Život koji se rešava jednim potpisom, a saglasnosti nigde; Šta je problem sa manjkom donora organa?

Po zakonu, svi smo donori, a organa nema. U Srbiji u ovom trenutku na organ čeka 2.000 ljudi, od kojih su tridesetoro – deca, a o tome misle samo oni i njihove porodice. Manjak darodavaca organa je problem sa kojim se suočava ceo svet, ali povrh svega, svaka njihova statistika o tome ima daleko bolje brojeve nego što imamo mi. U čemu grešimo?

Zdravlje

Izvor: Milosavljeviæ Milica

Ponedeljak, 03.10.2022.

14:01

Default images
Foto:Shutterstock/KieferPix

Da bi se izbegla svaka mogućnost zloupotrebe, zakon koji je donesen u julu 2018. godine precizno definiše stav da je darivanje organa dobrovoljno i bez finansijske naknade, kao i da se presađivanje organa može izvršiti samo u slučaju moždane smrti osobe.

Nezainteresovanost i nedovoljna informisanost ljudi jesu vodeći faktori kada počne razgovor o ovoj temi. Sve to je zaključak nakon konferencije udruženja "Zajedno za novi život" koje se sastoji od pacijenata kojima su presađeni organi, lekara i ljudi koji čekaju da dobiju organ.

Ideju da se pomogne pacijentima kojima je neophodan organ pokrenuo je Mladen Todić, predsednik udruženja "Zajedno za novi život". On je i sâm pacijent kojem je uspešno presađena jetra.

Njegova, ali i borba svih ostalih članova udruženja zasniva se na promeni predrasuda i stavova koje većina ima o presađivanju organa. Nažalost, vrlo malo ljudi je nakon pandemije koronavirusa zainteresovano za poklanjanje organa.

Uzrok tome je, kako se navodi, nepoverenje u lekare. Kolektivna sumnja u efikasnost vakcine uzima danak i u ovom segmentu, što je poražavajuće. Verovanje ljudi da se u metode lečenja pacijenata razume svako ko javno iskaže svoje mišljenje o nekoj medicinskoj temi kosi se sa zdravim razumom.

Društvena odgovornost, ali i humana strana čovečanstva svela se na to da bismo radije održavali u životu pacijenta koji je doživeo moždanu smrt nego potpisali nekoliko papira koji mogu pomoći da se spase najmanje jedna odrasla osoba, možda čak i dete.

U Srbiji postoji strah i nepoverenje da je pacijentima koji dožive moždanu smrt pružena odgovarajuća nega, kao i da postoji određeni tip lekara koji bi zloupotrebio svoj položaj. A to je samo teorija zavere.

"Da bi svaki pacijent, od onih 2.000 ljudi koji čekaju, mogao da primi organ, neophodno je podudaranje sa donorom. Postoje strogo propisani parametri koji služe za zdravstvenu procenu pacijenta i donora. Pripreme za presađivanje traju 15–20 dana, a gleda se sve, svaki deo tela, pa i zubi", rekao je profesor doktor Đorđe Ćufalić, gastroenterolog, hepatolog, koji radi u Univerzitetskom kliničkom centru Srbije.

Protokol o presađivanju organa koji je ustanovljen po zakonu garantuje bezbednost, standard kvaliteta, uslove rada i načina organizacije zdravstvenog sistema.

"Svako presađivanje koje se vrši u Srbiji je potpuno besplatno, nijedan pacijent nije platio dinara, čak ni za lekove koji su mu neophodni nakon završetka operacije. Sve to je obezbedila država, samo nemamo donore", rekao je profesor doktor Predrag Sazdanović, državni sekretar Ministarstva zdravlja.

Informacije o tome kako se pokreće postupak transplantacije, kako teče presađivanje i razgovor sa porodicom pacijenta koji je doživeo moždanu smrt daje doktor Saša Knežević, anesteziolog i koordinator za transplantaciju iz Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.

Njegovo dugogodišnje iskustvo i rad sa ovim pacijentima pružilo mu je uvid u to šta je najčešći razlog za odbijanje porodice potencijalnog donora.

"Događalo se da ljudi koji ni ne razumeju dobro srpski jezik potpišu pristanak, ali mnogo je više onih koji veruju da će se njihova voljena osoba probuditi i nastaviti život. To je nemoguće kada se doživi moždana smrt, ako se ikada neko i probudi, njegov kvalitet života će isključivo zavisiti od aparata", rekao je Knežević.

Dodaje da je nakon pandemije koronavirusa percepcija o doniranju organa drastično promenjena, kao i da se uočava velika razlika u broju donora između 2019. godine i ove sada.

Lična iskustva izložili su pacijenti Lazar Čolić, koji čeka bubreg, i Sandra Živković, kojoj su presađena pluća. Njihov utisak je da je veća verovatnoća da će vam jednog dana zatrebati organ nego da ćete doći u situaciju da postanete potencijalni donor.

Život se može sačuvati jednim potpisom, dajte saglasnost.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

12 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: