niko bitan
pre 14 godina
Kako neko ranije reče, posle prvog pasusa sam prestala da čitam...
Meni je na doktorskim studijama predavao kardiohirurg koji je u uvodu sopstvenog udžbenika napisao kako je u periodu od petnaestak godina prezentovao na različitim kongresima oko 200 naučnih radova usmeno, i imao još preko 100 poster prezentacija.
Prostom računicom dolazimo do toga da poštovani profesor nije ni dolazio na kliniku, da se ne upuštam sada u to kakva je to vrsta naučnog rada koji se može "skalupiti" za mesec dana ili manje.
Naravno, kongresi su održavani u ekskluzivnim hotelima u Meksiku, Brazilu, Vašingtonu, najbliže što je bio je - Rodos.
Ne znam da li treba da pominjem kako mi (koji smo mu plaćali ta putovanja, da se razumemo) sami sebi iz rada poplaćasmo i specijalizacije, i akademske studije...
Ne znam da li da pominjem kako su moje kolege (a "ničija deca") volontirale i po par godina na kardiohirurgiji, pa ispade da nikom ne trebaju (jedan sa jednom devetkom za cele studije, drugi sa 9.90).
Jel' treba da pričamo i o tome kako neki kardiohirurzi dobiše licencu samo za opšteg hirurga, jer je "specijalizacija" praktično "internog karaktera"?
A hoćemo malo i o tome kako na medicinskim fakultetima u zemlji polako počinju da se pojavljuju slobodna mesta - mislite da deca ne umeju da računaju, da ne znaju da mogu da se slikaju još godinama sa tom diplomom, ako "nisu ničiji"? I da će i posle 20 godina da rade za 55.000, ako imaju sreće...
Bolje mi je da ćutim...
10 Komentari
Sortiraj po: