Sarah
pre 12 godina
Bila sam nekoliko puta i u Evropi i u Aziji na duze. Imam jos 1 ispit, pa diplomski. Zavrsicu petu godinu ovde jer moram kako bih podigla diplomu, a onda cu otici napolje i zavrsiti jos jedan master, trazicu stipendiju za bilo gde. Moj brat na FONu nije hteo da da ni jedan ispit, kao i vecina "organizovanih" koji nam se na kraju nekako ipak nadju u parlamentu. To i nije problem, vec sto ima bajno drustvo, patoloski laze, svesno izaziva nagon i povraca... Mene po ceo dan psihicki maltretira i pravi mi probleme u familiji samo zato sto imam cilj. Tako povede razgovor na neku temu kojom se bave moje studije i u koju se retko ko u zemlji razume bolje od mene, jer nas je premalo kojih se bavitmo time, on pocne da kontrira i vice na mene itd. Bez obzira na sve to, porodica podrzava njega i svakodnevno aktivno ucestvuje u takvim situacijama. Ja radim, na budzetu sam od pocetka, zivim u studentskom domu i ne: ne trazim nikakvo priznanje, ali da bar ne moram vise da spavam u dnevnoj sobi na podu i da mogu da jedem u miru i ucim u tisini. Sve to sto ja zelim nije bitno, jer: sta ce meni ozbiljno skolovanje, kad cu ionako ubrzo da se udam, jer mi je to jedino resenje, posto sam zena, savetuje me familija. Ako ce neko da guta price kako smo mi srdacni, normalni i da to nigde na svetu nema, to je njihov problem. Ja ne poznajem srecnog Srbina. Mozda cemo moja generacija i ovi ljudi koji se vracaju da nesto preduzmu uspeti da se izborimo za kvalitetnu ekonomsku saradnju sa svetom. Ja zelim da kao drzava pocenemo da radimo nesto konkretno. Najtuznije je sto imamo fantasticne ideje, a glavna prepreka je mentalitet naseg naroda cije posledice jasno vidimo u drustvenoj strukturi. Bar oko mene svi imaju stav: koji on, ma kakav ti, sta ti znas, ovo radim jer sam cuo da valja, ucim jer moram i neizbezni: e neka i njemu crkne krava...
105 Komentari
Sortiraj po: