
Ovo vredja kada se kaže da samo mame osete ovu situaciju...
pre 3 godine
Suprug i ja smo počeli da pregovaramo o razlazu. Ne možemo da se usaglasimo oko kućnih obaveza, dece, para kojih je mnogo manje nego pre pandemije. Ja pričam jedno, on drugo i tako u nedogled. Deca su nas prvi put u životu čula kako vičemo jedno na drugo, a ja neću da tako žive.
pre 3 godine
Kod mene obrnuto, pre pandemije sam bila pred pucanjem. Doduše, deset godina već sama brinem o svemu, uključujući i dete. Sad je dete veliko, nema toliko brige oko osnovnih potreba, sad su brige malo drugačije prirode. Sa pandemijom je došao smiraj od jurnjave i akrobacija između posla i roditeljstva. Odavno sam se pomirila sa činjenicom da najmanje imam vremena za sebe i svoje potrebe, i nekako sam to vreme pronašla ponovo upravo jer je sve nekako stalo, usporilo.
Brige koje trenutno imam su više vezane za perspektive koje moje dete nema, u smislu da se svet promenio i da ne znam kako će se snaći i prilagoditi jer je sve ovo prilično uticalo na motivaciju, a pre svega na životnu radost i pronalazak smisla.
pre 3 godine
Mozda ipak prvo da pokusate sa strucnim savetovanjem. Za zajednicki zivot potrebno je dvoje.
pre 3 godine
Meni najteže pada učenje sa sinom i ćerkom, npr.nemačkog, koji nisam znala ni da beknem, srpski strašno... Muž i ja podelili predmete. Ali opet, škola me izluđuje. I šta smo se dogovorili što mi mnogo znači je da ja nemam nikakve obaveze oko večere. To je ludnica. I onda stignem i da odem na vežbe dvaput nedeljno. Tako da mi je sad lakše iako ustanem u 7, nabavka namirnica, kuvanje, vožnja u školu... a posao 8-10 sati :( Isprekidano naravno, i ne može da se radi s pola mozga. Ali otkad sam slobodna posle 6, nisam više ogorčena, muž i ja stignemo i da popijemo po čašu vina i ispričamo se.
pre 3 godine
Mi smo van Srbije, deca su vec drugu godinu online. Mislila sam da cu da poludim. Nekako sam se privikla. Najteže mi pada što moram da ponovim po 5 puta šta I kako treba da se radi. Non stop sam umorna.
pre 3 godine
Suprug i ja smo počeli da pregovaramo o razlazu. Ne možemo da se usaglasimo oko kućnih obaveza, dece, para kojih je mnogo manje nego pre pandemije. Ja pričam jedno, on drugo i tako u nedogled. Deca su nas prvi put u životu čula kako vičemo jedno na drugo, a ja neću da tako žive.
pre 3 godine
Psst@ Hoce biti vise para kad se razidjete? Ne kazem da treba ostati u losem braku, samo pitam kako ce novcana situacija da se popravi razvodom.
pre 3 godine
Kod mene obrnuto, pre pandemije sam bila pred pucanjem. Doduše, deset godina već sama brinem o svemu, uključujući i dete. Sad je dete veliko, nema toliko brige oko osnovnih potreba, sad su brige malo drugačije prirode. Sa pandemijom je došao smiraj od jurnjave i akrobacija između posla i roditeljstva. Odavno sam se pomirila sa činjenicom da najmanje imam vremena za sebe i svoje potrebe, i nekako sam to vreme pronašla ponovo upravo jer je sve nekako stalo, usporilo.
Brige koje trenutno imam su više vezane za perspektive koje moje dete nema, u smislu da se svet promenio i da ne znam kako će se snaći i prilagoditi jer je sve ovo prilično uticalo na motivaciju, a pre svega na životnu radost i pronalazak smisla.
pre 3 godine
Mozda ipak prvo da pokusate sa strucnim savetovanjem. Za zajednicki zivot potrebno je dvoje.
pre 3 godine
Meni najteže pada učenje sa sinom i ćerkom, npr.nemačkog, koji nisam znala ni da beknem, srpski strašno... Muž i ja podelili predmete. Ali opet, škola me izluđuje. I šta smo se dogovorili što mi mnogo znači je da ja nemam nikakve obaveze oko večere. To je ludnica. I onda stignem i da odem na vežbe dvaput nedeljno. Tako da mi je sad lakše iako ustanem u 7, nabavka namirnica, kuvanje, vožnja u školu... a posao 8-10 sati :( Isprekidano naravno, i ne može da se radi s pola mozga. Ali otkad sam slobodna posle 6, nisam više ogorčena, muž i ja stignemo i da popijemo po čašu vina i ispričamo se.
pre 3 godine
Zar su samo mame u toj situaciji?!
Ja radim od kuće već godinu dana i sa decom sam ceo dan dok je supruga na poslu.
Ovo vredja kada se kaže da samo mame osete ovu situaciju...
pre 3 godine
Mi smo van Srbije, deca su vec drugu godinu online. Mislila sam da cu da poludim. Nekako sam se privikla. Najteže mi pada što moram da ponovim po 5 puta šta I kako treba da se radi. Non stop sam umorna.
7 Komentari
Sortiraj po: