DAanny
pre 2 godine
Ja svog psa tretiram kao svog zaposlenog; za poslove čuvanja dvorišta i objekata dobija nadnicu u vidu hrane, smeštaja, a ima i zdravstveno osiguranje. Naravno, kao zaposleni u mom domaćinstvu, uredno je i prijavljen za to nadležnoj službi. Mogu da ti tvrdim, on tačno zna koje su mu radne obaveze. Kad sam kod kuće, njegove usluge mi nisu potrebne i to je vreme za njegove slobodne aktivnosti, za druženje sa drugim psima, sa mnom ili ostalim ukućanima. Nekad i drema, ne znam i ne zanima me; njegovo vreme, njegova stvar.
Pazi, on ima pravo i mogućnost da ode kad god hoće. Nije nikada vezan i ne trpi lanac. Vređa ga jer onda nije ni zaposlenik ni član mog čopora, nego rob, vlasništvo, imovina. Ako nekoga tretiraš kao imovinu, to govori o tebi, ne o njemu. Da li imovinom smatraš čoveka ili psa, sasvim je svejedno. "Moj" pas, i to mogu da ti tvrdim, ima više ponosa, dostojanstva i samopoštovanja nego neki ljudi koje poznajem. Mislim, to već ne mogu da tvrdim, da i on mene poštuje upravo zato što poštujem i ja njega, njegov integritet. Jeste to "poslovni odnos" ali (z)druže se i ljudi na poslu, pa što ne bi i ljudi i psi?
(CATAPA, 25. oktobar 2021 13:02)
SJAJNO 😀
26 Komentari
Sortiraj po: