Bata Djora Sr.
pre 15 godina
Moramo prvo da krenemo sa malo istorije da bi stvari bile jasnije. A one stoje ovako :
1976 - 1977 Liverpool FC
1977 - 1978 Liverpool FC
1978 - 1979 Nottingham Forest FC
1979 - 1980 Nottingham Forest
FC
1980 - 1981 Liverpool FC
1981 - 1982 Aston Villa FC
1982 - 1983 Hamburger SV
1983 - 1984 Liverpool FC
1984 - 1985 Juventus
Ovo su osvajaci Kupa sampiona, daleko pre Bosmanovog pravila i daleko pre tone stranaca u svakom boljem evropskom timu. I kao sto se vidi za devet godina, Kup sampiona osvojilo je sedam engleskih klubova, tada, samo sa igracima sa ostrva. A recimo pocetkom 80-ih Maradona je zajedno sa Susterom igrao u Barseloni, ali to nije bilo dovoljno, jer je bilo boljih, a katalonski klub je prvog klemponju u svojoj istoriji podigao 1992. Apsolutna dominacija Engleza prekinuta je posle utakmice na Hejselu. Njihov povratak na Evro scenu bio je kilav, takmicenje se promenilo kao i mnogi evropski klubovi. Ali oni nisu sedeli skrstenih ruku cekajuci da drugi nesto ucine za njih, jadikujuci nad tuznom sudbinom i trazeci krivicu u drugome. Mogli su recimo da optuze kljucne ljude u UEFA za nemarnost, kada su upozoreni od celnika engleske FA da stadion u Briselu ne zadovoljava bezbedonosne standarde. Ili da krivicu svale na organizatore koji su na stadion pustali sve koji su se zatekli u blizini, bez obzira da li imaju ili nemaju karte. Mogli su da pravdaju svoje navijace dogadjajima iz Rima godinu dana ranije, kada su Liverpulovi fanovi posle odigranog finala i pobede protiv Rome, predstavljali legitimnu lovinu za svakog stanovnika vecnog grada. Medjtim, oni nista od toga nisu uradili. Prihvatili su zatecena pravila igre, klubove pretvorili u akcionarska drustva, kroz svoju fudbalsku tradiciju ali i vrlo jasna pravila igre uspeli da privuku ozbiljne investitore i krenuli korak po korak, da bi poslednje cetiri godine finale LS bilo nezamislivo bez kluba sa ostrva, od Premijer lige su stvorli brend koji je najgledaniji na svetu, jednostavno, trebalo im je vremena, ali su se vratili na velika vrata u sam vrh, tamo gde su i bili, kada u njihovim timovima nije bilo stranaca. Znaci, nije bitno da li imate 5, 6, 10 ili ni jednog stranca, bitan je sistem. I to je ono sto fali ne samo nasem fudbalu, vec celom nasem drustvu. Pri tom i dalje smo ubedjeni, bez nekih valjanih argumenata, da predstavljamo nesto vazno kako u klupskom tako i reprezentativnom fudbalu. Ali za razliku od Engleza mi znamo ko je kriv. Tu su nepravedne i nicim izazvane sankcije, zatim opste poznata cinjenica da nas mrze zasto sto smo Srbi, da nam uzimaju igrace zato sto imaju vise para, a nasi klubovi jedino od toga mogu da se odrzavaju u zivotu. I od svega sto je moglo vecini da padne na pamet, vratili smo se na nesto sto je lisilo mnoge fudbalere sa ovih prostora pristojne karijere i pristojnog novca, a to je odredjivanje neke granice za odlazak u inostranstvo. Jedino smo uspeli da smislimo da je formiranje prisilnog logora dobitna formula za nas fudbal. Recimo, zbog postojanja te starosne granice Pizon je umesto milion funti koliko mu je Arsenal ponudio u prvi mah, ali nije dobio dozvolu da ode, zaradio sto hiljada sledece godine. Ili kako bi se formirala ta virtuelna granica i odredjivalo kad je vreme da se kaze kada se igrac oduzio klubu. Sta bi se desilo kada bi igrac u svojoj prvoj profesionalnoj sezoni sa napunjenih 18 godina, u domacem prvenstvu postigao recimo 35 golova, svojim golom uveo tim u LS, takmicenje u kojem recimo njegov klub nije ucestvovao 20 godina, u LS bio najbolji strelac tima, da li bi to znacilo da se vec posle prve seozne oduzio ? Ili bi neka strucna komisija procenila da bi jos jedna godina guljenja bila prava mera.
Nas ne treba da brine Blaterova inicijativa, jer mi se ni na trenutna pravila igre nismo privikli, sve vreme pokusavajuci da obelezimo krivca, izbegavajuci da stvorimo sistem. A sistem nije tesko stvoriti, samo je potrebno strpljenja i vremena, ali kada se sve posmatra iz ugla licnog interesa, onda je logicno da izgradnja ozbiljnog sistema otpada. Pokojni Velibor Vasovic je 1986. na sastanku izvadio fasciklu u kojoj je jadan od naslova glasio " Petogodisnji plan razvoja u FK Crvena zvezda " ( mozda naslov nije tacan od reci do reci ) dok je glavni glasio : " Crvena zvezda evropski prvak " . I tako je i bilo, bez i jednog stranca.
Zato je daleko bolje da se od ispredanja prica o pravdi i nepravdi, zapitamo zasto je kod nas sve ovako, zasto dozvoljavamo da nam svake godine pricaju istu pricu u kojoj igraci moraju da se prodaju da bi klub preziveo a da to neminovno podrazumeva izostanak bilo kakvog pristojnijeg rezultata u evro kupovima, da nas raduje sto u Evropi nismo primili pet komada, vec samo tri, da bi bilo dobro da udjemo u LS ali ako je moguce da nas zaobidju teski protivnici, da za dovodjenje i placanje igraca nema para, ali da ima za plate klupskih funkcionera, da recimo Zvezda od 92. proda preko dvesta fudbalera i da je kasa hronicno prazna a u ovom trenutku sa nekih sesnaest i kusur miliona evra u minusu, moze ovako da se nabraja do sutra.
Dobri primeri mogu se videti vec u susednom dvoristu kod komsija Rumuna. Pitanje je da li neko hoce da vidi ili ne.
I treba da nam bude jasno koje god pravila bude vazila, pa cak i ova Blaterova, ozbiljni klubovi ce se njima prilagoditi. A kako stvari stoje, mi cemo pricati o nepravdi, losim sudijama, kartonskim loptama....
57 Komentari
Sortiraj po: