Subota, 14.12.2019.

09:00

Ko pronađe smisao, duže živi?

Izvor: B92

Ko pronaðe smisao, duže živi? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

30 Komentari

Sortiraj po:

eho duse

pre 4 godine

Kao da treba nešto loše da se desi, da se osvestim.
(bb, 14. decembar 2019 13:31)

a, kao da se vec nije desilo?
neki ljudi svesno biraju samocu a nekima se onda desi, da, pogotovo onda ako ljudi ne vole sami sebe, bilo sad kako bilo setimo se da negde duboko u nama jos uvek zivi ceznja, ceznja za ljubavi, sigurnom lukom i pripadnosti, ali ako nismo spremni dati onda ne mozemo ni uzeti;)

siki

pre 4 godine

"Smisao je u davanju a ne uzimanju! Morate ljubav deliti nesebično."
@(Milan, 14. decembar 2019 12:51)

Bravo! I ja sam za poligamiju!

Rokatanski

pre 4 godine

Izuzetno interesantan tekst i zanimljivi komentari. Mogu da govorim iz ličnog iskustva. Negde posle 55-e godine sam prilično izgubio interes za stvari koje su me do tada zanimale. Razlozi mogu biti sledeći: 1) Deca odrasla, imaju uglavnom svoj život. 2) Nekih mojih poznanika i prijatelja više nema, neki su popustili u zdravstvenom pogledu. 3) Mnogi su u penziji ili su pred penzijom, pa i motivacija za posao je mala, nema potrebe za dokazivanjem, preporuke mi više nisu potrebne. 4) Strast koja je nekada postojala za odlaskom na stadion, u bioskop, pozorište, da pročitam neko dobro književno delo, sve je manja. Danas, utakmice gledam samo na TV-u (i to kada gledam sa sinom) u bioskom ne idem, sve imam na Internetu, u pozorište idem samo kada meni i ženi ćerke poklone karte, na letovanje samo kada me žena i deca nateraju. Napišem poneki komentar kao ovaj sada i to kada je neka interesantna tema. Sve manje druženja sa prijateljima, osim na slavama i parastosima. Za politiku sam postao nezainteresovan, svi mi nekako liče na Šojića. Tek sada se divim mom pokojnom dedi i ocu, koji su i u dubokoj starosti imali volju za životom i radom, umeli da mi daju mudar savet ili da me "poklope" nekim lakonskim odgovorom. Danas nema takvih autoriteta. Jedino, nekada odem do kladionice i to više zbog razgovora, manje zbog igre, ili sa komšijama na po koje pivo. Mladi imaju svoja interesovanja, vole da im ispričam neku priču iz svoje mladosti, ali ipak to su dva različita sveta. Pozdrav!

gorski

pre 4 godine

Ja u Srbiji tražim smisao Života od devedesetih godina prošlog veka , tada sam imao 10 godina ,a sada sam totalno izgubio smisao ko ga nadje neka mi javi !!!

Neo

pre 4 godine

Ima logike. Ako zivis od danas do sutra bez ikakvog smisla, to te kasnije stigne. Od 26-te do 36-te prodje vreme kao tren, i zapitas se sta si radio i zbog cega si neke stvari tadio.

bb

pre 4 godine

Meni je u šezdesetim sve besmisleno. Ničemu se više ne radujem. Tužna sam, sama. Čak me i sreća dr ugih ljudi rastužuje, kao da im zavidim. Baš mi je sve bez smisla. Kao da treba nešto loše da se desi, da se osvestim. Posavetujte me molim vas.

milosz

pre 4 godine

Smisao zivota nije u nekoj destinaciji nego u putovanju ka njoj. Uzivajte u svemu sto radite, ne gledajte krupnu sliku, zivite. Sam zivot je ogromna privilegija.

Jr

pre 4 godine

Sve vodi ka Bogu... Sve što uradimo i ne uradimo, kada se borimo i kada smo slabi i uplašeni. Svaka sitnica, ma koliko beznačajna izgledala, na kraju dobija smisao protekom vremena ako istinski verujemo i onda spoznajemo da nas Bog nikada nije napustio...

eto

pre 4 godine

otkrili rupu na saksiji! pa naravno da je smisao života najvažniji, ali nije to tek tako, uzmeš pa tražiš smisao..smisao je rezultat celoživotne integracije delova ličnosti i povezivanja sa okolinom

Jr

pre 4 godine

Sve vodi ka Bogu... Sve što uradimo i ne uradimo, kada se borimo i kada smo slabi i uplašeni. Svaka sitnica, ma koliko beznačajna izgledala, na kraju dobija smisao protekom vremena ako istinski verujemo i onda spoznajemo da nas Bog nikada nije napustio...

Rokatanski

pre 4 godine

Izuzetno interesantan tekst i zanimljivi komentari. Mogu da govorim iz ličnog iskustva. Negde posle 55-e godine sam prilično izgubio interes za stvari koje su me do tada zanimale. Razlozi mogu biti sledeći: 1) Deca odrasla, imaju uglavnom svoj život. 2) Nekih mojih poznanika i prijatelja više nema, neki su popustili u zdravstvenom pogledu. 3) Mnogi su u penziji ili su pred penzijom, pa i motivacija za posao je mala, nema potrebe za dokazivanjem, preporuke mi više nisu potrebne. 4) Strast koja je nekada postojala za odlaskom na stadion, u bioskop, pozorište, da pročitam neko dobro književno delo, sve je manja. Danas, utakmice gledam samo na TV-u (i to kada gledam sa sinom) u bioskom ne idem, sve imam na Internetu, u pozorište idem samo kada meni i ženi ćerke poklone karte, na letovanje samo kada me žena i deca nateraju. Napišem poneki komentar kao ovaj sada i to kada je neka interesantna tema. Sve manje druženja sa prijateljima, osim na slavama i parastosima. Za politiku sam postao nezainteresovan, svi mi nekako liče na Šojića. Tek sada se divim mom pokojnom dedi i ocu, koji su i u dubokoj starosti imali volju za životom i radom, umeli da mi daju mudar savet ili da me "poklope" nekim lakonskim odgovorom. Danas nema takvih autoriteta. Jedino, nekada odem do kladionice i to više zbog razgovora, manje zbog igre, ili sa komšijama na po koje pivo. Mladi imaju svoja interesovanja, vole da im ispričam neku priču iz svoje mladosti, ali ipak to su dva različita sveta. Pozdrav!

bb

pre 4 godine

Meni je u šezdesetim sve besmisleno. Ničemu se više ne radujem. Tužna sam, sama. Čak me i sreća dr ugih ljudi rastužuje, kao da im zavidim. Baš mi je sve bez smisla. Kao da treba nešto loše da se desi, da se osvestim. Posavetujte me molim vas.

milosz

pre 4 godine

Smisao zivota nije u nekoj destinaciji nego u putovanju ka njoj. Uzivajte u svemu sto radite, ne gledajte krupnu sliku, zivite. Sam zivot je ogromna privilegija.

Neo

pre 4 godine

Ima logike. Ako zivis od danas do sutra bez ikakvog smisla, to te kasnije stigne. Od 26-te do 36-te prodje vreme kao tren, i zapitas se sta si radio i zbog cega si neke stvari tadio.

gorski

pre 4 godine

Ja u Srbiji tražim smisao Života od devedesetih godina prošlog veka , tada sam imao 10 godina ,a sada sam totalno izgubio smisao ko ga nadje neka mi javi !!!

siki

pre 4 godine

"Smisao je u davanju a ne uzimanju! Morate ljubav deliti nesebično."
@(Milan, 14. decembar 2019 12:51)

Bravo! I ja sam za poligamiju!

eto

pre 4 godine

otkrili rupu na saksiji! pa naravno da je smisao života najvažniji, ali nije to tek tako, uzmeš pa tražiš smisao..smisao je rezultat celoživotne integracije delova ličnosti i povezivanja sa okolinom

eho duse

pre 4 godine

Kao da treba nešto loše da se desi, da se osvestim.
(bb, 14. decembar 2019 13:31)

a, kao da se vec nije desilo?
neki ljudi svesno biraju samocu a nekima se onda desi, da, pogotovo onda ako ljudi ne vole sami sebe, bilo sad kako bilo setimo se da negde duboko u nama jos uvek zivi ceznja, ceznja za ljubavi, sigurnom lukom i pripadnosti, ali ako nismo spremni dati onda ne mozemo ni uzeti;)

Jr

pre 4 godine

Sve vodi ka Bogu... Sve što uradimo i ne uradimo, kada se borimo i kada smo slabi i uplašeni. Svaka sitnica, ma koliko beznačajna izgledala, na kraju dobija smisao protekom vremena ako istinski verujemo i onda spoznajemo da nas Bog nikada nije napustio...

siki

pre 4 godine

"Smisao je u davanju a ne uzimanju! Morate ljubav deliti nesebično."
@(Milan, 14. decembar 2019 12:51)

Bravo! I ja sam za poligamiju!

eto

pre 4 godine

otkrili rupu na saksiji! pa naravno da je smisao života najvažniji, ali nije to tek tako, uzmeš pa tražiš smisao..smisao je rezultat celoživotne integracije delova ličnosti i povezivanja sa okolinom

milosz

pre 4 godine

Smisao zivota nije u nekoj destinaciji nego u putovanju ka njoj. Uzivajte u svemu sto radite, ne gledajte krupnu sliku, zivite. Sam zivot je ogromna privilegija.

gorski

pre 4 godine

Ja u Srbiji tražim smisao Života od devedesetih godina prošlog veka , tada sam imao 10 godina ,a sada sam totalno izgubio smisao ko ga nadje neka mi javi !!!

Rokatanski

pre 4 godine

Izuzetno interesantan tekst i zanimljivi komentari. Mogu da govorim iz ličnog iskustva. Negde posle 55-e godine sam prilično izgubio interes za stvari koje su me do tada zanimale. Razlozi mogu biti sledeći: 1) Deca odrasla, imaju uglavnom svoj život. 2) Nekih mojih poznanika i prijatelja više nema, neki su popustili u zdravstvenom pogledu. 3) Mnogi su u penziji ili su pred penzijom, pa i motivacija za posao je mala, nema potrebe za dokazivanjem, preporuke mi više nisu potrebne. 4) Strast koja je nekada postojala za odlaskom na stadion, u bioskop, pozorište, da pročitam neko dobro književno delo, sve je manja. Danas, utakmice gledam samo na TV-u (i to kada gledam sa sinom) u bioskom ne idem, sve imam na Internetu, u pozorište idem samo kada meni i ženi ćerke poklone karte, na letovanje samo kada me žena i deca nateraju. Napišem poneki komentar kao ovaj sada i to kada je neka interesantna tema. Sve manje druženja sa prijateljima, osim na slavama i parastosima. Za politiku sam postao nezainteresovan, svi mi nekako liče na Šojića. Tek sada se divim mom pokojnom dedi i ocu, koji su i u dubokoj starosti imali volju za životom i radom, umeli da mi daju mudar savet ili da me "poklope" nekim lakonskim odgovorom. Danas nema takvih autoriteta. Jedino, nekada odem do kladionice i to više zbog razgovora, manje zbog igre, ili sa komšijama na po koje pivo. Mladi imaju svoja interesovanja, vole da im ispričam neku priču iz svoje mladosti, ali ipak to su dva različita sveta. Pozdrav!

Neo

pre 4 godine

Ima logike. Ako zivis od danas do sutra bez ikakvog smisla, to te kasnije stigne. Od 26-te do 36-te prodje vreme kao tren, i zapitas se sta si radio i zbog cega si neke stvari tadio.

bb

pre 4 godine

Meni je u šezdesetim sve besmisleno. Ničemu se više ne radujem. Tužna sam, sama. Čak me i sreća dr ugih ljudi rastužuje, kao da im zavidim. Baš mi je sve bez smisla. Kao da treba nešto loše da se desi, da se osvestim. Posavetujte me molim vas.

eho duse

pre 4 godine

Kao da treba nešto loše da se desi, da se osvestim.
(bb, 14. decembar 2019 13:31)

a, kao da se vec nije desilo?
neki ljudi svesno biraju samocu a nekima se onda desi, da, pogotovo onda ako ljudi ne vole sami sebe, bilo sad kako bilo setimo se da negde duboko u nama jos uvek zivi ceznja, ceznja za ljubavi, sigurnom lukom i pripadnosti, ali ako nismo spremni dati onda ne mozemo ni uzeti;)