Lidija
pre 15 godina
Pa sta ako radite 10 godina i nemate stan,niste jedini. Moji su generacijama unazad ugledni beogradjani,pa sad,moja majka nema ni gde da radi,nema ni kako da me izdrzava,a nemamo ni stan. I zbog toga ja sad treba da se osetim diskriminisano u odnosu na socijalne slucajeve-u doslovnom smislu-prem da i ja spadam u kategoriju istih sa mesecnim primanjma koja su na nivou penzije moje bake od 17000?! Ne ja se osecam diskriminisano u odnosu na sve one koji su izbegli od rata i zla,pa pravo u Beograd. Pa su se svi njima smilovali i oni sad zive bolje i imaju vise nego sto su imali tamo odakle su dosli-cast izuzecima koje ja licno ne poznajem. Njih je trebalo rasporediti po celoj Srbiji. Ali nije to sad sporno,vec cinjenica da je neljudski buniti se da ljudi koji ne zive nego prezivljavaju,koji su takvi kakvi su jer su socijalno i psiholoski deprivirani,jer im se ne daju sanse,jer ih se gnusaju,dobiju minimum pristojnih uslova za zivot. A sve na sta se mi zalimo,mi koji imamo nuzne uslove(da privredjujemo,da se skolujemo,,da se lecimo...) za zivot ili vise od toga,je sistemski problem u ovoj drzavi,i nas licni,jer smo,cini mi se,oguglali na tudje probleme i dok se ne naucimo empatiji ponovo,nece biti bolje ni komsiji ni nama... Sistem nam ne valja,ali nista radikalno i uspesno se ne menja od vrha,vec od dna,stepenik po stepenik... Mozda bismo trebali da podjemo od sebe,da se preispitamo i 'popravimo',pa da pocnemo da menjamo svet...
31 Komentari
Sortiraj po: