Jovana
pre 6 godina
I ja sam otisla. Pre toga sam bila godinu dana nezaposlena. I ja volim Srbiju, ali ne mogu u njoj da zivim ili bar ne normalno da zivim, a ne prezivljavam. Ima ljudi koji to mogu, sa specificnim profesijama ili konekcijama, da ne kazem "sa vezom", roditeljskom imovinom itd. Ali samostalno je jako tesko, gotovo nemoguce nesto uraditi od svog zivota u Srbiji. Mozda IT trucnjaci uspevaju u tome, znam neke ljude drugih profesija koji jesu svojim radom uspeli da izgrade normalan zivot, ali to je jako, jako retko. Ali zamislite da nemate nikakve konekcije, roditeljsku imovinu, nasledje...bas nista od toga. Samo sebe samog. Srbija nije za takve ljude, Zapadna i Severna Evropa, Novi Svetovi su vec druga prica. Moja majka kao penzioner je digla kes kredit da mi da 1000 evra za start u inostranstvu, jos najmanje 500 je potroseno na prevode diploma... Otplacivala je taj kredit dve godine, sa penzijom od 180 evra. Ja sam u Srbiji zavrsila master sa prosekom 9.7, ne u medicini doduse, vec u povezanoj profesiji. Kada pogledam ko nas vodi, ko radi pri vrhu mnogih vaznijih drzavnih institucija, ljudi koji ne umeju pravilo da formulisu recenicu i imaju obraz kao djon, a socijalnu odgovornost na nuli... Ja i mnoge moje kolege slicnih kvaliteta morali smo da odemo iz zemlje, ne jer smo ocekivali neku super karijeru, vec za puku koru hleba, a dobili smo ne samo tu koru, vec mnogo, mnogo vise od toga - pristojan zivot. I nije lako, ali hvala zemlji u kojoj sam sada sto me je primila.Pozdrav iz BE
85 Komentari
Sortiraj po: