Sreda, 05.10.2022.

10:19

"Vreme je da organizujem sahranu": Bivši svetski prvak podelio strašne vesti

Izvor: B92

"Vreme je da organizujem sahranu": Bivši svetski prvak podelio strašne vesti IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

19 Komentari

Sortiraj po:

Koje bre? Bog? Iiidi breee..

pre 1 godinu

(Hvala Ti, 06. oktobar 2022 06:50)

Lepo, lepo, objasni gospodinu Lobingeru da je njegova prerana smrt bozji promisao, misterija koju on kroz limitiranu perspektivu uma u kojoj zivi ne moze da dokuci i da njegova prerana smrt nije tragedija, da nije uzaludna, vec ako u nju pusti boga, ona postaje blagoslov. Objasnio to coveku i moli tog svog boga da ne dodjes u njegovu situaciju.

Hvala Ti

pre 1 godinu

@Koje bre? Bog? Iiidi breee..
Druze, ne zelim da budem advokat Boga jer nisam dorastao tom zadatku. Ali sta mogu da kazem je da Bog ne sprecava mnoge stvari samo zato sto ih mi ljudi dozivljavamo tragicnim. Najpre, dao nam je svu slobodu I On sam je nikada ne bi narusio jer to nije Njegova priroda. Kada je tesko treba pozvati Boga u zivot I moliti se da pomogne da se problem resi. Treba ga dozvati I kada nam je najlepse, da podelimo radost I srecu sa Njim. Ono sto definitivno ne treba da radimo je da se trudimo da razumemo Boga I njegovu prirodu kroz limitiranu perspektivu uma u kojoj zivimo. Tu necemo naci Boga I necemo nista razumeti jer tu ima dosta uticaja od onoga sto ne dolazi od Boga. Boga treba naci u najlepsem u nama I to umnoziti nebrojano puta. Tu je Bog. Tu je spasenje iz kojeg dolazi I razumevanje da je sve u svrhu viseg dobrog, pa cak iako nam odredjena situacija izgleda bezizlazno I tragicno. Bog je tu i radi kroz nas za nase dobro, na nacine na koje ne mozemo ni da zamislimo jer je to misterija I tako treba da ostane. Ono sto sada izgleda tragicno uz Boga postaje blagoslov!

Mile BAS

pre 1 godinu

Brate ... :-(
Samo beži u prirodu , s porodicom , živi svaki dan svog života , smej se ...
Potok , reka , zelenilo , cvrkut ptica , vazduh kojo te miluje. Poneka rakijica ,ljuljaška za spavanje , gledaj u zvezde , prepusti se Bogu .
Većinom oko datuma lekari greše , ma nemoj ni da razmišljaš , uostalom svi smo mi Božja nebeska prašina , sad si ovde sutra bilo gde ... duša je to .

vbbb

pre 1 godinu

samo jedite hranu koju vam serviraju i vakcinisite se i do ovog mora da dodje. mlad covek sportista alooooo, pa da la verujete da je njegov organizam kriv??? pogledajte koliko mladi ljudi umiru, pre nije biko tako. Samo selo svoja hrana prirda i bez tva i drustvenih mreza.

Koje bre? Bog? Iiidi breeee.......

pre 1 godinu

Kakva dobrota u ocima. Sta cemo sa bogom, gde njega da svrstamo u ovakvim situacijama? Pitanje otkad je sveta i veka, a odgovori uvek tako glupi.

jeremija

pre 1 godinu

Bože dragi kako je sve to tužno...:-(

@C1 - šaljem ti jedan prijateljski, topao, čvrst zagrljaj i poljubac (a u dubini duše se nadam da sam pogrešno razumela tvoj komentar)
:-(((

trava zelena

pre 1 godinu

Tuzno. Ali niko od nas ne zna kad će, pa bio zdrav i mlad ili star i bolestan. Danas u Borivu poginu mlada cura od 18 godina. Sigurno nikad u zivotu nije ni pomislila da ce da premine sa 18, a sinoć joj tema smrti nije padala na pamet iako je taj trenutak bio veoma blizu tek nekoliko sati daleko. A neko star i bolestan proživi jos jedan dan ili godinu ili deceniju. O trenutku svog odlaska ne znamo baš ništa, previse se nerviramo oko nevaznih stavri, previse mržnje bez razloga, previse negativnih misli ali i negativnih djela umjesto da smo tu jedni za druge, da pomažemo slabijima os sebe i da smo zahvalni što smo dobili prilku da živimo. Neko krene na godišnji pa se vrati u kovčegu. Neko krene na skijanje pa se pretvori u biljku. Nista mi ne znamo. Nekad smo sami krivi a nekad su krivi drugi. Neko seta gradom pa ga ubije auto na trotoaru. Neko se nađe u soping centru ili školi pa ga ubije neki manijak metkom. Neko se bavi ekstremnim sportovima i nikad mu ništa. Neko voui pijan i nikad saobraćajke. Moramo biti odgovorni ali i pored toga nema garancije.

Tara

pre 1 godinu

Svaki organizam je priča za sebe a nada i volja su čudesne i umeju da pobede i terminalne faze. Kako doktori daju sebi za pravo da ga osuđuju na koliko će meseci živeti? Ocu moje kume su 2005 rekli da mu je ostalo još mesec-dva (imao je leukemiju), bili smo preneraženi i kuma je izašla iz zajedničkog posla koje smo imale da bi preuzela očev posao jer je rečeno da umire. Njen otac je živeo još DESET godina i radio je sve vreme. Ovom čoveku želim da poživi najmanje još 10 godina!

C1

pre 1 godinu

Imam 45 godina i jos maksimalno 5 godina zivota realno je mnogo tesko nastaviti sa zivotom kad znas da umires ubrzo. Jednostavno vise nista u zivotu nije vazno niti posao niti veza nista. Zeznuto ljudi bas.

Pantagruel

pre 1 godinu

Ко је проживео то искуство са неким у својој породици, тај измени приступ животу и смрти. Ја јесам са оцем о ком сам бринуо и често се питам како бих реаговао да мени поставе сличну дијагнозу. У његовим случају, ја сам преузимао одговорност и доносио одлуке, јер је он био карактерно слаб. У свом, мислим да бих настојао све да изнесем сам, до краја, а жену и децу што више да искључим. Боље да ме памте онаквог какав сам био у току највећег дела свог живота, него да им слика мене потпуно изобличеног (пред саму смрт) потисне из сећања неке лепше успомене.

Gde ja živim

pre 1 godinu

Baš tužna priča. Nažalost video sam i upoznao neke ljude koji su se borili ili se bore sa tom pošasti i teško je. Nikad ne znaš na čemu si. Hematologija je ozbiljno napredovala poslednjih godina, međutim i dalje ništa nije garantovano.

Bori se majstore dok može.

C1

pre 1 godinu

Imam 45 godina i jos maksimalno 5 godina zivota realno je mnogo tesko nastaviti sa zivotom kad znas da umires ubrzo. Jednostavno vise nista u zivotu nije vazno niti posao niti veza nista. Zeznuto ljudi bas.

trava zelena

pre 1 godinu

Tuzno. Ali niko od nas ne zna kad će, pa bio zdrav i mlad ili star i bolestan. Danas u Borivu poginu mlada cura od 18 godina. Sigurno nikad u zivotu nije ni pomislila da ce da premine sa 18, a sinoć joj tema smrti nije padala na pamet iako je taj trenutak bio veoma blizu tek nekoliko sati daleko. A neko star i bolestan proživi jos jedan dan ili godinu ili deceniju. O trenutku svog odlaska ne znamo baš ništa, previse se nerviramo oko nevaznih stavri, previse mržnje bez razloga, previse negativnih misli ali i negativnih djela umjesto da smo tu jedni za druge, da pomažemo slabijima os sebe i da smo zahvalni što smo dobili prilku da živimo. Neko krene na godišnji pa se vrati u kovčegu. Neko krene na skijanje pa se pretvori u biljku. Nista mi ne znamo. Nekad smo sami krivi a nekad su krivi drugi. Neko seta gradom pa ga ubije auto na trotoaru. Neko se nađe u soping centru ili školi pa ga ubije neki manijak metkom. Neko se bavi ekstremnim sportovima i nikad mu ništa. Neko voui pijan i nikad saobraćajke. Moramo biti odgovorni ali i pored toga nema garancije.

Tara

pre 1 godinu

Svaki organizam je priča za sebe a nada i volja su čudesne i umeju da pobede i terminalne faze. Kako doktori daju sebi za pravo da ga osuđuju na koliko će meseci živeti? Ocu moje kume su 2005 rekli da mu je ostalo još mesec-dva (imao je leukemiju), bili smo preneraženi i kuma je izašla iz zajedničkog posla koje smo imale da bi preuzela očev posao jer je rečeno da umire. Njen otac je živeo još DESET godina i radio je sve vreme. Ovom čoveku želim da poživi najmanje još 10 godina!

Gde ja živim

pre 1 godinu

Baš tužna priča. Nažalost video sam i upoznao neke ljude koji su se borili ili se bore sa tom pošasti i teško je. Nikad ne znaš na čemu si. Hematologija je ozbiljno napredovala poslednjih godina, međutim i dalje ništa nije garantovano.

Bori se majstore dok može.

Pantagruel

pre 1 godinu

Ко је проживео то искуство са неким у својој породици, тај измени приступ животу и смрти. Ја јесам са оцем о ком сам бринуо и често се питам како бих реаговао да мени поставе сличну дијагнозу. У његовим случају, ја сам преузимао одговорност и доносио одлуке, јер је он био карактерно слаб. У свом, мислим да бих настојао све да изнесем сам, до краја, а жену и децу што више да искључим. Боље да ме памте онаквог какав сам био у току највећег дела свог живота, него да им слика мене потпуно изобличеног (пред саму смрт) потисне из сећања неке лепше успомене.

jeremija

pre 1 godinu

Bože dragi kako je sve to tužno...:-(

@C1 - šaljem ti jedan prijateljski, topao, čvrst zagrljaj i poljubac (a u dubini duše se nadam da sam pogrešno razumela tvoj komentar)
:-(((

Koje bre? Bog? Iiidi breeee.......

pre 1 godinu

Kakva dobrota u ocima. Sta cemo sa bogom, gde njega da svrstamo u ovakvim situacijama? Pitanje otkad je sveta i veka, a odgovori uvek tako glupi.

Koje bre? Bog? Iiidi breee..

pre 1 godinu

(Hvala Ti, 06. oktobar 2022 06:50)

Lepo, lepo, objasni gospodinu Lobingeru da je njegova prerana smrt bozji promisao, misterija koju on kroz limitiranu perspektivu uma u kojoj zivi ne moze da dokuci i da njegova prerana smrt nije tragedija, da nije uzaludna, vec ako u nju pusti boga, ona postaje blagoslov. Objasnio to coveku i moli tog svog boga da ne dodjes u njegovu situaciju.

vbbb

pre 1 godinu

samo jedite hranu koju vam serviraju i vakcinisite se i do ovog mora da dodje. mlad covek sportista alooooo, pa da la verujete da je njegov organizam kriv??? pogledajte koliko mladi ljudi umiru, pre nije biko tako. Samo selo svoja hrana prirda i bez tva i drustvenih mreza.

Hvala Ti

pre 1 godinu

@Koje bre? Bog? Iiidi breee..
Druze, ne zelim da budem advokat Boga jer nisam dorastao tom zadatku. Ali sta mogu da kazem je da Bog ne sprecava mnoge stvari samo zato sto ih mi ljudi dozivljavamo tragicnim. Najpre, dao nam je svu slobodu I On sam je nikada ne bi narusio jer to nije Njegova priroda. Kada je tesko treba pozvati Boga u zivot I moliti se da pomogne da se problem resi. Treba ga dozvati I kada nam je najlepse, da podelimo radost I srecu sa Njim. Ono sto definitivno ne treba da radimo je da se trudimo da razumemo Boga I njegovu prirodu kroz limitiranu perspektivu uma u kojoj zivimo. Tu necemo naci Boga I necemo nista razumeti jer tu ima dosta uticaja od onoga sto ne dolazi od Boga. Boga treba naci u najlepsem u nama I to umnoziti nebrojano puta. Tu je Bog. Tu je spasenje iz kojeg dolazi I razumevanje da je sve u svrhu viseg dobrog, pa cak iako nam odredjena situacija izgleda bezizlazno I tragicno. Bog je tu i radi kroz nas za nase dobro, na nacine na koje ne mozemo ni da zamislimo jer je to misterija I tako treba da ostane. Ono sto sada izgleda tragicno uz Boga postaje blagoslov!

Mile BAS

pre 1 godinu

Brate ... :-(
Samo beži u prirodu , s porodicom , živi svaki dan svog života , smej se ...
Potok , reka , zelenilo , cvrkut ptica , vazduh kojo te miluje. Poneka rakijica ,ljuljaška za spavanje , gledaj u zvezde , prepusti se Bogu .
Većinom oko datuma lekari greše , ma nemoj ni da razmišljaš , uostalom svi smo mi Božja nebeska prašina , sad si ovde sutra bilo gde ... duša je to .

vbbb

pre 1 godinu

samo jedite hranu koju vam serviraju i vakcinisite se i do ovog mora da dodje. mlad covek sportista alooooo, pa da la verujete da je njegov organizam kriv??? pogledajte koliko mladi ljudi umiru, pre nije biko tako. Samo selo svoja hrana prirda i bez tva i drustvenih mreza.

Koje bre? Bog? Iiidi breeee.......

pre 1 godinu

Kakva dobrota u ocima. Sta cemo sa bogom, gde njega da svrstamo u ovakvim situacijama? Pitanje otkad je sveta i veka, a odgovori uvek tako glupi.

Hvala Ti

pre 1 godinu

@Koje bre? Bog? Iiidi breee..
Druze, ne zelim da budem advokat Boga jer nisam dorastao tom zadatku. Ali sta mogu da kazem je da Bog ne sprecava mnoge stvari samo zato sto ih mi ljudi dozivljavamo tragicnim. Najpre, dao nam je svu slobodu I On sam je nikada ne bi narusio jer to nije Njegova priroda. Kada je tesko treba pozvati Boga u zivot I moliti se da pomogne da se problem resi. Treba ga dozvati I kada nam je najlepse, da podelimo radost I srecu sa Njim. Ono sto definitivno ne treba da radimo je da se trudimo da razumemo Boga I njegovu prirodu kroz limitiranu perspektivu uma u kojoj zivimo. Tu necemo naci Boga I necemo nista razumeti jer tu ima dosta uticaja od onoga sto ne dolazi od Boga. Boga treba naci u najlepsem u nama I to umnoziti nebrojano puta. Tu je Bog. Tu je spasenje iz kojeg dolazi I razumevanje da je sve u svrhu viseg dobrog, pa cak iako nam odredjena situacija izgleda bezizlazno I tragicno. Bog je tu i radi kroz nas za nase dobro, na nacine na koje ne mozemo ni da zamislimo jer je to misterija I tako treba da ostane. Ono sto sada izgleda tragicno uz Boga postaje blagoslov!

Tara

pre 1 godinu

Svaki organizam je priča za sebe a nada i volja su čudesne i umeju da pobede i terminalne faze. Kako doktori daju sebi za pravo da ga osuđuju na koliko će meseci živeti? Ocu moje kume su 2005 rekli da mu je ostalo još mesec-dva (imao je leukemiju), bili smo preneraženi i kuma je izašla iz zajedničkog posla koje smo imale da bi preuzela očev posao jer je rečeno da umire. Njen otac je živeo još DESET godina i radio je sve vreme. Ovom čoveku želim da poživi najmanje još 10 godina!

Mile BAS

pre 1 godinu

Brate ... :-(
Samo beži u prirodu , s porodicom , živi svaki dan svog života , smej se ...
Potok , reka , zelenilo , cvrkut ptica , vazduh kojo te miluje. Poneka rakijica ,ljuljaška za spavanje , gledaj u zvezde , prepusti se Bogu .
Većinom oko datuma lekari greše , ma nemoj ni da razmišljaš , uostalom svi smo mi Božja nebeska prašina , sad si ovde sutra bilo gde ... duša je to .

Koje bre? Bog? Iiidi breee..

pre 1 godinu

(Hvala Ti, 06. oktobar 2022 06:50)

Lepo, lepo, objasni gospodinu Lobingeru da je njegova prerana smrt bozji promisao, misterija koju on kroz limitiranu perspektivu uma u kojoj zivi ne moze da dokuci i da njegova prerana smrt nije tragedija, da nije uzaludna, vec ako u nju pusti boga, ona postaje blagoslov. Objasnio to coveku i moli tog svog boga da ne dodjes u njegovu situaciju.

trava zelena

pre 1 godinu

Tuzno. Ali niko od nas ne zna kad će, pa bio zdrav i mlad ili star i bolestan. Danas u Borivu poginu mlada cura od 18 godina. Sigurno nikad u zivotu nije ni pomislila da ce da premine sa 18, a sinoć joj tema smrti nije padala na pamet iako je taj trenutak bio veoma blizu tek nekoliko sati daleko. A neko star i bolestan proživi jos jedan dan ili godinu ili deceniju. O trenutku svog odlaska ne znamo baš ništa, previse se nerviramo oko nevaznih stavri, previse mržnje bez razloga, previse negativnih misli ali i negativnih djela umjesto da smo tu jedni za druge, da pomažemo slabijima os sebe i da smo zahvalni što smo dobili prilku da živimo. Neko krene na godišnji pa se vrati u kovčegu. Neko krene na skijanje pa se pretvori u biljku. Nista mi ne znamo. Nekad smo sami krivi a nekad su krivi drugi. Neko seta gradom pa ga ubije auto na trotoaru. Neko se nađe u soping centru ili školi pa ga ubije neki manijak metkom. Neko se bavi ekstremnim sportovima i nikad mu ništa. Neko voui pijan i nikad saobraćajke. Moramo biti odgovorni ali i pored toga nema garancije.

Pantagruel

pre 1 godinu

Ко је проживео то искуство са неким у својој породици, тај измени приступ животу и смрти. Ја јесам са оцем о ком сам бринуо и често се питам како бих реаговао да мени поставе сличну дијагнозу. У његовим случају, ја сам преузимао одговорност и доносио одлуке, јер је он био карактерно слаб. У свом, мислим да бих настојао све да изнесем сам, до краја, а жену и децу што више да искључим. Боље да ме памте онаквог какав сам био у току највећег дела свог живота, него да им слика мене потпуно изобличеног (пред саму смрт) потисне из сећања неке лепше успомене.

jeremija

pre 1 godinu

Bože dragi kako je sve to tužno...:-(

@C1 - šaljem ti jedan prijateljski, topao, čvrst zagrljaj i poljubac (a u dubini duše se nadam da sam pogrešno razumela tvoj komentar)
:-(((

Gde ja živim

pre 1 godinu

Baš tužna priča. Nažalost video sam i upoznao neke ljude koji su se borili ili se bore sa tom pošasti i teško je. Nikad ne znaš na čemu si. Hematologija je ozbiljno napredovala poslednjih godina, međutim i dalje ništa nije garantovano.

Bori se majstore dok može.

C1

pre 1 godinu

Imam 45 godina i jos maksimalno 5 godina zivota realno je mnogo tesko nastaviti sa zivotom kad znas da umires ubrzo. Jednostavno vise nista u zivotu nije vazno niti posao niti veza nista. Zeznuto ljudi bas.