Problemi žena nakon mastektomije

Žene koje su zbog operacije karcinoma ostale bez dojke imaju pravo na ugradnju imlantanta o trošku Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje ili na jednu eksternu protezu godišnje. Sve ostalo plaćaju iz svog džepa.

Zdravlje

Izvor: B92

Sreda, 28.07.2010.

17:52

Default images

Svake godine u Srbiji se otkrije novih 4.000 slučajeva žena obolelih od raka dojke, a umre više od 1.500, iako je ta bolest potpuno izlečiva kada se otkrije na vreme. Tokom lečenja mnogim ženama radi se mastektomija, amputacija dojke, koju većina pacijentkinja veoma teško podnosi, kako fizički tako psihički. Većina njih pada u depresiju jer se osećaju obogaljeno i neženstveno.

Od pre pet godina zdravstveno osiguranje pokriva ugradnju implantanta jer rekonstrukcija dojke umanjuje psihološke probleme, omogućava ženama da efikasnije prevladaju bolest i da kvalitetnije žive. Ukoliko ženi iz bilo kog razloga nije ugrađen implantant, ona ima pravo na jednu eksternu protezu godišnje o trošku Zavoda za zdravstveno osiguranje, dok specijalne grudnjake i perike, ukoliko im zbog hemioterapije opadne kosa, moraju da nabavljaju same.

IMPLANTANT ILI PROTEZA BESPLATNO

Dr Đerđi Šarić, onkolog u Zdravstvenom centru u Somboru i predsednica lokalnog Društva za borbu protiv raka, objašnjava da sada svaka žena kojoj se zbog karcinoma amputira dojka ima pravo da traži da joj se za vreme operacije ugradi implantant, odnosno veštačka zamena za dojku. Ta proteza ženu ništa ne košta, jer se dobija iz zdravstvenog osiguranja, naravno pod uslovom da je žena zdravstveno osigurana.
Ukoliko pri onkološkoj operaciji ne može da se obezbedi i prisustvo specijaliste plastične hirurgije, ugradnja može da se obavi i kasnije, ukoliko lekari, onkolozi, plastični hirurzi i anesteziolozi, utvrde da ženino zdravstveno stanje to dozvoljava. Zavod i tada pokriva troškove ugradnje implantanta.

Međutim, pacijentkinje koje iz bilo kog razloga ne iskoriste to pravo, mogu o trošku Zavoda za zdravstveno osiguranje da dobiju spoljnu protezu. Nju, prema pravilniku RZZO o medicinsko tehničkim pomagalima, propisuje izabrani lekar, a na osnovu otpusne liste. Žene mogu svake godine da dobiju po jednu protezu.

GRUDNJAK IZ SVOG DŽEPA
Za komotno kretanje i bezbedno nošenje proteze ženama je neophodan i specijalni, ortopedski grudnjak u koji se proteza stavlja.
Međutim, nabavka ovih brushaltera nije pokrivena zdravstvenim osiguranjem, pa žene moraju da ih nabavljaju same. Raspon cena je veliki, a najjeftiniji koštaju oko 1.000 dinara, dok za kvalitetnije, uglavnom uvozne, valja izdvojiti i više od 4.000 dinara. Ali, u Crnoj Gori i Sloveniji žene koje su zbog mastektomije (uklanjanje dojke zbog karcinoma) ostale bez dojke svake godine o trošku zdravstvenog osiguranja dobiju po dva grudnjaka. To je, kako same žene kažu, minimalan broj.

Zato je somborsko društvo za borbu protiv raka predložilo Republičkom zavodu za zdravstveno osiguranje da promeni pravilnik o protetskim pomagalima i omogući im da i one o trošku zdravstvenog osiguranja, uz proteze dobijaju i grudnjake.
Iz Zavoda im je, međutim, odgovoreno da još nema uslova za tako nešto.

RZZO NEMA PARA
Svetlana Vukajlović, direktorka Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, kaže da bogatije zemlje mogu da finansiraju nabavku specijalnih brushaltera, dok naša trenutna finansijska situacija to ne dozvoljava.

– Mislim da smo na ovom području dosta uradili jer do pre pet godina žene nisu imale pravo na besplatnu ugradnju implantanata ni na spoljne proteze, a sada im je to dostupno o trošku fonda. Nama je sada najvažnije da smo obezbedili lekove i ugradni materijal, ali to ne znači da nećemo plaćati i grudnjake ako procenimo da im je to neophodno i da nam finansije to dozvoljavaju – kaže Vukajlovićeva.
A da je ženama ova vrsta pomoći i te kako potrebna, svedoče naše čitateljke koje su operisane od raka dojke i koje su učestvovale na našim radionicama „Prave reči su lekovite“. Organizovali smo ih prošle godine u saradnji s Ministarstvom zdravlja i agencijom „Kros komunikejšn“, a u okviru akcije „Srbija protiv raka“. EVO ŠTA ŽENE KAŽU:

Slavica Vukajlović iz Beograda operisana je pre dve godine kada joj je i ugrađen implantant.

– Dva meseca posle operacije nosila sam specijalni grudnjak. Platila sam ga 2.000 dinara, sada mi ne treba, ali mislim da onim ženama koje moraju da ga nose treba omogućiti da i grudnjake dobijaju besplatno. Dovoljno im je što su prošle kroz sve te muke i stvarno im treba pomoći – kaže Slavica koja je morala da nosi i periku.

Najjeftinije su, kaže ona, koštale oko 4.000 dinara i bile su prilično nekvalitetne.

– Na kraju sam izabrala model koji košta 20.000 dinara. Ta perika je bila odlična jer je izgledala veoma prirodno i s njim je koža glave mogla normalno da diše – priča Slavica.

Iako se privikla na svoj implantant, i dalje se nelagodno oseća zbog njega.

– Izgleda korektno, čak ni na dodir nije neprijatan. Ipak ga osećam kao strano telo, moram da pazim, kada ležim i kada se sunčam, da ne vršim pritisak na njega.

Slavica Čerkez iz Sombora operisana je 2003. godine i kaže da joj nabavka specijalnih grudnjaka predstavlja veliki problem jer godišnje za njih mora da izdvoji bar 6.000–7.000 dinara.

– U drugim državama dobijaju po dva, a mi nijedan. Svaka pomoć bi nam dobrodošla jer ima žena koje zaista nemaju novca i ne mogu da podnesu ovaj izdatak. Mnogo bi nam značilo kada bismo o trošku fonda dobijali makar jedan jer smo već dovoljno oskrnavljene – kaže.
Slavica dodaje da je zbog teške finansijske situacije od potkošulja pravila džepić za protezu u običnom brushalteru. Sada ima odgovarajući brushalter, pa ga čuva da joj traje što duže i nosi ga samo kad mora, kada negde ide ili kad nosi majicu sa većim izrezom.

Svetlani Živanović-Ćakić iz Beograda 2002 godine odstranjena je desna dojka, pa nosi silikonsku. U početku ih je kupovala sama, a sada ih dobija o trošku fonda. Brushaltere i ona plaća sama.

– Neophodan nam je specijalni ortopedski grudnjak sa ojačanim bretelama jer su proteze teške. Ranije sam pokušavala da prepravim običan brushalter, ali to ne može da se uradi kako treba. Primam invalidsku penziju od koje bih teško mogla da odvojim 3.000 dinara, koliko košta brushalter. Zahvaljujući suprugu ipak uspevam da nabavim ovo neophodno pomagalo. Kod kuće nosim stare, a nove samo kada moram.

Ona apeluje na proizvođače da više vode računa o potrebama žena koje nose specijalne brushaltere i da ih prave isključivo od pamuka, sa jakim bretelama i kopčanjem napred.

Izvor: Radenka Marković, Blic.rs
Foto: m_bartosch / FreeDigitalPhotos.net

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

16.700 vojnika raspoređeno: Počelo je...

Filipinske i američke trupe počele su danas vojne vežbe "Balikatan" u Filipinima, koje će trajati do 10. maja, a uključivaće i pomorske vežbe u Južnom kineskom moru, na čije teritorije polažu pravo i Kina i Filipini.

12:24

22.4.2024.

1 d

Podeli: