Aktuelno

Utorak, 26.06.2018.

08:00

Tri načina da se izborite sa paničnim napadima

Izvor: B92

Tri naèina da se izborite sa paniènim napadima IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

26 Komentari

Sortiraj po:

Trla baba lan

pre 5 godina

Napisao neko ko u životu nije osetio napad panike. Kako bi bilo super kad bi mogli da se lečimo biciklima i sklekovima, milina! A ja se, budala, patim 10 godina, umesto da dišem duboko i radim sklekove.

Borkes

pre 5 godina

Imao sam panicne napade I bolujem od anksioznosti 10 godina. Znao sam po 3 dana da ne izlazim iz kreveta niti da jedem. Sve je promenila polovina rivotrila ujutru. Neverovatan osecaj! Kao da sam vratio svoj zivot.

asdf

pre 5 godina

Samo se prepustite, ne borite se, napad ce proci.
Ovo je samo prva pomoc, nema leka bez terapije, na zalost.
Ko se izlecio sam, nije ni bio anksiozan.
Posle 5 godina mislim da anksioznost ne moze da se izleci, vec da samo moze da se nauci da se zivi sa njom.

Dane

pre 5 godina

KO NIJE DOZIVEO PANIKU NE ZNA KAKO JE TO STRASNO . ISAO SAM KOD LEKARA ,ALI USPEO SAM SAM SEBI DA POMOGNEM , SUGESTIJOM I SKRETANJE MISLI NA NESTO DRUGO. FIZICKA AKTIVNOST JE NAJBOLJI LEK. IMAM MALU BASTICU I KOPAM I SREDJUJEM JE . TO JE MOJ LEK .

SilverSurfer

pre 5 godina

Iskuliras, pustis da te preplave senzacije straha... kad skapiras da se ne umire, posle par napada postajes jaci i oni postaju redji, te nestaju u potpunosti. Tada postajes pobednik. Ne posezite olako za lekovima i alkoholom, pokusajte nesto da pregrmite. Iz licnog iskustva vam kazem da necete umreti

Jaca

pre 5 godina

Kakvo crno duboko disanje pa onda bude još gore, počnu da vam trnu ruke, usne i brada i panika se uvećava. Disanje treba da se smiri, ako treba i papirna kesa pa da što manje kiseonika udišete. Preporučujem knjigu "Bez straha o strahu panici i fobiji" svima koje ovo muči, mene je spasila.

Smoki

pre 5 godina

Probao sam i alkohol, pilule i sve ostalo da se izborim ali sve je kratkorajno i jos pogorava situaciju. Jedino sto pomaze je pozitvna auto sugestija. posle godinu dana jednostavno istreniras mozak. Mozak je cudo

Lorimer

pre 5 godina

Nakon što me je posle jednog napada panike pokupila Hitna pomoć sa ulice (zvao sam ih misleći da mi je došao kraj), rešio sam da se ubuduće bolje nosim u datim situacijama. Dešavalo mi se posle toga više puta da mi nadodje panika, ali sam naučio da odreagujem u fazonu “Nećeš ga majci, znam da mi nije ništa”, i stvarno prodje posle par sekundi. Dakle sve je u glavi. Samo pokušajte da se ne date u tom prvom naletu, sačuvajte pribranost, i da vidite kako se odjednom stvari vraćaju na normalu.

Рале

pre 5 godina

У мају 2005. године се код мене јавио први напад панике. У јавном превозу. До данашњег дан их имам, пуно мање, али је зато ту официјална дијагноза ‘опште социјалне анксиозности’, тако да је стање увек ‘на корак од панике’.
Бицикло је лоша идеја, јер је агорафобија у 99% случајева саставни део сваког облика анксиозности. У ствари је сваки тежи облик физичке активности дугорочно лоша идеја (након 3 пута недељно у теретани, равно 3 године, је у сред тренинга дошло до напада од чије се јачине за мало не онесвестих).
Било је боље за време активног тренирања, али је након тога било далеко горе.
Медикација делује све док се појачава сваке две-три године, што води у озбиљну зависност и проблеме са јетром. Мене су морали да ‘скину’ након 5 година узимања јер су реакције постале парадоксалне. Фаза скидања и поновно јављање ‘заборављених’ напада је тек пакао.
Мени помаже:
- дисање (удахни, задржи ваздух, издахни)
- јога (невероватан напредак од како је редовно радим)
- спавање увек у исто време
- оброци у исто време
- дисоцијација у време најјачих напада.

Јасно је да се никада нећу ослободити овога, и то ми није циљ. Сада је једино битно да научим да контролишем проблем.

Igor

pre 5 godina

Ja sam bolovao od anksiznosti i imao napade panike i straha od smrti. Nisam vozio bicikle niti radio sklekove, seo sam i zatvorio oči i sam sebi objasnio da su ti strahovi neosnovani i uspeo sam da se ubedim u to. To je ličilo na neku vrstu meditacije. Danas hvala bogu ni traga od problema. Naravno neki teži oblici anksioznosti možda zahtevaju stručnu pomoć.

Cezar

pre 5 godina

Ako sve ovo ne upali, drmnite jedan rivotril i rešen problem. Alkohol je isto rešenje ali nakon otrežnjenja budite spremni da platite duplu cenu ili da dolijete još koju čašicu što naravno vodi u alkoholizam

sarlo

pre 5 godina

Mislim da su intezivne vezbe kontra produktivne, jer kod napada panike srce daleko brze kuca pa bi vezbe mogle da ga dovedu u opasnu zonu.Ovo je cisto laicki posmatranje stvari.

Nina

pre 5 godina

Panicni napadi su ozbiljna stvar, i ljude treba da stimulisete da potraze pomoc strucnog lica. Od panicnih napada boluju razlicite kategorije ljudi. Kakvi sklekovi, voznja bicikla i sl......sta cemo sa onim ko to ne moze.

A samo svi koji od istih pate mogu i moraju da se obrate lekaru. Oni koji se pridrzavaju uputstava bivaju i izleceni. Molim Vas budite bar Vi novina koja se ne bavi glupostima.

Heeeh

pre 5 godina

Sklekovi. Veoma inventivno. I efikasno, nema sumnje. U želj da smanjiš broj otkucaja srca, kao jednog od simptoma paničnog napada, oni ti savetuju da radiš sklekove od kojih će taj broj postati veći.

Mici

pre 5 godina

Sve to funkcionise kada niste okruzeni ljudima. Ako panika hvata zbog ljudi, npr. neko neljubazan ili guzva u prevozu ili cekanje u cekaonici onda sigurno ne mozemo da radimo sklekove :) Meni pomaze jedino racionalni govor i prihvatanje stanja.

spirit crusher

pre 5 godina

Kao osoba koja je imala napade panike, meni je pomagalo duvanje u papirnu kesu, dok recimo na javnim mestima sam puštao da me preplavi anksioznost, najgore što možete je da razmišljate o njima, onda se vrtite u krug. Jednostavno ih prihvatite kao nešto prolazno, nikako im se ne odupirite.

ГГ

pre 5 godina

Промијените животне навике, не гледајте порнографију, читајте библију, раније идите на спавање (до 11), не слушајте деструктивну, агресивну музику, живите морално. Провјерено ради.

nistaspec

pre 5 godina

Nema nikakvih trikova tu covek se jednostavno navikne na sve i zivi sa tim, ja imam 20 godina i anksiozan sam vec 3-4 godine imao sam strasne panicne napade, i nisam isao ni kod lekara ni psihologa niti sam rekao ikome od clanova porodice sam sam se izborio sa tim i navikao se, sve je u vasoj glavi i sve vreme leci.

Bane

pre 5 godina

Meni vožnja bicikla izaziva napade anksioznosti, kao i brzi hod i vežbanje u teretani, potrebna je fizička aktivnost za vreme koje ne može da se razmišlja, zahteva koncentraciju. Stoni tenis je dobar primer. Moje iskustvo je i da pomažu medikamenti obavezno pod nadzorom psihoterapije.

Mirko Ostojić

pre 5 godina

Autor teksta ne poznaje osnovne principe transporta kiseonika iz vazduha do svake ćelije ljudskog organizma, pa tako i do nervnih. Duboko disanje će veoma brzo dovesti svakog pojedinca do hiperventilacije, a naučna istraživanja pokazuju da su sve osobe sklone paničnim napadima već u tom stanju, pa je ovaj proces još kraći za njih.

Dakle, još nekoliko dubokih udaha će samo pogoršati stanje i sa potpunom odgovornošću predlažem svakom koji oseti "auru", da izdahne i zaustavi disanje što duže. To je najbolja prva pomoć, a postoji niz drugih tehnika.

Fizička aktivnost je svakako obavezna i korisna.

Mirko Ostojić
autor knjige "Umeće Disanja"

Heeeh

pre 5 godina

Sklekovi. Veoma inventivno. I efikasno, nema sumnje. U želj da smanjiš broj otkucaja srca, kao jednog od simptoma paničnog napada, oni ti savetuju da radiš sklekove od kojih će taj broj postati veći.

Igor

pre 5 godina

Ja sam bolovao od anksiznosti i imao napade panike i straha od smrti. Nisam vozio bicikle niti radio sklekove, seo sam i zatvorio oči i sam sebi objasnio da su ti strahovi neosnovani i uspeo sam da se ubedim u to. To je ličilo na neku vrstu meditacije. Danas hvala bogu ni traga od problema. Naravno neki teži oblici anksioznosti možda zahtevaju stručnu pomoć.

sarlo

pre 5 godina

Mislim da su intezivne vezbe kontra produktivne, jer kod napada panike srce daleko brze kuca pa bi vezbe mogle da ga dovedu u opasnu zonu.Ovo je cisto laicki posmatranje stvari.

Mici

pre 5 godina

Sve to funkcionise kada niste okruzeni ljudima. Ako panika hvata zbog ljudi, npr. neko neljubazan ili guzva u prevozu ili cekanje u cekaonici onda sigurno ne mozemo da radimo sklekove :) Meni pomaze jedino racionalni govor i prihvatanje stanja.

Nina

pre 5 godina

Panicni napadi su ozbiljna stvar, i ljude treba da stimulisete da potraze pomoc strucnog lica. Od panicnih napada boluju razlicite kategorije ljudi. Kakvi sklekovi, voznja bicikla i sl......sta cemo sa onim ko to ne moze.

A samo svi koji od istih pate mogu i moraju da se obrate lekaru. Oni koji se pridrzavaju uputstava bivaju i izleceni. Molim Vas budite bar Vi novina koja se ne bavi glupostima.

Dane

pre 5 godina

KO NIJE DOZIVEO PANIKU NE ZNA KAKO JE TO STRASNO . ISAO SAM KOD LEKARA ,ALI USPEO SAM SAM SEBI DA POMOGNEM , SUGESTIJOM I SKRETANJE MISLI NA NESTO DRUGO. FIZICKA AKTIVNOST JE NAJBOLJI LEK. IMAM MALU BASTICU I KOPAM I SREDJUJEM JE . TO JE MOJ LEK .

Cezar

pre 5 godina

Ako sve ovo ne upali, drmnite jedan rivotril i rešen problem. Alkohol je isto rešenje ali nakon otrežnjenja budite spremni da platite duplu cenu ili da dolijete još koju čašicu što naravno vodi u alkoholizam

SilverSurfer

pre 5 godina

Iskuliras, pustis da te preplave senzacije straha... kad skapiras da se ne umire, posle par napada postajes jaci i oni postaju redji, te nestaju u potpunosti. Tada postajes pobednik. Ne posezite olako za lekovima i alkoholom, pokusajte nesto da pregrmite. Iz licnog iskustva vam kazem da necete umreti

spirit crusher

pre 5 godina

Kao osoba koja je imala napade panike, meni je pomagalo duvanje u papirnu kesu, dok recimo na javnim mestima sam puštao da me preplavi anksioznost, najgore što možete je da razmišljate o njima, onda se vrtite u krug. Jednostavno ih prihvatite kao nešto prolazno, nikako im se ne odupirite.

Lorimer

pre 5 godina

Nakon što me je posle jednog napada panike pokupila Hitna pomoć sa ulice (zvao sam ih misleći da mi je došao kraj), rešio sam da se ubuduće bolje nosim u datim situacijama. Dešavalo mi se posle toga više puta da mi nadodje panika, ali sam naučio da odreagujem u fazonu “Nećeš ga majci, znam da mi nije ništa”, i stvarno prodje posle par sekundi. Dakle sve je u glavi. Samo pokušajte da se ne date u tom prvom naletu, sačuvajte pribranost, i da vidite kako se odjednom stvari vraćaju na normalu.

Mirko Ostojić

pre 5 godina

Autor teksta ne poznaje osnovne principe transporta kiseonika iz vazduha do svake ćelije ljudskog organizma, pa tako i do nervnih. Duboko disanje će veoma brzo dovesti svakog pojedinca do hiperventilacije, a naučna istraživanja pokazuju da su sve osobe sklone paničnim napadima već u tom stanju, pa je ovaj proces još kraći za njih.

Dakle, još nekoliko dubokih udaha će samo pogoršati stanje i sa potpunom odgovornošću predlažem svakom koji oseti "auru", da izdahne i zaustavi disanje što duže. To je najbolja prva pomoć, a postoji niz drugih tehnika.

Fizička aktivnost je svakako obavezna i korisna.

Mirko Ostojić
autor knjige "Umeće Disanja"

Bane

pre 5 godina

Meni vožnja bicikla izaziva napade anksioznosti, kao i brzi hod i vežbanje u teretani, potrebna je fizička aktivnost za vreme koje ne može da se razmišlja, zahteva koncentraciju. Stoni tenis je dobar primer. Moje iskustvo je i da pomažu medikamenti obavezno pod nadzorom psihoterapije.

Jaca

pre 5 godina

Kakvo crno duboko disanje pa onda bude još gore, počnu da vam trnu ruke, usne i brada i panika se uvećava. Disanje treba da se smiri, ako treba i papirna kesa pa da što manje kiseonika udišete. Preporučujem knjigu "Bez straha o strahu panici i fobiji" svima koje ovo muči, mene je spasila.

Рале

pre 5 godina

У мају 2005. године се код мене јавио први напад панике. У јавном превозу. До данашњег дан их имам, пуно мање, али је зато ту официјална дијагноза ‘опште социјалне анксиозности’, тако да је стање увек ‘на корак од панике’.
Бицикло је лоша идеја, јер је агорафобија у 99% случајева саставни део сваког облика анксиозности. У ствари је сваки тежи облик физичке активности дугорочно лоша идеја (након 3 пута недељно у теретани, равно 3 године, је у сред тренинга дошло до напада од чије се јачине за мало не онесвестих).
Било је боље за време активног тренирања, али је након тога било далеко горе.
Медикација делује све док се појачава сваке две-три године, што води у озбиљну зависност и проблеме са јетром. Мене су морали да ‘скину’ након 5 година узимања јер су реакције постале парадоксалне. Фаза скидања и поновно јављање ‘заборављених’ напада је тек пакао.
Мени помаже:
- дисање (удахни, задржи ваздух, издахни)
- јога (невероватан напредак од како је редовно радим)
- спавање увек у исто време
- оброци у исто време
- дисоцијација у време најјачих напада.

Јасно је да се никада нећу ослободити овога, и то ми није циљ. Сада је једино битно да научим да контролишем проблем.

asdf

pre 5 godina

Samo se prepustite, ne borite se, napad ce proci.
Ovo je samo prva pomoc, nema leka bez terapije, na zalost.
Ko se izlecio sam, nije ni bio anksiozan.
Posle 5 godina mislim da anksioznost ne moze da se izleci, vec da samo moze da se nauci da se zivi sa njom.

nistaspec

pre 5 godina

Nema nikakvih trikova tu covek se jednostavno navikne na sve i zivi sa tim, ja imam 20 godina i anksiozan sam vec 3-4 godine imao sam strasne panicne napade, i nisam isao ni kod lekara ni psihologa niti sam rekao ikome od clanova porodice sam sam se izborio sa tim i navikao se, sve je u vasoj glavi i sve vreme leci.

Borkes

pre 5 godina

Imao sam panicne napade I bolujem od anksioznosti 10 godina. Znao sam po 3 dana da ne izlazim iz kreveta niti da jedem. Sve je promenila polovina rivotrila ujutru. Neverovatan osecaj! Kao da sam vratio svoj zivot.

Smoki

pre 5 godina

Probao sam i alkohol, pilule i sve ostalo da se izborim ali sve je kratkorajno i jos pogorava situaciju. Jedino sto pomaze je pozitvna auto sugestija. posle godinu dana jednostavno istreniras mozak. Mozak je cudo

ГГ

pre 5 godina

Промијените животне навике, не гледајте порнографију, читајте библију, раније идите на спавање (до 11), не слушајте деструктивну, агресивну музику, живите морално. Провјерено ради.

Trla baba lan

pre 5 godina

Napisao neko ko u životu nije osetio napad panike. Kako bi bilo super kad bi mogli da se lečimo biciklima i sklekovima, milina! A ja se, budala, patim 10 godina, umesto da dišem duboko i radim sklekove.

ГГ

pre 5 godina

Промијените животне навике, не гледајте порнографију, читајте библију, раније идите на спавање (до 11), не слушајте деструктивну, агресивну музику, живите морално. Провјерено ради.

asdf

pre 5 godina

Samo se prepustite, ne borite se, napad ce proci.
Ovo je samo prva pomoc, nema leka bez terapije, na zalost.
Ko se izlecio sam, nije ni bio anksiozan.
Posle 5 godina mislim da anksioznost ne moze da se izleci, vec da samo moze da se nauci da se zivi sa njom.

nistaspec

pre 5 godina

Nema nikakvih trikova tu covek se jednostavno navikne na sve i zivi sa tim, ja imam 20 godina i anksiozan sam vec 3-4 godine imao sam strasne panicne napade, i nisam isao ni kod lekara ni psihologa niti sam rekao ikome od clanova porodice sam sam se izborio sa tim i navikao se, sve je u vasoj glavi i sve vreme leci.

Heeeh

pre 5 godina

Sklekovi. Veoma inventivno. I efikasno, nema sumnje. U želj da smanjiš broj otkucaja srca, kao jednog od simptoma paničnog napada, oni ti savetuju da radiš sklekove od kojih će taj broj postati veći.

sarlo

pre 5 godina

Mislim da su intezivne vezbe kontra produktivne, jer kod napada panike srce daleko brze kuca pa bi vezbe mogle da ga dovedu u opasnu zonu.Ovo je cisto laicki posmatranje stvari.

Igor

pre 5 godina

Ja sam bolovao od anksiznosti i imao napade panike i straha od smrti. Nisam vozio bicikle niti radio sklekove, seo sam i zatvorio oči i sam sebi objasnio da su ti strahovi neosnovani i uspeo sam da se ubedim u to. To je ličilo na neku vrstu meditacije. Danas hvala bogu ni traga od problema. Naravno neki teži oblici anksioznosti možda zahtevaju stručnu pomoć.

Borkes

pre 5 godina

Imao sam panicne napade I bolujem od anksioznosti 10 godina. Znao sam po 3 dana da ne izlazim iz kreveta niti da jedem. Sve je promenila polovina rivotrila ujutru. Neverovatan osecaj! Kao da sam vratio svoj zivot.

Cezar

pre 5 godina

Ako sve ovo ne upali, drmnite jedan rivotril i rešen problem. Alkohol je isto rešenje ali nakon otrežnjenja budite spremni da platite duplu cenu ili da dolijete još koju čašicu što naravno vodi u alkoholizam

Dane

pre 5 godina

KO NIJE DOZIVEO PANIKU NE ZNA KAKO JE TO STRASNO . ISAO SAM KOD LEKARA ,ALI USPEO SAM SAM SEBI DA POMOGNEM , SUGESTIJOM I SKRETANJE MISLI NA NESTO DRUGO. FIZICKA AKTIVNOST JE NAJBOLJI LEK. IMAM MALU BASTICU I KOPAM I SREDJUJEM JE . TO JE MOJ LEK .

Mirko Ostojić

pre 5 godina

Autor teksta ne poznaje osnovne principe transporta kiseonika iz vazduha do svake ćelije ljudskog organizma, pa tako i do nervnih. Duboko disanje će veoma brzo dovesti svakog pojedinca do hiperventilacije, a naučna istraživanja pokazuju da su sve osobe sklone paničnim napadima već u tom stanju, pa je ovaj proces još kraći za njih.

Dakle, još nekoliko dubokih udaha će samo pogoršati stanje i sa potpunom odgovornošću predlažem svakom koji oseti "auru", da izdahne i zaustavi disanje što duže. To je najbolja prva pomoć, a postoji niz drugih tehnika.

Fizička aktivnost je svakako obavezna i korisna.

Mirko Ostojić
autor knjige "Umeće Disanja"

Nina

pre 5 godina

Panicni napadi su ozbiljna stvar, i ljude treba da stimulisete da potraze pomoc strucnog lica. Od panicnih napada boluju razlicite kategorije ljudi. Kakvi sklekovi, voznja bicikla i sl......sta cemo sa onim ko to ne moze.

A samo svi koji od istih pate mogu i moraju da se obrate lekaru. Oni koji se pridrzavaju uputstava bivaju i izleceni. Molim Vas budite bar Vi novina koja se ne bavi glupostima.

Smoki

pre 5 godina

Probao sam i alkohol, pilule i sve ostalo da se izborim ali sve je kratkorajno i jos pogorava situaciju. Jedino sto pomaze je pozitvna auto sugestija. posle godinu dana jednostavno istreniras mozak. Mozak je cudo

spirit crusher

pre 5 godina

Kao osoba koja je imala napade panike, meni je pomagalo duvanje u papirnu kesu, dok recimo na javnim mestima sam puštao da me preplavi anksioznost, najgore što možete je da razmišljate o njima, onda se vrtite u krug. Jednostavno ih prihvatite kao nešto prolazno, nikako im se ne odupirite.

Bane

pre 5 godina

Meni vožnja bicikla izaziva napade anksioznosti, kao i brzi hod i vežbanje u teretani, potrebna je fizička aktivnost za vreme koje ne može da se razmišlja, zahteva koncentraciju. Stoni tenis je dobar primer. Moje iskustvo je i da pomažu medikamenti obavezno pod nadzorom psihoterapije.

Mici

pre 5 godina

Sve to funkcionise kada niste okruzeni ljudima. Ako panika hvata zbog ljudi, npr. neko neljubazan ili guzva u prevozu ili cekanje u cekaonici onda sigurno ne mozemo da radimo sklekove :) Meni pomaze jedino racionalni govor i prihvatanje stanja.

Рале

pre 5 godina

У мају 2005. године се код мене јавио први напад панике. У јавном превозу. До данашњег дан их имам, пуно мање, али је зато ту официјална дијагноза ‘опште социјалне анксиозности’, тако да је стање увек ‘на корак од панике’.
Бицикло је лоша идеја, јер је агорафобија у 99% случајева саставни део сваког облика анксиозности. У ствари је сваки тежи облик физичке активности дугорочно лоша идеја (након 3 пута недељно у теретани, равно 3 године, је у сред тренинга дошло до напада од чије се јачине за мало не онесвестих).
Било је боље за време активног тренирања, али је након тога било далеко горе.
Медикација делује све док се појачава сваке две-три године, што води у озбиљну зависност и проблеме са јетром. Мене су морали да ‘скину’ након 5 година узимања јер су реакције постале парадоксалне. Фаза скидања и поновно јављање ‘заборављених’ напада је тек пакао.
Мени помаже:
- дисање (удахни, задржи ваздух, издахни)
- јога (невероватан напредак од како је редовно радим)
- спавање увек у исто време
- оброци у исто време
- дисоцијација у време најјачих напада.

Јасно је да се никада нећу ослободити овога, и то ми није циљ. Сада је једино битно да научим да контролишем проблем.

Lorimer

pre 5 godina

Nakon što me je posle jednog napada panike pokupila Hitna pomoć sa ulice (zvao sam ih misleći da mi je došao kraj), rešio sam da se ubuduće bolje nosim u datim situacijama. Dešavalo mi se posle toga više puta da mi nadodje panika, ali sam naučio da odreagujem u fazonu “Nećeš ga majci, znam da mi nije ništa”, i stvarno prodje posle par sekundi. Dakle sve je u glavi. Samo pokušajte da se ne date u tom prvom naletu, sačuvajte pribranost, i da vidite kako se odjednom stvari vraćaju na normalu.

Jaca

pre 5 godina

Kakvo crno duboko disanje pa onda bude još gore, počnu da vam trnu ruke, usne i brada i panika se uvećava. Disanje treba da se smiri, ako treba i papirna kesa pa da što manje kiseonika udišete. Preporučujem knjigu "Bez straha o strahu panici i fobiji" svima koje ovo muči, mene je spasila.

SilverSurfer

pre 5 godina

Iskuliras, pustis da te preplave senzacije straha... kad skapiras da se ne umire, posle par napada postajes jaci i oni postaju redji, te nestaju u potpunosti. Tada postajes pobednik. Ne posezite olako za lekovima i alkoholom, pokusajte nesto da pregrmite. Iz licnog iskustva vam kazem da necete umreti

Trla baba lan

pre 5 godina

Napisao neko ko u životu nije osetio napad panike. Kako bi bilo super kad bi mogli da se lečimo biciklima i sklekovima, milina! A ja se, budala, patim 10 godina, umesto da dišem duboko i radim sklekove.