Četvrtak, 11.10.2018.

12:02

Koliko zapravo lica možemo da prepoznamo?

Izvor: N1

Koliko zapravo lica možemo da prepoznamo? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

7 Komentari

Sortiraj po:

tasmanijska djavolica

pre 5 godina

Sto ja ne mogu da zapamtim lica pa to nije normalno a sto je najgore svi mi nesto lice na nekoga. Kad putujem autobusom pola putnika mi lice na poznanike iz mog grada, letos na moru isto. I masu komicnih scena gde sam prilazila nepoznatim ljudima misleci da su neki drugi i isto tako gde sam pored nekih prolazila sto se kaze ko pored turskog groblja. Morala sam sto put da se pravdam i objasnjavam jer su me neki optuzivali da sam uobrazena jer se pravim da ne poznajem. Ali nisam, prosto, to je jace
Os mene

fritz

pre 5 godina

prepoznajemo lica ljudi koje nismo videli decenijama i koja su se izmenila.
(mr. gone, 11. oktobar 2018 21:41)

Ovo može da važi samo za lica odraslih ljudi. Koliko sam imao prijatelja s kojima sam se družio tipa do 10. godine života i par god. kasnije kad bi ih sreo dolazilo je do komične situacije da se ponovo predstavljamo jedan drugom, naravno setimo se naknadno, ali da prepoznaš svog drugara iz detinjstva u licu odraslog čoveka je jako teško

mr. gone

pre 5 godina

Nikakva elektronska naprava i prateci softver ne mogu da nadmase ljudski mozak u jednoj od njegovih osnovnih funkcija - pamcenju i prepoznavanju lica, vestini izostrenoj milionima godinama evolucije. Ne samo da u trenu sa sigurnoscu prepoznajemo lica anfas, nego i iz profila ili skoro s ledja, a sto je jos neverovatnije, prepoznajemo lica ljudi koje nismo videli decenijama i koja su se izmenila.

mr. gone

pre 5 godina

Nikakva elektronska naprava i prateci softver ne mogu da nadmase ljudski mozak u jednoj od njegovih osnovnih funkcija - pamcenju i prepoznavanju lica, vestini izostrenoj milionima godinama evolucije. Ne samo da u trenu sa sigurnoscu prepoznajemo lica anfas, nego i iz profila ili skoro s ledja, a sto je jos neverovatnije, prepoznajemo lica ljudi koje nismo videli decenijama i koja su se izmenila.

fritz

pre 5 godina

prepoznajemo lica ljudi koje nismo videli decenijama i koja su se izmenila.
(mr. gone, 11. oktobar 2018 21:41)

Ovo može da važi samo za lica odraslih ljudi. Koliko sam imao prijatelja s kojima sam se družio tipa do 10. godine života i par god. kasnije kad bi ih sreo dolazilo je do komične situacije da se ponovo predstavljamo jedan drugom, naravno setimo se naknadno, ali da prepoznaš svog drugara iz detinjstva u licu odraslog čoveka je jako teško

tasmanijska djavolica

pre 5 godina

Sto ja ne mogu da zapamtim lica pa to nije normalno a sto je najgore svi mi nesto lice na nekoga. Kad putujem autobusom pola putnika mi lice na poznanike iz mog grada, letos na moru isto. I masu komicnih scena gde sam prilazila nepoznatim ljudima misleci da su neki drugi i isto tako gde sam pored nekih prolazila sto se kaze ko pored turskog groblja. Morala sam sto put da se pravdam i objasnjavam jer su me neki optuzivali da sam uobrazena jer se pravim da ne poznajem. Ali nisam, prosto, to je jace
Os mene

mr. gone

pre 5 godina

Nikakva elektronska naprava i prateci softver ne mogu da nadmase ljudski mozak u jednoj od njegovih osnovnih funkcija - pamcenju i prepoznavanju lica, vestini izostrenoj milionima godinama evolucije. Ne samo da u trenu sa sigurnoscu prepoznajemo lica anfas, nego i iz profila ili skoro s ledja, a sto je jos neverovatnije, prepoznajemo lica ljudi koje nismo videli decenijama i koja su se izmenila.

fritz

pre 5 godina

prepoznajemo lica ljudi koje nismo videli decenijama i koja su se izmenila.
(mr. gone, 11. oktobar 2018 21:41)

Ovo može da važi samo za lica odraslih ljudi. Koliko sam imao prijatelja s kojima sam se družio tipa do 10. godine života i par god. kasnije kad bi ih sreo dolazilo je do komične situacije da se ponovo predstavljamo jedan drugom, naravno setimo se naknadno, ali da prepoznaš svog drugara iz detinjstva u licu odraslog čoveka je jako teško

tasmanijska djavolica

pre 5 godina

Sto ja ne mogu da zapamtim lica pa to nije normalno a sto je najgore svi mi nesto lice na nekoga. Kad putujem autobusom pola putnika mi lice na poznanike iz mog grada, letos na moru isto. I masu komicnih scena gde sam prilazila nepoznatim ljudima misleci da su neki drugi i isto tako gde sam pored nekih prolazila sto se kaze ko pored turskog groblja. Morala sam sto put da se pravdam i objasnjavam jer su me neki optuzivali da sam uobrazena jer se pravim da ne poznajem. Ali nisam, prosto, to je jace
Os mene