Nosio je petokraku na čelu i nije hteo da se preda ni 29 godina posle rata

Idilična pacifička ostrva obično ne igraju značajnu ulogu u svetskoj politici i istoriji, ali su u Drugom svetskom ratu bila poprište krvavih bitaka. Predstavljala su strateške položaje za koje su se Saveznici otimali, ne bi li tamo postavili svoje vojne baze za napad na Japan.

Izvor: B92, Bigthink.com, Express.hr

Ponedeljak, 24.06.2019.

22:00

Nosio je petokraku na čelu i nije hteo da se preda ni 29 godina posle rata
Hiroo Onoda 1944. godine / Foto: GettyImages / Keystone

Japanski vojnici bili su poslati na ta ostrva da bi ih branili po svaku cenu. Mnogi od njih, uključujući i poručnika Hiroa Onodu, dobili su naređenja da se bore do smrti. Predaja nije bila opcija, pa ih je Hiroo Onoda slepo sledio.

Čak i kada je Drugi svetski rat odavno bio završen, on je nastavio da se bori i punih 29 godina kasnije.

Japan je u 20. veku promenio svoj drevni koncept Bušido vojnog kodeksa ponašanja, kao "načina umiranja" koji je zahtevao da samuraji budu spremni da polože svoj život za svoje gospodare. Ali taj koncept su koristili u Drugom svetskom ratu kao propagandni alat i kao kulturu smrti pre predaje, koja je smatrana za neoprostiv greh.

Ni u jednom govoru japanskog cara Hirohita nikad nije spomenuta predaja. Ta reč nije postojala. Umesto nje, govorilo se o "trpljenju nepodnošljivog i neizdrživim patnjama".

Takav stav doveo je poručnika Onodu i njegove ljude u situaciju da se skrivaju po planinama ostrva Lubang na Filipinima, nakon što su ga savezničke snage preuzele od Japanaca u februaru 1945. godine.

On je uverio svoje vojnike da to može da potraje godinu, tri ili pet, ali da će se njihova vojska vratiti po njih.
Hiroo Onoda 1975. godine / Foto: GettyImages / Keystone
"Kao obaveštajcu", rekao je Onoda, "naređeno mi je da vodim gerilski rat i da ne umrem. Morao sam da sledim svoja naređenja kao vojnik."

Rat se završio u septembru te godine, ali se on i dalje pridržavao naređenja. Predaja nije dolazila u obzir!

Tokom boravka u džungli, Onoda je vodio gerilski rat i imao nekoliko okršaja sa lokalnim Filipincima i policijom. U oktobru 1945. godine, on i njegova grupa su pronašli letak na kome je pisalo: "Rat je završen 15. avgusta. Siđi sa planine!"

Kasnije te godine naišao je na još takvih letaka, ali su on i njegovi vojnici bili uvereni da je u pitanju američka propaganda. Smatrali su da su negde mnogo pogrešili, pošto nisu mogli da nađu svoje saborce.

I tako su u džunglama ostrva Lubang ostali narednih 29 godina.

Nastavili su da se bore sa lokalnom filipinskom policijom, pa su tako i zaključili da rat još uvek traje. Jedan od njegovih ljudi se, na kraju, predao 1950. godine. Drugi je ubijen 1954.

Nakon što su 1972. spalili pirinčano polje, kao deo gerilskog rata koji su vodili, policija je ubila i poslednjeg Onodinog saborca, pa je on ostao sam u džungli.

Ali u Japanu, Onoda i njegovi ljudi su postali nešto kao urbane legende. Iako ih je Japan i zvanično proglasio mrtvima, svi na Filipinima su bili sigurni da je živ. Ubio je 30 Filipinaca! U februaru 1974. godine, Onodu konačno je odlučio da potraži vojnik Norio Suzuki. Pronašao ga je, ali je poručnik i dalje odbijao da se preda. Pristao je jedino pod uslovom da mu to naredi njegov komandant major Jošimi Taniguči.

Suzuki se vratio u Japan, pronašao Tanigučija, tada već starca koji je radio u knjižari, i doveo ga na Lubang. I konačno, 29 godina kasnije, Onoda je dobio naređenje koje je želeo da čuje.

Pre nego što se vratio u Japan, Hiroo Onoda je filipinskom predsedniku Ferdinandu Markosu predao svoj mač u znak predaje. Markos ga je oslobodio krivice za počinjena ubistva i pustio kući.

Onodi je u Japanu priređena dobrodošlica. Međutim, on više nije mogao da se snađe u zemlji koja se potpuno promenila od kada je poslednji put boravio tamo.

Godine 1975. otišao je u Brazil, gde se pridružio tamošnjoj japanskoj zajednici i bavio se stočarstvom. U Japan se vratio 1984. i pokrenuo školu za preživljavanje u divljini. O svom neverovatnom podvigu je napisao i knjigu.

Umro je 16. januara 2014. godine u Tokiju. Imao je 91 godinu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

67 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: