Nova vest
Fudbal

Četvrtak, 05.06.2014.

15:54

Nemačka 2006: Zizu, Materaci i šestarda

Mnogi će ovaj šampionat pamtiti po Zidanu i Materaciju, drugima, posebno u ovim krajevima, u mislima će biti Šestko i njegov zbunjeni tim.

Izvor: B92

Autor:B92

Nemačka 2006: Zizu, Materaci i šestarda
Photo by Shaun Botterill/Getty Images

Nemci su fudbal leta 2006. podigli na novi tehnološki nivo, koji je četa Jirgena klinsmana pratila na terenu. Ipak, tradicije nisu slučajne, pa ih je opet zaustavila Italija, koja je i na drugu posleratnu fudbalsku megadramu odgovorila titulom.

Da li bi to uspeli da im nije poklonjena pobeda nad povratnicima iz zemlje kengura ne znamo, a sudije su Ozije krale gde su stigle – Grejemu polu trebala su tri žuta da isključi Džoa. Upoznali smo Soka Voriorse, i tri tima sa obale Gvinejskog zaliva, a osim pete inkarnacije naše selekcije (KJ, FNRJ, SFRJ, SRJ, SCG) u novom obliku su se predstavili prvi put Česi i Ukrajinci.

Ko zna u kom bi smeru krenuo fudbal sredinom prošle decenije da je Blaterova namera da dodeli SP 2006 Južnoj Africi prošla, ali je savest jednog čoveka (Novozelanđanin Čarli Dempsi) sprečila da se već tada cirkus dogodi koji nas je sačekao sa Katarom.

Od otvaranja (4:2 za Nemce protiv Kostarike) prvenstvo je nagovestilo vrhunsku zabavu, i tokom turnira ispunilo je to obećanje, iako je dobar deo te zabave išao na naš račun (o tome dalje u tekstu). Iz naše „grupe smrti“ dalje su bez većih problema prošli Argentinci i Holanđani, ali se nisu proslavili u nastavku turnira.

Druga teška grupa donela je bljesak i odmah zatim raspad češkog tima, italijansku rutinu i pobedu Gane nad Amerikancima, koja je postavila temelj ozbiljnog američkog kompleksa od „Crnih zvezda“. Hrvati su ponovo ispali u grupi, ne uspevši da savladaju Australiju u odsudnom meču. Poslednje dve grupe bile su nestvarno slabe, mada su se Francuzi pomučili da prođu.

Švajcarci će ući u istoriju svetskih prvenstava, jer najpre u grupi nisu primili gol, a zatim su se i oprostili od prvenstva porazom posle predosadnih 0:0. Niko osim njih nikad nije završio šampionat sa nula primljenih golova. Ukrajinci su na kraju ispali od Italije u četvrtfinalu, sasvim dovoljno za debi.

Osminu finala obeležili su Francuzi, koji su do sada poslednji uspeli da u eliminacionom meču pobede Španiju. Za mračnu stranu pobrinuli su se Portugalci i Holanđani opštom 90-minutnom tučom u Nirnbergu, koji je završen sa 16 žutih i 4 crvena kartona. Holandija je dvaput imala po 15 minuta igrača više, ali je Skolarijev tim prošao.

Četvrtfinale je donelo nekoliko klasika, od rata Nemačke i Argnetine, završenog u korist domaćina penalima, do još jednog francuskog čuda, kada su zaustavili dominantni Brazili golom Anrija stigli u polufinale. Portugalci su ponovo bili u središtu kontroverze, kada je sukob dvojice klupskih druzgova doneo crveni karton Runiju, dok je Ronaldo posle čuvenog namigivanja stavio tačku u penal-seriji.

Polufinale je donelo epski nemačko-italijanski duel koji je posle dominacije domaćina završen sa dva pogorka Azura u 119. i 121. minutu. Nemcima je to bio deveti meč na SP sa Italijom, nikad nisu pobedili. Francuzi su Zidanovim penalom došli do finala, ali će Zizu završiti neslavno.

Zahvaljujući Bastijanu Švajnštajgeru (dva gola plus izazvana protivnički autogol) Nemci su zadovoljili svoje navijače plasmanom na treće mesto, kojim počinje velika renesansa teutonskog fudbala, koja još uvek traje, ali nije doneo nijedan trofej.

U finalu verovatno je presudio trenutak koji je ušao u legendu, kada je Zidan na Materacijev komentar reagovao udarcem glavom. Da Zizu iza sebe kroz karijeru nema dug niz incidenata, svako bi verovatno stao na njegovu stranu protiv poznatog provokatora. Ovako je javnost bila podeljena. Ironija je da su upravo njih dvojica postigla pre toga golove, Zidanov penal je definicija kako se to radi.

Na kraju sa bele tačke Azuri su pogodili svih pet puta, a Trezege (koji im je iz ruku iščupao trofej na EP 6 godina ranije) nije, pa je Italija četvrti put postala prvak sveta. Na trenutak nacija je mogla da zaboravi na sve probleme, od Kalčopolija do teške ekonomske situacije.

Nama su u centru pažnje, logično, bili momci Ilije Petkovića. Tada već bivša SCG (nezavisnost obe članice službeno proglašena nedelju pred prvenstvo) herojski se plasirala na završni turnir. Vidić i drugovi bili su najbolja odbrana kvalifikacija, sa samo jednim primljenim golom na 10 mečeva (Raul na Kalderonu, Kežman za 1:1), ostali neporaženi, oterali Špance u baraž i iza sebe ostavili još dva tima koja će igrati ovog juna u Brazilu (Belgija, BiH). Fab 4 je bio nadimak po kojem su širom sveta bili poznati Vidić, Krstajić, Gavrančić, Dragutinović. Mateja Kežman je dominirao u grupi, pored boda sa Kalderona dao je jedini gol za potvrdu plasmana protiv BiH i ključne golove u tri pobede od po 2:0 (Litvanija dvaput i Belgija).

Onda se sve raspalo za nekoliko dana. Poziv Petkoviću junioru je samo otkrio da atmosfera nije tako dobra kako se mislilo. Vidić je zbog kartona preskočio prvi, a zbog povrede ostale mečeve, Dragutinović je povredio koleno pred drugo kolo. Kežman je posle loše igre na startu u drugom meču dobio crveni. Holandiji je bio dovoljan Roben. Argentinci bi terali do deset da je meč potrajao. Protiv Obale Slonovače stigli smo bar do gola, ali opet tragikomično izgubili i vratili se kući kao 32. na svetu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

0 Komentari

Podeli:

Fudbal

Vidi sve

U fokusu

Vidi sve
Tenis

Miracolo

Za sve one koji nisu pratili protekle noći okršaj Novaka Đokovića i Luke Nardija u Kalifornijskoj pustinji desilo se – čudo!

Zoran Kecman

12:35

6 d