Na korak od gasne komore Aušvica napisala je...

Napisala ga je neposredno pre nego što su vojnici došli da ih vode iz barake. Adresirala ga je na svog muža i dala jednom od vojnika, zamolivši ga da mu pismo preda.

Možda zvuči neverovatno, ali nemački vojnik je odneo psimo čoveku koji je takođe bio zatočen u logoru. Vilma je u gasnu komoru ušla u pratnji svog 16-godišnjeg sina Džona, koji je hramao.

Miša, drugi sin Vilme Grinvald, koji se danas predstavlja kao Frenk, za pismo je čuo 1946. godine, kada je imao 11 godina. Nije ga, međutim, počitao do posle očeve smrti 1967. godine.

On kaže da ga je najviše dirnula 11. rečenica, u kojoj se njegova majka "oslobođena besa i jeda, obratila njegovom ocu i njemu":

"Kamioni su već tu. Čekamo da počne. Moj najdraži, ne krivi sebe za ovo što se dešava, to je sudbina. Uradili smo sve što smo mogli... Pobrini se za tog zlatnog dečaka i nemoj previše da ga razmaziš svojom ljubavlju. Ostanite mi zdravo, obojica. Misliću na tebe i na Mišu. Želim vam fantastičan život... Sada moram u kamion."

Please, read, stay silent, and think.
Vilma Grunwald's letter to her husband Kurt before she and her older son were murdered in #Auschwitz gas chamber.
Her younger son, Frank, 85, gave it to @HolocaustMuseum.
Her letter and her memory will forever survive. https://t.co/C5cJOQicHW pic.twitter.com/tSsRNNyiuO

— Nicolas Tenzer (@NTenzer) 29. април 2018.

Miša, odnosno Frenk, je pismo ovih dana poklonio američkom Memorijalnom muzeju Holokausta.

"Pomalo nevoljno kažem da je ovo jedini takav dokumet ikada nastao, koji je sačuvan. To je jedino sačuvano pismo napisano neposredno pre odlaska u gasnu komoru, u smrt", izjavio je kustos tog muzeja za list Indijanapolis star.

Pismo, kao i još dokumenata i zapisa koje su ostavili logoraši Aušvica, prikupio je zatvorenik Marsel Nađari i zakopao u krugu logora, kako ne bi pala u ruke nemačkim vojnicima.

Posle oslobođenja koncentracionog logora Aušvic, dokumenta su otkopana i danas se smatraju "jednima od najznačajnijih svedočanstava o Holokaustu".