Smatra se da su nam turski osvajači "u amanet" ostavili više od 6 hiljada svojih reči. Neke od njih zastarele su, pa i potpuno nestale iz upotrebe, ali i dalje svakodnevno koristimo barem 3 hiljade reči koje su nam stigle iz turskog.
Burek, budala, bašta, ćup, džep, pekmez, džin, majmun, pamuk, papuče, sanduk, torba, top, zanat… samo su neke od njih.
Međutim, nisu samo Srbi "pozajmljivali" reči. Viševekovno mešanje naroda dovelo je do toga da i Turci usvoje i počnu da koriste neke slovenske reči. Neki domaći stručnjaci smatraju da je takvih reči u turskom čak hiljadu, ali u stvarnosti se većina njih više ne koristi, ili se koristi retko.
Interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, kao i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći tek nekoliko reči slovenskog porekla – kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)...
Međutim, samo za jednu reč se sa sigurnošću može reći da je srpska -
Božić.
Turci ovaj srbizam izgovaraju kao "Bodžuk", ali, u svakom slučaju misli se na praznik rođenja Isusa Hrista.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 218
Pogledaj komentare