Kako je olovka spasila astronaute, šta je uradila CIA i ostale "sitnice" prvog leta na Mesec

Činjenica da je Nil Armstrong tog 21. jula 1969. godine, u dva sata i 56 minuta, prvi izašao iz modula Igl i načinio istorijski "mali korak za čoveka, ali veliki za čovečanstvo", možda i nema veze sa time što je baš on bio komandant misije Apolo 11.

Život

Izvor: B92

Nedelja, 21.07.2019.

15:56

Kako je olovka spasila astronaute, šta je uradila CIA i ostale
Foto: Gettyimages / NASA

Piše: Miloš B. Jovanović

Možda su baš vrata modula, koja su se nalazila sa njegove strane, učinila da otisak njegovog stopala bude prvi zapis prisustva čoveka u prašini površine Meseca.

Međutim, do svega toga možda i ne bi došlo, ili bar ne u tom trenutku, da jedan od glavnih idejnih pokretača slanja čoveka na Mesec nije bila Centralna obaveštajna agencija (CIA), ali nipošto na način na koji to većina teoretičara zavere tvrdi (lažiranjem sletanja).

Agenti CIA su 1968. godine došli do informacije da je sovjetski svemirski program potpuno spreman za let oko Meseca, koji bi trebalo da se odigra pre kraja te godine. Zbog toga su konstatovali da SAD, takođe, moraju što pre da krenu na Mesec.

Tako je, na insistranje iz Lenglija, cilj misije Apolo 8 pomenjen, pa je umesto leta u zemljinoj orbiti, u decembru 1968. izveden je prvi let sa ljudskom posadom koji je ušao u mesečevu orbitu.

Da je CIA zaista bila upletena u celu priču, govori i beleška Karla Daketa, tadašnjeg zamenika direktora agencije zaduženog za nauku i tehnologiju:

"Verovatnoća da će SAD obaviti let oko Meseca sa ljudskom posadom u letelici Apolo 8 rezultat je direktne podrške koju je NASA dobila od Centra za strane projektile i svemirsku analizu, kroz dostavljene podatke o trenutnim i budućim sovjetskim svemirskim planovima."
Armstrong, Kolins i Oldrin / Foto: Gettyimages / Space Frontiers
Samo sedam meseci kasnije, šest sati i 39 minuta pre nego što će, 21. jula 1969. godine, načiniti "mali - veliki korak", trojica vrhunskih vojnih pilota Armstrong, Edvin (Baz) Oldrin i Majkl Kolins prvi put u svojim životima sleteli su na nešto što nije Zemlja u nečemu što nije avion.

I sam Armstrong će kasnije reći da je za njega možda čak i veći uspeh predstavljalo uspešno prizemljenje letelice 20. jula uveče, dok je prvi korak na površini Meseca bio logična posledica toga.

U skučenoj kapsuli lunarnog modula Igl, posada je poslednjih nekoliko sati toga dana provela vršeći poslednje pripreme za krunisanje svog istorijskog poduhvata.

U znak sećanja na svoje tragično nastradale kolege, posadu nikada poletelog Apola 1 čiju letelicu je dve i po godine ranije progutao plamen tokom probe lansiranja, sa sobom su poneli oznaku njihove misije.

Želeći i da odaju počast svojim sovjetskim kolegama, pioniru leta u svemir Juriju Gagarinu i njegovom kolegi Vladimiru Komarovu, prvom koji je dva puta leteo u svemir i koji je, ujedno, postao i prva žrtva u istoriji kosmonautike, Nil, Baz i Majk su na Mesec doneli dve memorijalne medalje iz Sovjetskog Saveza.

Poruke mira američkih predsednika Ajzenhauera, Kenedija, Džonsona i Niksona, kraljice Elizabete Druge, rimskiog pape... držvanika 73 zemlje sveta, među kojima i jugoslovenskog predsednika Tita, snimljene su na posebnom silikonskom disku, koji će na Mesecu ostati da svedoči o dobrim namerama čovečanstva u istraživanju vanzemaljskih prostranstava. U trećem satu 21. julskog dana, pre tačno pet decenija, Nil Armstrong je konačno stupio na površinu Meseca izgovorivši čuvenu rečenicu:

"Ovo je mali korak za čoveka, ali veliki za čovečanstvo" (engl. "That's one small step for (a) man, one giant leap for mankind").

Za njim je izašao i Oldrin, dok je Kolins ostao u kapsuli. Astronauti su na površini Meseca postavli zastavu Sjedinjenih Američkih Država, a po obavljenoj misiji i prikupljenim uzorcima, tamo su ostavili i amblem Apola 1, sovjetske medalje, poruke mira i ploču sa potpisima sve trojice i predsednika Ričarda Niksona i porukom:

"Na ovom mestu su ljudi sa planete Zemlje prvi put zakoračili na Mesec u julu 1969. Došli smo u miru, u ime celog čovečanstva."

Armstrong, Oldrin i Kolins su na Mesecu proveli 22 sata. Lunarni modul Igl je sa površine zemljinog satelita poleteo 21. jula u 17 sati i 54 minuta. Misija Apolo 11 okončana je 24. jula 1969. godine, uspešnim sletanjem u vode Severnog Pacifika.
Foto: Gettyimages / NASA
Potpuni uspeh misije Apolo 11 je nešto čemu se NASA od samog početka najviše nadala. I pored toga, stručnjake američke svemirske agencije najviše je brinulo da li će astronauti moći da se vrate sa Meseca. Zbog toga je, za slučaj najgoreg ishoda razrađen poseban protokol.

Ukoliko bi do toga došlo, kontroli misije na Zemlji naloženo je da odmah isključi radio vezu i prekinu komunikaciju sa posadom Igla.

Nikson je za takav ishod imao unapred pripremljen govor kojim bi se obratio svetu u direktnom televizijskom prenosu, pošto bi prethodno lično pozvao supruge astronauta da im saopšti tragičnu vest i izjavi saučešće.

To se, naravno, nije dogodilo, ali je ipak jedan trenutak nepažnje možda mogao da dovede baš do takvog ishoda. Prilikom povratka u lunarni modul Armstrong je svojim aparatom za disanje slučajno udario i polomio prekidač kojim se aktiviraju motori letelice.

U tom trenutku astronauti su ostali bez ikakve mogućnosti da se vrate na Zemlju.

Oldrin je, međutim, brzo i snalažljivo odreagovao, pa je slomljenu ručku zamenio svojom olovkom. Improvizovani prekidač je uspeo da upali motore, a olovka je kasnije dobila zasluženo mesto u Vazduhoplovnom muzeju u Sjetlu.
Foto: Gettyimages / NASA
Tokom pripreme za poletanje, Armstrong je iz modula još jednom fotografisao pobodenu američku zastavu. Olovka je upalila motore i sve je bilo spremno za povratak na Zemlju.

Snažni izduvni gasovi Igla, prilikom poletanja su, međutim, oborili američku zastavu. Sve kasnije Apolo misije zbog toga su zastavu postavljale mnogo dalje od mesta sletanja.

I kada su "lunarni pioniri" konačno aterirali u vode Tihog okeana, tamo ih je dočekala posada nosača aviona Hornet.

Prva stvar koja je Nila Armstronga, Baza Oldrina i Majkla Kolinsa, aktere do tada neviđenog podviga istorijskih razmera, dočekala po povratku na Zemlju bili su - zemaljski zakoni.

Nakon što su ih izašli iz lunarne kapsule, astronaute je dočekala - carina. Heroji prvog leta na Mesec morali su da popune carinsku deklaraciju zbog "uvoza mesečevog kamenja i uzoraka mesečeve prašine" u Sjedinjene Države.

NASA je kasnije objavila da je u pitanju bila šala unapred dogovorena sa Carinom. Bez obzira na to, popunjeni formular je i danas autentičan dokument i još svedočanstvo o istorijskoj misiji Apolo 11, na kome se nalaze potpisi prvih ljudi koji su bili na Mesecu.
Foto: Gettyimages / Space Frontiers

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

112 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: