vasilije knezevic
pre 11 godina
Sjedinjavanje crkve i narodnih obicaja je absolutno vrlo razuman potez ustaljivanja.
Ako zadjemo u motivaciju crkve ili bilo koje druge religiozne ustanove onda nalazimo
stoprocentnu namjeru da se narodni obicaji integriraju u bilo kakvo slavljenje i da se
bog/Isus,kod hriscana,stavi u polozaj pokrovitelja.Koliko je to pozitivno ili negativno
vrlo tesko je odluciti.Onda se, vremenom, zaboravlja izvorni karakter narodnih obicaja,
koji nemaju nista zajednickog sa religijom,nego ih ta ista zloupotrebljava u cilju
svoga promovisanja i opstanka.Onda tek se moze shvatiti razlog neuspjeha komunizma.
Kao da je taj sociopoliticki pokret zaboravio sa kim ima posla.Vjerski/narodni obicaji su
bili iskljuceni i kao da su mase ostale nijeme a narodni/vjerski obicaje jednostavno su im
nedostajali.Onda se,bez ustezanja,moze zakljuciti da je Sveti Petar bio mudriji od Karla
Marksa.Mozda je Marks imao ideju da ce svi ljudi najadanput postati uceni i da ce ih nova
filozofija zacarati. Pa ipak jedno ostaje jasno da marksizam nije bio "vjera"i da integrisanje
sa bilo kakvim "primitivnim"obicajima nije dolazilo u obzir.Interesantno je da ti narodni
obicali, koje je religija prisvojila, postaju interesantniji jer im se pridaje porodicni znacaj.
Koliko dugo ce sve to trajati zavisi od porodicne egzistencije.Porodica se svakim danom
danom sve vise dezintegrise i generacije rastu individualno i bez uticaja.Paralelno sa tim
obrazovanje postaje ustaljeno
vasilije knezevic 01 April 2013
11 Komentari
Sortiraj po: