Dragana je kroz seriju fotografija nastalih na području bivše Jugoslavije i sama želela da upozna zemlju iz mašte u kojoj je rođena i koju je napustila početkom rata.
Njena osnovna inspiracija bila je knjiga Rebeke Vest “Black Lamb and Grey Falcon”, koja je napisala: “Došla sam u Jugoslaviju da vidim šta znači istorija u krvi i mesu”.
“Jugoslavija se 1991. raspala, a barem milion i po Jugoslovena je iščezlo, poput građana Atlantide u carstvu izmišljenih mesta i ljudi”, piše Dragana. “Yu: the Lost Country” je oda tom nestalom prostoru.
“Ja sam u egzilu, a ne u izbeglištvu, jer ne mogu, čak i da hoću da se vratim ‘kući’”, kaže Jurišić.
Njenu situaciju, piše Guardian, pogoršava činjenica što joj je otac Hrvat, a majka Srpkinja, koliko i senka krvavog rata koji je doveo do raspada Jugoslavije.
“Danas, više od 20 godina nakon početka rata, osećam bezbednu distancu da evociram i preispitam sopstvene uspomene”, kaže Dragana.
Dok je putovala Hrvatskom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Makedonijom, sa fotoaparatom i beležnicom u rukama, njen osećaj gubitka zamenio je osećaj nepripadanja. Njene fotografije su metafora onoga što je nestalo: natpis na hotelu “Jugoslavija” izgrađenom u sovjetskom stilu, mladi par u tradicionalnim nošnjama u Zagrebu, uramljeni porodični portreti na zidu stana njene tetke Milanke u Zemunu...
Ponekad njenu radoznalost smenjuje osećaj odvratnosti: “Gledam prodavnice pored puta: zavese, baštenske patuljke, gipsane labudove i nadgrobne spomenike. Ova zemlja je sje**na”.
Na jednoj od fotografija dva muškarca stoje pored puta, od kojih je jedan ubrao cvet i pažljivo ga posmatra. On čeka na hitnu pomoć, koja treba da pokupi telo dečaka kog je pregazio automobil.
“Čekali smo tri sata”, piše Dragana. “Porodica urla u kući pored puta. A otac... kada bi bol imao zvuk”.
Na suprotnoj strani su tri devojčice, jedna s povezom preko očiju, koje se igraju na pustoj ulici. Uz nju piše: “Krv proteče i život se nastavi”.
Knjiga je postala beležnica neuspešnog hodočašća. “Bila je to pogrebna povorka”, kaže ona. “Pratila sam duhove na njihovom putu kroz zemlju kroz koja je nestala”.
Tek na kraju knjige, u eseju, možemo saznati kako je Jurišić doživela rat koji je razorio njenu Jugoslaviju, piše Guardian.
“Priča o meni kao fotografu počinje onog dana kada je moj porodični stan izgoreo zajedno sa hiljadama prikupljenih fotografija i negativa mog oca, posvećenog fotografa amatera. Tog dana, postala sam jedna od onih ‘izbeglica’ bez fotografija, bez prošlosti... Tog dana sam shvatila koliku moć fotografija ima nad sećanjem. Sutradan posle požara, moj otac je poslednji put napravio fotografiju: prosečnu fotografiju koja je trebalo da bude beleška o pričinjenoj šteti za osiguravajuću kompaniju. Kada je on stao, ja sam počela”.
.
.
.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.
Jedna žena podelila je na Fejsbuku svoje iskustvo s rastom cena stanova u Zagrebu, odnosno s čovekom koji je kupio stan kako bi ga mogao preprodati i zaraditi.
Nezavisna novinska agencija Novaja gazeta Evropa izvestila je u ponedeljak da Ramzan Kadirov, moćni lider Čečenije, živi sa potencijalno fatalnom bolešću više od pet godina.
Komentari 34
Pogledaj komentare