eto
pre 8 godina
zivim u inostranstvu ceo svoj radni vek.
nikada nisam mogao da prihvatim cinjenicu da su mi roditelji ostali da zive sami. stalno me je to pritiskalo. sada kada mi je jedno umrlo hocu da svisnem. to je cena koju niko u racunicu ne stavlja, a zapravo je prava cena koju placaju ljudi koji se odsele.
o rizicima voznje, vremenu koje se izgubi na radi-tamo-zivi-ovde, svakom slobodnom danu provedenom u domovini a ne na putovanju da i ne govorim.
moji prijatelji kad imaju odmor oni imaju odmor. ja kada imam odmor idem da vidim roditelje. tvrdim da je mnogima puno bolje da ostanu.
38 Komentari
Sortiraj po: