Zoran
pre 18 godina
Najtužnija stvar u svemu ovome je što se ponovo, po ko zna koji put ponavlja tipična dilema miloševićevskog doba: braniti ljude koji to uopšte ne zaslužuju samo zato što su oni koji ih napadaju i blate (nekada bilo - hapse i na njih pucaju) mnogo gori.
Još pre DOS-a, kada je većina demokratsakih snaga na ovaj ili onaj način aplaudirala Đukanoviću kada je otkazao poslušnost Slobi (ali je i dalje bio i ostao jako, da se blago izrazim, sumnjiv po pitanju svog mafijaško-švercerskog delovanja i prilično neuverljiv u svojim demokratskim delovanjima). Onda Pavković, koji postade demokrata preko noći kad je svedočio o Bulatovićevim (dans BIA) pijanim pučističkim igrama.
Sada su (kao i više puta pre) na redu Vuk i Danica Drašković. Dana je potpuno u pravu u svojoj "paranoji" (bar je to moje mišljenje), i opet dolazimo u situaciju da ih branimo zbog "višeg interesa", u koji ubrajam reorganizaciju (do nivoa potpunog ukidanja i formiranja nove) BIA-e i ostalih organa prinude koji su ponovo JAKO privatizovani u ovoj državi, a da žmurimo na sve one gluposti, promašaje pa i veoma verovatne kriminalne radnje ovog bračnog para.
Najviše su sami krivi što im se stranka raspada. Posle 15 godina kulta vođe zamazanog sa malo rojalističkog folklora, desničarskog flertovanja sa nacionalizmom (ovde je ipak zabeležen ogroman napredak od nekada strasne ljubavne veze), stranka koja je komunističku ideju zamenila antikomunističkom, a zadržala SVE ostale atribute boljševističke organizacije, posle 15 godina izbornih neuspeha nije bolje ni zaslužila.
A onda i ono glupo opravdanje tipa:
"Ma on je jako dobar, samo mu je žena "rospija" ..."
To je bio i Miloševićev alibi, to je Draškovićev alibi (nekad i ja volim tako da se branim u priči sa drugarima), ali to je besmisleno.
Nikada mi nije bila sporna Vukova iskrenost u nastojanjima da demokratizuje Srbiju, ali se toliko puta pokazao nesposobnim da više nisam siguran šta je manje zlo po Srbiju: diktatorskog (nesposobnog) šefa partije sa demokratskim ciljem ili osvedočeno demokratičnog (nesposobnog i neobaveštenog) šefa partije, I VLADE, toliko "demokratičnog" da mu je svaki ministar postao mali diktator u svom feudu.
15 Komentari
Sortiraj po: