Psihoterapeutkinja Aleksandra Đurić kaže za TV Prva da postoje psihološka pravila kako se ponaša predator i kada je takva vrsta psihološke manipulacije u pitanju.
"Oni imaju šablon po kom možemo da ih prepoznamo. Oni su intuitivno u kapacitetu da prepozanju slabost i napadaju ranjive kategorije. Na taj način psihološki uvuku u proces u kom se oni postave kao dominantni, kao neko ko prepoznaju tu slabost i šalju poruku da su oni ti koji će da ih izvedu na pravi put", navodi Đurić.
Vređanje kao vaspitni metod ne može da bude vaspitni metod, a strogost nije sinonim sa vređanjem. U redu je postaviti mladima zdrave granice i usmeriti konstruktivnu kritiku koja utiče pozitivno na razvoj, a to nije bio slučaj u školi Miroslava Aleksića, ističe ona.
"To su bile poruke koje direktno uslovljavaju biće druge osobe, i to ne može da ima razvojnu ulogu", objašnjava Đurić.
Žrtve silovanja: Zašto im ne veruju? Navodi da je očigledno da je Aleksić bio projektovana roditeljska figura, važan u životu te dece.
To što Aleksić nije imao redovnu komunikaciju sa roditeljima, Đurić ocenjuje kao transgeneracijski prenesen model u vaspitavanju dece, da se poštuju autoriteti i značajne figure i roditelji su verovatno verovali da će on voditi računa o njihovoj deci.
"Roditelji su verovali njemu i u ceo taj proces", navodi ova psihoterapeutkinja.
Đurić kaže da postoji veliko nerazumevanje prema žrtvama, a oni prolaze kroz mnoge psihološke procese kojih moramo kao društvo da budemo svesni.
Pogledajte video-prilog.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 10
Pogledaj komentare