Aldebaran
pre 8 godina
Ja posao više ni ne tražim, iz prostog razloga što sam daaaaavno prešao 30-tu, što znači da sam u Srbiji jednostavno "nezaposliv".
Prvih par godina to me je mnogo pogađalo i bilo mi je žao što sam toliko uložio u sebe i svoje znanje koje više nikoga nije zanimalo i niko nije hteo ni da mi pruži šansu jer sam "prestar".
Bio sam baš zapao u depresiju. Srećom, za dobrijeh dana, nisam bacao lovu na kola, letovanja i provode, nego pravio štek, tako da sad imam od čega da živim.
Pošto po prirodi nisam neko ko voli da sedi besposlen, jedno vreme sam razmišljao o frilensingu kao programer i počeo da provodim dane pokušavajući da osvežim i ažuriram svoje znanje.
Međutim, polako sam skapirao da je život kratak i da ne vredi traćiti ga, nego treba pokušati da ga čovek proživi onako kako voli. Rekao sam sebi da ako ja nikome ne trebam i niko neće sa mnom ni da razgovara, onda ni meni niko ne treba i fuck you all!
Onda sam kupio klavir i počeo da učim bluz. Nameravam da se vratim svojoj staroj ljubavi aviomodelarstvu, a nedavno sam skinuo neki besplatan simulator letenja jer sam nekada maštao da postanem pilot.
Sada uživam prebirući po klaviru i čitajući o avionima i avijaciji sve što mogu da nađem na tu temu i NIŠTA mi drugo ne treba. Naravno, živim i vrlo skromno, ali da me neko pita da li bih se menjao s nekim ko zarađuje 1000+ evra mesečno, ali je danoćno na izvol'te nekom kretenu od šefa koga kao čoveka i stručnjaka šiša za pet dužina, odgovor je glasno NE!
10 Komentari
Sortiraj po: