Zašto je ućutkan čovek koji je 1975. izumeo digitalni fotoaparat?

Radeći u Kodaku, Stiven Sason izumeo je 1975. godine prvi digitalni fotoaparat. Ovo otkriće, međutim, nije naišlo na pozitivne reakcije vodećeg vrha kompanije.

Izvor: brw.com.au

Nedelja, 16.08.2015.

20:35

Default images

Nedugo nakon dolaska u kompaniju Kodak, Sason je dobio naizgled nevažan zadatak – da utvrdi postoji li praktična primena CCD senzora koji je izumljen par godina ranije.

“Skoro niko nije znao čime se bavim jer je u pitanju bio mali projekat. Nije bila tajna, već jednostavno nešto čime sam se tih dana zanimao kako ne bi radio nešto napornije, pretpostavljam”, kaže Sason.

Naručio je nekoliko senzora koji su beležili dvodimenzionalne svetlosne obrasce i pretvarali ih u električni signal. Sason je pokušavao da načini snimak, ali električni impulsi brzo su nestajali.

Zabeleženi prikaz pokušao je da održi pomoću tara relativno novog procesa – digitalizacije, odnosno pretvaranja električnih impulsa u brojeve. Ali ovo rešenje vodilo je novom izazovu – skladištenju podataka putem RAM memorije, a zatim prebacivanju sadržaja na giditalnu magnetnu traku.

Konačni rezultat bio je Goldbergova mašina koja se sastojala iz objektiva osmomilimetarske kamere, prenosivog digitalnog kasetofona, 16 NiCd baterija, konvertera analognog u digitalni signal i nekoliko desetina električnih kola povezanih sa nekoliko elektronskih ploča.

Možda cela ova skalamerija deluje čudno u današnje vreme, ali treba imati u vidu da je era masovne upotrebe računara nastupila tek deceniju kasnije.

Naravno, problemima ovde nije bio kraj – sada je trebalo izumeti sistem za prikazivanje sadržaja koji bi digitalnu informaciju sa kasete pretvorio u nešto što bi se moglo videti na televiziji – digitalni prikaz.

Zaposleni u kompaniji Kodak bili su vrlo sumnjičavi.

“Bili su ubeđeni da niko nikad ne bi želeo da gleda fotografije preko televizora”, navodi Sason.

Nisu pomogle ni brojne demonstracije. Sason bi odneo kameru u konferencijsku salu i pokazao direktorima rezultate svog rada.

“Beleženje snimka trajalo je samo 50 milisekundi, ali su bile potrebne 23 sekunde da se prebaci na kasetu. Izvadio bih je, predao svom pomoćniku i ubacio u sistem za prikazivanje dobijenog sadržaja. Nakon 30 sekundi pojavio bi se crno-beli snimak veličine 100 sa 100 piksela”, kaže Sason.

Iako je kvalitet bio vrlo slab, objasnio je da bi sa razvojem ove tehnologije rasla i rezolucija. Pokušavajući da uporedi sistem da tadašnjim elektronskim uređajima, predložio je da uređaj zamisle kao “HP digitron sa objektivom”. Čak je počeo da pominje i slanje sadržaja putem telefonske linije.

Ali odgovor kompanije u najboljem slučaju bio bi vrlo mlak.

“Klasične fotografije bile su u upotrebi više od 100 godina i niko se na njih nije žalio, a njihova izrada bila je jeftina. ‘Zašto bi se onda iko zamarao gledanjem fotografija na televizoru?’, rekli bi.”

Najviše primedbi dolazilo je iz odseka za marketing. Kompanija Kodak držala je monopol na tržištu i zarađivala ogromne sume novca u svakoj fazi fotografskog procesa – ako biste slavili dečiji rođendan, kupili biste Kodak film. Ako biste razvijali film, mogli ste da ga pošaljete kompaniji koji bi ga razvila na Kodak foto papiru, koristeći Kodak hemikalije.

U pitanju je bio odličan poslovni model.

Kada su direktori kompanije upitali Sasona u kojem momentu bi novi proizvod mogao da postane konkurentan, objasnio je situaciju Murovim zakonom, prema kojem se napredak u razvoju digitalne tehnologije udvostručava na svake dve godine. Za to bi bila potrebno dostići rezoluciju od 2 miliona piksela, što bi bilo ostvareno u periodu od 15-20 godina. Kodak je svoj prvi digitalni fotoaparat izbacio na tržište 18 godina kasnije.

“Kada tim ljudima pominjete period od 20 godina - kad niko od njih neće više raditi u kompaniji, oni se skoro uopšte ne uzbuđuju. Ali, dozvolili su mi da nastavim rad na digitalnom fotoaparatu, kompresovanju slike i memorijskoj kartici”, objašnjava Sason.

Prvi digitalni fotoaparat patentiran je 1978. godine. Sasonu je bilo zabranjeno da javno govori o svojem prototipu ili ga pokazuje bilo kome van kompanije.

Sa svojim kolegom Robertom Hilsom izumeo je prvi moderni DSLR fotoaparat koji izgleda i funkcioniše poput današnjih profesionalnih modela. Imao je senzor od 1.2 megapiksela, funkcionisao po principu kompresije vizualnog prikaza i sadržao memorijsku karticu.

Kompanija Kodak i dalje nije bila zainteresovana za proizvod jer bi njegovo reklamiranje ugrozilo prodaju filma.

“Nakon toga, rasprava je bila završena. Bilo je samo pitanje vremena, a kompanija je i dalje bila sumnjičava. Taj fotoaparat nikad nije ugledao svetlost dana”, kaže Sason.

Ipak, sve do svog isteka u SAD, 2007. godine, patent je Kodaku doneo milijarde dolara jer se nalazio u vlasništvu kompanije, a ne Sasona. Većina proizvođača digitalnih fotoaparata plaćala je primenu ove tehnologije. Ali, Kodak je sekao granu na kojoj sedi.

“Svaki prodati primerak digitalnog fotoaparata ugrožavao je postojeći analogni model. Filmove uskoro više niko nije hteo da kupi”, zaključuje Sason.

Model koji je izumeo danas je izložen u Nacionalnom muzeju američke istorije “Smitsonijan”, a predsednik Barak Obama odlikovao je Sasona 2009. godine Medaljom iz oblasti tehnologije i inovacija.

Tri godine kasnije, kompanija Istmen Kodak podnela je papire za bankrot.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

48 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: