Aleksandar
pre 3 godine
@(Matija Micic Bucic)
I meni se počekom 80-tih u prvom razredu OŠ dogodilo da je učiteljica na mene počela da vrišti, da me naziva vašljivim, da me vređa, histerisala je i pretila mi da će mi moju dužu kosu sutradan brijačem obrijati u kukasti krst ako se ne ošišam. Sećam se da da sam se od njenih pretnji uplašio i bio sam ponižen pred celim razredom, noge su mi utrnule od pomešanog osećaja straha i sramote.
Kada sam došao kući upitao sam tatu da idemo kod frizera na šišanje, a on, znajući da volim dužu kosu i da ne volim da idem kod frizera, mi je samo rekao da nema potrebe da idemo jer mi nije toliko duga. Na moje insistiranje me je samo blago upitao da li mi se danas nešto loše dogodilo u školi...
Nakon što sam mu ispričao šta se dogodilo, rekao mi je da o dužini moje kose odluke donosi samo jedan čovek - a to sam ja, i da zato od frizera nema ništa. Rekao mi je da treba da se osećam lepo jer ni za šta nisam kriv i da je ponosan na mene jer sam dobar i vredan dečak. I još mi je rekao da mi nijedna dlaka na glavi neće nedostajati sutradan u školi, a ako učiteljica započne istu priču, da se ne brinem jer je on sa mnom, da joj slobodno i bez trunke straha poručim da je moj otac pozdravlja, da joj poručuje da se odmah smiri i da sve u vezi moje kose može saznati jedino od njega lično. I bi tako.
Ne znam da li ga je zvala ikada, ali nikada više nije bila nepristojna, a ja sam nosio kosu kakvu sam hteo a vaške nisam imao nikada u životu.
96 Komentari
Sortiraj po: