Čudni kljunar pod svetlom postao još čudniji FOTO

Kada su stručnjaci stavili čudnog kljunara ispod ultraljubičaste lampe, on je imao nežan sjaj i umesto uobičajene smeđe boje poprimio zelenkasto-plavu nijansu.

Da se podsetimo, ovaj sisar ima i neobičan pljosnat kljun poput patke. Na nogama ima plivaće kožice, ima zubiće na jeziku, a nakon što ženka snese jaja mlade hrani svojim mlekom. Mužjak na zadnjim nogama ima otvore kroz koje može da ispusti otrov.

Mada svojim otrovom može da parališe manje životinje, otrov nije smrtonosan za ljude, ali može da izazove intenzivnu bol. Klinička studija iz 1992. godine navela je da ti bolovi mogu da budu jaki i trajni te da iz nekog razloga dovoljno ne pomažu ni izuzetno snažni lekovi protiv bolova, poput morfijuma.

Uglavnom, za ovog se kljunara veže se čitav niz čudnih osobina - zato nije iznenađujuće da je dobio takvo ime.

happy Take Your Platypus To a Rave day! https://t.co/RIRe4I9NVb

— cara giaimo (@cjgiaimo) November 13, 2020

Fluorescentno krzno

Naučnici su u zadnjih nekoliko stotina godina primetili biofluorescentnist kod različitih biljaka, gljivica, voća, cveća, insekata i ptica. Međutim, tek su nedavno počeli da u životinjskom carstvu aktivno traže druge takve primere.

Fluorescencija je svojstvo hemijskih supstanci koje apsorbuju svetlost ili neko drugo elektromagnetno zračenje da tu svetlost ponovno isijava. Kada je takva sposobnost prisutna u živom organizmu, onda ju često nazivamo biofluorescencijom.

Zanimljivo je kako je do mnogih otkrića biofluorescencije došlo sasvim slučajno, piše Science Alert.

Na primer, naučnici su 2015. godine naleteli na prvu fluorescentnu morsku kornjaču dok su tražili korale koji sjaje. Dve godine kasnije, sasvim slučajno je pronađena i prva fluorescentna žaba.

Prvi primer biofluorescencije među sisarima, zabeležen je 1983. kod američke naboruše, jedinog torbara u SAD-u. Tek su 2017. godine naućnici, opet potpuno slučajno, otkrili da takvo svojstvo donekle ima i američka leteća veverica (Glaucomys).

Australijski skriveni sjaj

Stručnjaci do sada nisu posvećivali puno pažnje na svojstvo biofluorescencije kod australijskih životinja.

"Kombinacija slučajnosti i znatiželje dovela nas je do toga da čudnovate kljunare osvetlimo ultraljubičastim svetlom", prisjeća se biolog Pola Spit Anić s fakulteta Northland.

Prvo su osvetlili dva preparirana muzejska primerka, mužjaka i ženku, s područja Tasmanije. Otkrili su da krzno ovih životinja apsorbira UV zrake, a zatim emituje vidljivu svetlost zelenkasto-plave nijanse. Istu stvar su uočili kada su osvetlili još jedan primerak čudnog kljunara iz Novog Južnog Velsa.

Još je prerano reći kakvu bi prednost mogli imati noćni sisari koji su fluorescentni u mraku, iako naučnici imaju nekoliko ideja.

Kada su 2017. godini otkrivene biofluorescentne leteće veverice, neki stručnjaci su smatrali da im ta sposobnost pomaže pri kamuflaži jer mnoga stabla imaju na sebi biofluorescentnu mahovinu i lišajeve.

Platypuses just keep surprising us - a new study finds that they fluoresce under UV light. But we don't know why.#MonotremeMonday #platypus #platypuses

[📷Anich et al., Mammalia, 2020]https://t.co/KbQpwReZsw pic.twitter.com/d3L4pl2qTz

— Jack Ashby (@JackDAshby) November 2, 2020

Međutim, to ne važi za one fluorescentne sisare koji većinom prebivaju na tlu. Njima to možda može koristiti na drugačije načine - pri pronalasku partnera. Na primer, nekim pticama njihovo biofluorescentno perje igra važnu ulogu u ritualima parenja, a neke ribe koriste tu osobinu kako bi međusobno komunicirale.

S' obzirom na to da su i muški i ženski primerci čudnog kljunara imali fluorescentno krzno, stručnjaci ipak više naginju tome da bi takva oprema mogla da im pomogne kod skrivanja od ostalih noćnih grabljivica.

Biće nam potrebna dalja istraživanja kako bismo saznali tačan odgovor. Za sada je ovo novo otkriće dobar podsetnik na to koliko toga još ne znamo i koliko je priroda i dalje puna misterija.

Istraživanje naziva Biofluorescence in the platypus (Ornithorhynchus anatinus) objavljeno je u časopisu Mammalia.