DEDA CVETKO
pre 6 godina
(DRUGI DEO)
Nije bilo potrebe da ga prekidamo; samo par puta smo upali sa pitanjima i komentarima. Eli ga je mudro pustila da prica, dok sam ja sebe potajno stipao i pitao se kad cu konacno da se probudim. Najvise je govorio o svom budistickom nacinu zivota (kao i Leonard Koen, i on je prigrlio Budizam, mada je Ginzbergov izvorni Judaizam bio sasvim evidentan po obilatoj ikonografiji u stanu). Sa strascu je pricao o neminovnosti gubitka seb-stva i utapanju svakog individualnog identiteta u veliku shemu univerzuma, nesto u sta je cvrsto i nepokolebljivo verovao, verovatno inspirisan neposrednim prisustvom neminovnog kraja. Jedan jedini put kada ga je Eli naglo prekinula, upitala ga je o njegovom prijateljstvu sa Dzekom Keruakom. To je bio jedini trenutak da je Ginzberg izgubio ravnotezu i koncentraciju (Elina digresija nije bila bas najsrecnija).
Izasao sam ubedjen da sam bio zrtva nekog kabalistickog rituala i da mi se nista od svega ovoga nije zaista dogodilo. Tako je ostalo sve do dve nedelje kasnije, kad sam dobio kopiju Elinog fanzina u kome je - ispod njenog intervjua sa Ginzbergom - finim tiskom bilo pomenuto moje ime. Tada, i tek tada, shvatio sam da sve to ipak nije bio samo cudan san Gustava Majerinka. Ja i Alen Ginzberg zaista smo za jedan kratak bljesak vecnosti sedeli jedan spram drugog, za starim okruglim stolom od orahovine i razgovarali o identitetu, univerzumu i Majadevi.
Lepo govorase Dostojevski: nema nista cudesnije od realnosti.
3 Komentari
Sortiraj po: