pccelica
pre 15 godina
... ostadoh bez reči ...
ali, sa suzama u očima i knedlom u grlu ...
(majka jednog ženskog Potomstva)
Petak, 08.05.2009.
14:09
Izvor: Aleksandar Hemon, BH Dani
pre 15 godina
... ostadoh bez reči ...
ali, sa suzama u očima i knedlom u grlu ...
(majka jednog ženskog Potomstva)
pre 15 godina
Prelijepa priča, baš kao i predhodna. Vjerujem da će Potomstvo, pored takvog tate, uvijek prvo primjećivati ljepote.
Veliki pozdrav od Nesuđene Sarajke, koja se tom gradu s dušom, u kojem joj nije bilo suđeno da živi, iznova i iznova vraća...
pre 15 godina
Caroban tekst.
Ja jos nisam niciji tata, ali se nadam da cu jednog dana imati Potomstvo kome cu pokazati sve svoje svetove.
pre 15 godina
Malo mi je krivo zbog činjenice da u ovom članku (za razliku od prošlog) nije pomenuta Čengić Vila. Žao mi je da ostatak bivše nam države ne bude upoznat sa svim čarima ovog nestvarno dobrog naselja koje je svijetu ponudilo mnoge važne ličnosti: Aco Hemon, Febo, Cober, Boki, Mase, Ćelo Muco...
pre 15 godina
Ovaj tekst, kao i onaj pre njega, tera suze na oci i budi ljubav prema Coveku i tugu zbog ludila koje smo sami izazvali i pretrpeli. I mi smo nekad bili Potomstvo koje su Tate i Mame negovali i budno pazili, pa opet vecina nas je izrasla u budale nedostojne Covecjeg lika. Zivi bili i zdravi, Hemone, i zivelo Vase Potomstvo. Zivela sva Potomstva ovog sveta!
Kao roditelj znam da je glavna duznost svih roditelja uciniti svoje Potomstvo boljim od sebe. Iako istorija pokazuje da to do sada uglavnom ne uspeva, sveta je duznost roditelja da stalno pokusavaju ispuniti taj zadatak. Za nas matore prilika je prosla i obrukasmo se u Bozjim ocima, ali ko zna, mozda vec u sledecoj generaciji nam uspe?
pre 15 godina
Ovaj tekst, kao i onaj pre njega, tera suze na oci i budi ljubav prema Coveku i tugu zbog ludila koje smo sami izazvali i pretrpeli. I mi smo nekad bili Potomstvo koje su Tate i Mame negovali i budno pazili, pa opet vecina nas je izrasla u budale nedostojne Covecjeg lika. Zivi bili i zdravi, Hemone, i zivelo Vase Potomstvo. Zivela sva Potomstva ovog sveta!
Kao roditelj znam da je glavna duznost svih roditelja uciniti svoje Potomstvo boljim od sebe. Iako istorija pokazuje da to do sada uglavnom ne uspeva, sveta je duznost roditelja da stalno pokusavaju ispuniti taj zadatak. Za nas matore prilika je prosla i obrukasmo se u Bozjim ocima, ali ko zna, mozda vec u sledecoj generaciji nam uspe?
pre 15 godina
Caroban tekst.
Ja jos nisam niciji tata, ali se nadam da cu jednog dana imati Potomstvo kome cu pokazati sve svoje svetove.
pre 15 godina
Prelijepa priča, baš kao i predhodna. Vjerujem da će Potomstvo, pored takvog tate, uvijek prvo primjećivati ljepote.
Veliki pozdrav od Nesuđene Sarajke, koja se tom gradu s dušom, u kojem joj nije bilo suđeno da živi, iznova i iznova vraća...
pre 15 godina
Malo mi je krivo zbog činjenice da u ovom članku (za razliku od prošlog) nije pomenuta Čengić Vila. Žao mi je da ostatak bivše nam države ne bude upoznat sa svim čarima ovog nestvarno dobrog naselja koje je svijetu ponudilo mnoge važne ličnosti: Aco Hemon, Febo, Cober, Boki, Mase, Ćelo Muco...
pre 15 godina
... ostadoh bez reči ...
ali, sa suzama u očima i knedlom u grlu ...
(majka jednog ženskog Potomstva)
pre 15 godina
Malo mi je krivo zbog činjenice da u ovom članku (za razliku od prošlog) nije pomenuta Čengić Vila. Žao mi je da ostatak bivše nam države ne bude upoznat sa svim čarima ovog nestvarno dobrog naselja koje je svijetu ponudilo mnoge važne ličnosti: Aco Hemon, Febo, Cober, Boki, Mase, Ćelo Muco...
pre 15 godina
Ovaj tekst, kao i onaj pre njega, tera suze na oci i budi ljubav prema Coveku i tugu zbog ludila koje smo sami izazvali i pretrpeli. I mi smo nekad bili Potomstvo koje su Tate i Mame negovali i budno pazili, pa opet vecina nas je izrasla u budale nedostojne Covecjeg lika. Zivi bili i zdravi, Hemone, i zivelo Vase Potomstvo. Zivela sva Potomstva ovog sveta!
Kao roditelj znam da je glavna duznost svih roditelja uciniti svoje Potomstvo boljim od sebe. Iako istorija pokazuje da to do sada uglavnom ne uspeva, sveta je duznost roditelja da stalno pokusavaju ispuniti taj zadatak. Za nas matore prilika je prosla i obrukasmo se u Bozjim ocima, ali ko zna, mozda vec u sledecoj generaciji nam uspe?
pre 15 godina
Caroban tekst.
Ja jos nisam niciji tata, ali se nadam da cu jednog dana imati Potomstvo kome cu pokazati sve svoje svetove.
pre 15 godina
Prelijepa priča, baš kao i predhodna. Vjerujem da će Potomstvo, pored takvog tate, uvijek prvo primjećivati ljepote.
Veliki pozdrav od Nesuđene Sarajke, koja se tom gradu s dušom, u kojem joj nije bilo suđeno da živi, iznova i iznova vraća...
pre 15 godina
... ostadoh bez reči ...
ali, sa suzama u očima i knedlom u grlu ...
(majka jednog ženskog Potomstva)
5 Komentari
Sortiraj po: