ja
pre 7 godina
Nevezano za tu priču ko je šta ovde jedva dočekao, malo da prozborimo o demokratiji. Parlamentarna demokratija, kao takva, nije sistem u kome narod neposredno vlada, već sistem koji se bazira na slobodnim izborima, vladavini prava i ustanovljenim jasnim pisanim i nepisanim procedurama. Mnogi o demokratiji mogu da pričaju naširoko, ali je evidentno da se stepen demokratskog razvoja može videti upravo u poštovanju tih nepisanih procedura i pravila, jer ona čine demokratsku tradiciju jednog društva. Takva su pravila koja se tiču npr. konsultacija, podnošenja ostavke na mesto predsednika partije kada te izaberu za predsednika države, ograničenje broja mandata i tsl. Ovakve stvari su retko kada izričito propisane i regulisane, ali ozbiljni političari ih poštuju, jer shvataju njihovu važnost. Dosledno poštovanje demokratske tradicije od strane političke elite, ne samo da predstavlja pozitvnu stvar u smislu državnog i političkog ustrojstva jednog društva, već služe i edukaciji političkih elita i, što je mnogo važnije, naroda u celini. Jer jedno društvo može biti istinski demokratsko samo i jedino onda kada takva nepisana pravila postanu toliko uobičajena i normala u dnevnopolitičkom životu, da njihovo nepoštovanje izazove jasno i javno zgražavanje naroda. Znate, ne možete samo da propišete zakonom demokratiju i da to profunkcioniše beskprekorno istog trenutka - demokratija evoluira kao i narod koji se na nju navikava. Zbog toga je neophodno da ovakva edukacija bude kontinuirana. Ovde, sa jedne strane, imate čoveka koji je, nesporno, monopolizovao srpski politički sistem i kome ovakvo poštovanje pravila uopšte nije potrebno (čak bi bio podržan od većine, koja je, kao što rekosmo, politički neobrazovana), a ipak bira da poštuje demokratsku tradiciju. A, sa druge strane, imate predstavnike ogromnog broja partija koje sebe nazivaju demokratskim, koje će odbiti konsultacije (samim time i dijalog i parlamentarizam), zato što je to "suvišno" (pazite, ne zato što bi "davali legitimitet diktatoru", već zato što su konsultacije "suvišne"), iako bi im to bila prilika, da, pod lupom medija (za koje kažu da im nemaju pristup), promovišu svoje stavove i napadnu "diktatora". Ko je, u ovoj situaciji, "bad guy"?
9 Komentari
Sortiraj po: