Kapetan Kuka
pre 4 godine
Nadležno ministarstvo je moralo da traži bankarsku garanciju svakom investitoru kome je prodavalo državnu imovinu. Država kada pregovara sa investitorom je sa njim u obligacionom odnosu. Po našim zakonima, ugovarači u privrednim poslovima imaju obavezu ponašanja u skladu sa načelom savesnosti i poštenja (Bona Fidae), što uključuju da imaju povećanu pažnju i odgovornost prilikom ugovaranja poslova, odnosno da se ponašaju po standardu "dobar privrednik". zapravo, pretpostavka je da se tako ponašaju, a ako se tako ne ponašaju, povredili su fiducijarnu obavezu prema firmi ili državi koju zastupaju, pa su za to imovinski odgovorni državi i građanima koje bi trebalo da zastupaju policija i tužilaštvo. Državnik činovnik, ministar, koji je zaključio ugovor sa stranim investitorom, na časnu reč ili lepe oči i poverio mu državnu imovinu i/ili državne povlastice (novčani podsticaji, izgradnja puta, poštedu od inspekcijskog nadzora i drugo), a da nije sa njim precizno ugovorio šta je cilj i zašto se imovina i korist daju (jasan Biznis plan sa definisanim rezultatima i rokovima, npr. nivo produkcije, broj zaposlenih, nivo plata..., preciznim izuzecima i oslobođenjima od obaveze i penalima ako se to ne postigne), je zloupotrebio položaj zaključenjem štetnog ugovora. Gde nema garancije (Performance Bond), tu imamo krivično delo. Ideja za istraž. novinarstvo: probajte da pitate nadležne pa će te videti kako će te se provesti, jer to je oblast najveće potencijalne korupcije.
5 Komentari
Sortiraj po: