Exit koji ću pamtiti do kraja života

Neka leta ostaju sa nama do kraja života, u srcu - ona koja su obeležena zatvaranjem i otvaranjem novih poglavlja, dragim ljudima, prvim iskustvima i sitnicama koja su zapravo čitvam jedan univerzum.

Život

Izvor: Piše: Iva Nikoliæ

Četvrtak, 20.06.2019.

12:00

Exit koji ću pamtiti do kraja života
Foto: Promo / Exit

Meni je to leto 2006. godine. Upravo sam bila upisala gimnaziju i laganim koracima se uputila ka neispisanim stranicama života.

Kako je moj rođeni brat stariji četiri godini od mene, on je tog leta upisao fakultet. Da bi nas nagradili, roditelji su nam kupili karte za prvo veče Exita. Kada su nam ih dali nisam mogla da verujem da se to zaista događa. U tom momentu bila sam ushićenija nego kada sam videla rezultate prijemnog. Nikad ranije nisam bila na koncertu, a kamoli festivalu. Sećam se da sam pomislila “Wow, ovo će biti moj prvi Exit!”.

A onda je došao taj sudbonosni četvrtak. Kako smo bili klinci i nismo imali pojma o žurkama i koncertima, na Đavu smo došli u 17 časova. Ko veli, bolje mi da poranimo. Bebe male.

Tačno se sećam tog preplavljujućeg osećaja euforije i ponosa na kapijama festivala – hej, ja sam zaista na ovom velkom muzičkom događaju. Kako smo imali slobodnog vremena, brat i ja smo se prošetali po tvrđavi, a onda smo kupili slatkiše i seli na klupicu pored zidina gde se prostirao pogled na reku, Novi Sad i zalazak sunca. To su oni momenti života u svoj njegovoj harmoniji i lepoti.
The Cardigans / Foto: Promo / Exit
Prvi izvođač koga smo slušali na Main stageu bio je neki nordijski death metal bend. Oni su nastupali oko 19 časova i pored brata i mene, bila je nekolicina njihovih fanova. Iako nisam bila ljubitelj tog žanra, skakala sam uz njihovu muziku, jednostavno me je ponelo. Brat je stajao sa strane i smejao se. Inače, sećam se i svog outfita tog dana. Iscepane, izbledele džins farmerke, crna majica, bela marama na onim šarama iz 90tih (bukvalno Dragi bravo) i metalne štreberske cvike. Današnje modne blogerke bi mi sigurno pozavidele na toj kombinaciji.

A onda su se na sceni pojavili Cardigansi. Kada je krenula “My favourite game” pala sam u trans. Njihovo raspoloženje prelilo se i na publiku i svi smo non stop đuskali. Čak je i moj brat đuskao, koji je inače bio kao drvo na žurkama. Sećam se da sam pomislila da mi je to bilo najbolje veče u životu, sa svom gužvom, ljudima i prelepom, pozitivnom energijom koja je lebdela u vazduhu. Iako je bilo dosta ljudi na njihovom nastupu, izgledalo je kao da se ceo ostatak tvrđave sjatio na Main stage na samom kraju. Svi su došli zbog one and only škotskih indi momaka - Franc Ferdinanda.
Franz Ferdinand / Foto: Promo / Exit
Kada su energično krenuli da praše svi smo osetili magiju rok koncerata. Brat me je stavio na ramena i zajedno sa gomilom ljudi pevali smo njihove pesme. Za nas je to bio kao muzički Diznilend. Posle Franc Ferdinanda, poslušali smo i Darka Rundeka na Fusion bini.

Moj prvi Exit trajao je samo jedno, ali nezaboravno veče. Iako sam narednih godina bila na festivalu sve dane, sa mnogobrojnim društvom, boravila u kampu, slušala veliki broj izvođača, upoznavala ljude, vraćala se jutarnjim prevozom, iskustvo na prelazu iz osnovne u srednju školu zauvek će ostati u mom sećanju kao jedan od najlepših festivala.

Exit festival ove godine biće održan od 4. do 7. jula i ja ću, kao i prethodnih godina biti na njemu. Iskreno zavidim svima onima kojima će ovo biti prvi festival u životu - vidimo se negde na Tvrđavi!

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

19 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Rusi pogodili francusku Legiju stranaca?

Ruske oružane snage su pogodile lokaciju francuskih plaćenika u Slavjansku, koju kontrolišu Oružane snage Ukrajine, rekao je za RIA Novosti koordinator Nikolajevskog okruga Sergej Lebedev, pozivajući se na kolege.

9:52

15.4.2024.

1 d

Podeli: