Jovan
pre 13 godina
Minuli pripremni turnir u Beogradu samo je pokazao ono što većina ljubitelja odbojke odavno zna:
1. da smo sada samo prosečna ekipa u evropskim / svetskim okvirima
2. da, dok druge ekipe u svetu modernizuju i igru, sastave, stručni štab i način rada, u našem timu/savezu suštinski se u igri godinama ništa ne menja, a živi se samo od stare slave i novih „nada“ i
3. da Beograd definitivno ne zaslužuje jednu ovakvu odbojkašku predstavu.
Sve je od samog početka mirisalo na debakl. Od sablasno praznih tribina, preko mlake, nemaštovite i čitljive igre-do rezultata koji je najblaže rečeno zabrinjavajući.
Verujem da je našim momcima mučno bilo igrati pred praznim tribinama, u sred vajne prestonice-iako je ulaz bio BESPLATAN. Sam svetski krem okupio se ovih dana u Beogradu, besplatno se kroz Pionir prošetala pleada vrhunskih igrača-a prestonička, i inače populistički opredeljena publika, još jednom je potvrdila da sa odbojkom jednostavno nije na ti.
Elem, osim publike, ovoj ekipi nedostaje ono po čemu smo 90-tih bili prepoznatljivi, nedostaje KIČMA tima-primači servisa. Ni jedan od 4 primača koji se trenutno nalaze u reprezentaciji ne dobacuju dalje od domaćeg, ligaškog proseka, što je zaista poražavajuće. Svi znamo da su Vladimir i Goran, onomad, bili svetska klasa, a kvalitet sadašnjih igrača na mestu primača je više nego skroman. Ni kod jednog od 4 primača koji su već nekoliko godina u reprezentativnom trenažnom procesu, osim Terzića koji je relativno „frižak“, ne vidi se ama baš nikakav napredak u igri. I dalje su to igrači nesigurni na prijemu i nadasve neubedljivi u napadu, a u floskulu da „Budućnost pripada nama“ verovatno ne veruju više ni oni koji od takve maglonomije mogu imati najviše direktne koristi.
Ako u tenisu sve kreće od servisa, u odbojci sve kreće od prijema, a naša je ekipa upravo tu najtanja. Libero nam je takođe na nivou igara u polu-amaterskom, domaćem prvenstvu koje već skoro DVE decenije ni ne liči na ozbiljnu ligu. Rezultat su katastrofalno loši prijemi nakon kojih ni najbolji mogući tehničar ne može da organizuje kvalitetan napad, a onda slede čitljivi napadi, trojni blokovi, odbrane, kontre-i porazi.
Ni Nikola nije ono što je nekad bio, to je evidentno, ali je potpuno besmisleno upirati prstom u njega kao isključivog krivca za generalno veoma lošu igru srpske ekipe. Sa prijemom koji u reprezentaciji ima, on jednostavno ne može da razigrava napadače. Miljković je evidentno zasićen igrom i u svom profesionalnom angažmanu, a kamoli u reprezentaciji, ali je pretpostavka da ga Starović može nadmašiti najblaže rečeno nebulozna. Uspeh u svetskoj ligi je evidentan, ali u ovom takmičenju ionako niko ne „puca“ iz svog najjačeg oružja. Forma se uvek tempira za Olimpijadu, Svetsko i Evropsko prvenstvo, tim redosledom. Videćemo koliko je Starović zaista kvalitetan, ako Kolaković bude imao hrabrosti i kreativnosti da mu uopšte pruži priliku.
Takođe, ova ekipa užasno loše servira, protivnički prijem sa lakoćom prima te pionirske servise, a svaki protivnički tehničar nakon toga sa lakoćom razigrava svoje napadače, dok naš blok luta po terenu-kao prase po Teheranu. Odbrane takođe nema, pa izostaju i kontre.
Sve u svemu, nije realno očekivati neki iole bolji plasman na predstojećem prvenstvu, tim pre što trenutno postoji barem 5 ekipa na svetu koje glat mogu da nas dobiju, u svakom trenutku. Ova ekipa kombinovana trenerom koji je predvodi, načinom na koji je vodi i odavno pročitanim stilom igre koji naša ekipa neguje-u krajnjem slučaju ukazuju da bi svaka medalja bi bila ravna senzaciji.
16 Komentari
Sortiraj po: