Oliver Dragojević: "Ovo je zemlja koja može sve da kupi i žao mi je. To je čudo. Sve prolazi"

Oliver Dragojević rođen je na današnji dan, a na jedan od svojih intervjua je pristao u sasvim spontanom okruženju u kojem je bio sa jednim novinarem.

Život

Izvor: index.hr

Utorak, 07.12.2021.

15:23

Oliver Dragojević:
Foto: Profimedia

Na pitanje odakle takvo poverenje u novinare, Oliver je imao samo jedan odgovor: "To je zbog iskustva koje sam imao tokom proteklih godina. Ako je nešto o meni i loše bilo napisano – bilo je kratko. Ja nisam pristalica ovakvog načina javnog informisanja kakvo je kod nas, ali na razgovore ovog tipa moram pristati jer je to dio mog posla."

U razgovoru je dodao da je pristalica pisanja samo o onome što ljudi rade, kao i da peva zbog publike koja voli njegovu pesmu, te da je to i razlog zbog kojeg treba da se piše.

"Moj privatni život trebao bi da ostane moj pusti otok, netaknuta imovina koja je samo moja. Kad se stvar napiše oko privatnog života, onda dođu na koncert i oni koji ne vole ono što ja pevam. A takvi mi ne trebaju na koncertu, jer kvare ugođaj, vrpolje se, možda im je dosadno."

Na konstataciju novinara da ga ljudi doživljavaju kao "sentiš od čoveka", Oliver je odgovorio da on i jeste sentiš, ali na bini.

"Kad pevam, ja zatvorim oči, onda sam u drugom svetu, jer osećam pesmu. U privatnom životu ja sam dosta živ, nestašan..."

Treniranje mentaliteta

Oliver je govorio da je od zabave živeo, objasnio je i svoj mediteranski mentalitet u kojem se ljudi bore za pobedu i prvo mesto, ali da se ne pomuče previše za to.

"To je činjenica da sam ja s jednom pesmom mogao da konkurišem za prvo mesto. Ružno je reći, ali ja živim od ovog posla."

"Ružno je jer se kod nas pevanje još uvek shvata kao zabava, a ne kao nešto što meni i mojim kolegama pevačima predstavlja izvor sredstava za život. Ne može naš čovek prihvatiti da ja živim od zabave. Za njih ja olako živim, lako dolazim do para."

Dodao je i da njegov posao nije nimalo lak, ali da mu nagrade nisu toliko važne zato što je bio u stanju da napravi dve pesme, poput "Anđele moj" i "Luce mala", koje su njemu dovoljne za godinu dana života, te rekao da će ih i pevati na svim budućim koncertima.

"I ja sam bio jedan od ćutljivih, ali čovek uz mikrofon progovori, pa ako još ima što reći... Publika koja dođe na koncert ima moje ploče u kući i ne znači im mnogo hoće li te iste pesme čuti još jednom. Oni žele čuti Olivera bez muzike. I zašto bih ja onda bio mutav? Strahovito vole onaj fluid koji postoji između njih i pevača."

O kolegama i muzici

Mislim da je Balašević toliko nonšalantan na sceni da me to oduševljava. Veoma je važno da si na sceni ono što zaista jesi u životu. Kad uspeš ovde, onda nema prepreka. Imam osećaj da Balašević ima tu publiku na kući svaki dan. dobro se slaže sa njima."

A šta je iskreno mislio o Balaševiću?

"Znate šta, on ima izvanredne tekstove – njegova zasluga, prilično dobra muzika – njegova zasluga. Sve ostalo je apsolutno nebitno. Svoje proizvode prenosi publici na pravi, najjednostavniji način. Da je to uradio neko drugi, Balaševićev pečat ne bi duže postojao. Divno je bilo gledati Arsena i Đorđa na TV jedne subote uveče. Arsen je maestralno otpevao Đokinu pesmu 'Život je more'. Vidite, to je majstorski urađeno, ali nije dobro jer najbolje zvuči kada je Đoka izvodi. Snimi 'Zvižduk u 8'. Nisam hteo da to prihvatim jer to tumačenje Đorđa Marjanovića živi u meni. Bio sam tada mali ali je ostao. Zašto kvariti to sećanje? Zvučalo mi je kao da sada treba da se nametnem i pokažem kako to zapravo peva."

Narodna i zabavna muzika su se po ovom pevaču još tada tumačile kao jedno, te njegov odgovor i ne čudi.

"Nema tajne: ove dve struje će se na kraju spojiti, ali proizvod će biti očajan. Neće biti ni zabavno ni popularno, već – loše. Ovo je zemlja koja može sve da kupi i žao mi je. To je čudo. Sve prolazi u ovoj zemlji."

Bio je mišljenja da narodni ljudi moraju da se vrate originalnim aranžmanima.

"Reči mogu da odražavaju duh novog doba, ali znamo šta je narodna muzika. A možda i može, ali narod to ne želi da sluša."

Koliko vas je kao čoveka struke pitalo za neke sumnjive projekte?

"Nikad, nikada, nikada. Ljudi u ovoj profesiji se nikada nisu sreli, seli i razgovarali o ovim pitanjima. Imam drugu kuću, drugog menadžera za svaku turneju; toliko je neorganizovano da je to užas. Mi smo profesija koja ima nikakva zaštita za tebe, u kojoj je dobar samo onaj ko nešto znači. Postojiš dok traješ. Često me pitaju za neki društveni angažman. A recite mi gde da se angažujem i kako kad svi upiru prstom u nas a u isto vreme ne pripadamo nigde. Društveni angažman je potpuna nepoznanica."

Kako poniziti muziku

"Ljudi moji, ja živim kao što sam i ranije živeo, samo što sam umorniji. Ništa ja nemam. U stvari, imam sve jer mi niko to što imam ne može dirati. Nemam ni veliku lovu, ni ušteđevine, imam stan u Splitu, ženu, zdravu i nestašnu decu."

"Kako to prekinuti?"

"Lako."

"To svi kažu, ali i dalje žive na isti način."

"To je lako prekinuti, ali ja strašno volim ono što radim. Mene nervira ovo putovanje, mijenjanje hotela. Meni je pozornica najlakša. Tada sam na svome. Na pozornici se zabavljam."

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

25 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: