Pravilnik koji je očistio Hrvatsku

Bez velikih otpora, relativno jednostavno i začuđujuće efikasno, Hrvatska je očišćena od gomile plastičnih boca, staklenki i aluminijskih konzervi za pivo i sokove. Čarobna formula za taj ekološki poduhvat bez presedana zove se Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu koji je na snagu stupio 1.veljače/februara prošle godine.

Piše: Drago Hedl
Tekst preuzet iz časopisa "Marketing Strbija"

Izvor: B92

Četvrtak, 24.01.2008.

10:00

Default images

Da u sebi ne sadrži odredbu po kojoj građanin, za svaku vraćenu plastičnu ili staklenu bocu, odnosno aluminijsku konzervu, ne dobije pola kune, pravilnik bi sasvim sigurno ostao prazno slovo na papiru.

No, upravo činjenica da se danas - za ono što se jučer bacalo u kante za smeće, koševe za otpatke ili pak uz ceste, plaže i izletišta – dobiva novac, stimulirala je građane da vrate ambalažu. Nekima je to čak postao i dodatni izvor prihoda, pa nije rijetkost vidjeti ljude kako skupljaju odbačene boce i vraćaju ih u trgovinu. Stotinu boca, onome tko ih skupi, predstavlja zaradu od 50 kuna (oko sedam eura), a to je novac s kojim se u Hrvatskoj moguće pristojno prehraniti za jedan dan.

Kad je u februaru prošle godine Pravilnik nakon višekratnog odgađanja stupio na snagu, najviše su negodovali trgovci. Pravilnik naime predviđa da su sva prodajna mjesta čija je površina veća od 200 metara kvadratnih, dužna otkupljivati ambalažu. Prigovori su se odnosili na nepostojanje skladišta, nedostatak osoblja koje će se time baviti, te troškove koje prikupljanje ambalaže iziskuje.
Neki su trgovački lanci, na razne načine, čak i sabotirali Pravilnik, samostalno odlučivši da će od građana u jednom danu otkupljivati tek 10 boca. No, drugi su postupili obrnuto, nudeći građanima neograničeni otkup, pod uvjetom da dobiveni novac potroše kod njih. Tako je međusobna konkurencija, bolje nego ikakve sankcije, riješila poštivanje pravilnika.

Samo u prva dva mjeseca prikupljanja ambalaže, u Hrvatskoj je vraćeno 172 milijuna boca i limenki. Da bi se tolika količina skupila na način kako se ambalaža skupljala do tada – u posebnim kontejnerima smještenim za tu svrhu na ulicama – trebalo je četiri do pet godina! Odličan trend prikupljanja otpada nastavio se i dalje pa je u prvih deset mjeseci otkako je otkup započeo u Hrvatskoj otkupljeno 642 milijuna komada ambalažnih boca i limenki, odnosno oko 70.000 tona, čiji bi najveći dio, da nije donesen Pravilnik, završio odbačen u okolišu.

Naravno, zbrinjavanje ambalaže poskupilo je piće koje se u njoj prodaje. Prilikom svake kupovine građani tako plaćaju bar 50 lipa (pola kune) više, ali taj novac dobiju kada ambalažu vrate. Država stimulira koncesionare koji prikupljaju otpad preuzimajući ga od trgovaca, dok trgovci dobivaju 15 lipa po svakoj boci koju su otkupili od građana. Tako su na kraju svi ispali zadovoljni, a tako ostvaren ekološki doprinos naprosto je nemjerljiv.
Dobra iskustva s otkupom ambalaže potakla su i donošenje Pravilnika o gospodarenju otpadnim gumama. Procjene su da je u Hrvatskoj oko sto tisuća tona odbačenih automobilskih guma, koje zagađuju okoliš i čija razgradnja traje oko 150 godina. Skupljanje automobilskih guma za mnoge je dobar biznis, jer se za njih plaća od 10 do 250 kuna (od 1,5 do 35 eura). Naravno da su i gume toliko poskupjele, no izgubit će samo onaj tko ih, umjesto da ih vrati, neodgovorni baci na kakvu divlju deponiju.

Krajem prošle godine hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijelo je i Pravilnik o gospodarenju otpadnim vozilima. Za kilogram starih automobila koji su ranije često završavali na parkiralištima ili jarcima uz ceste, plaća se pola kune. Ako prosječan automobil teži oko tonu, to znači da vlasnik neupotrebljivog vozila za njega dobiva 500 kuna, ili oko 70 eura. Na taj se način u sljedećih 10 godina namjerava zbrinuti oko 800.000 automobila.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

35 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: