Ne zatvarajte prozore, neće moći niko da vas čuje: Zašto je Srbija dobila još jednu žrtvu nasilja?

"Ništa u njegovom ponašanju poslednjih dana nije ukazivalo na to da će se ovako nešto dogoditi", rekli su u opštini Koceljeva za muškarca koji je jutros nasmrt izbo nožem ženu sa kojom tvrdi da je bio u vezi.

Izvor: Slaðana Vasiæ

Četvrtak, 24.09.2020.

13:23

Default images
Foto: Depositphoto/AlexShadyuk

Radovan R. (57) je samo jedan od "tih" za koje niko ne bi pomislio da je u stanju da uradi takvo nešto, a istina je zapravo drugačija. Nasilne muškarce je moguće prepoznati kroz razne šablone ponašanja, čak i kada nisu nasilni, smatraju stručnjaci. Jednako je interesantno to što žene, i kada prepoznaju agresiju, ostaju sa takvim muškarcima. Isto je i kada su muškarci žrtve.

J. L. (46) je 18. žena u Srbiji od početka godine koju je usmrtio partner i ovaj broj iz godine u godinu raste. Konfliktne veze su, kako smatraju stručnjaci, sve češće zbog popuštanja socijalnih stega, jer je sada dopuštenije da neko izađe iz braka, veze, ali je patologija ostala ista, dakle preovlađujuće je mišljenje da treba "ćutati i trpeti", "pustiti muškarca da pije" i slično. Više je žena koje odlaze iz "bolesnih" veza, pa samim tim i više onih koji žele da "im presude" zato što ih ostavljaju.

"Ličnost koja čini takav zločin kao što je ubistvo nosi nizak nivo samopoštovanja, neostvarena je i svoj život zasniva na drugoj osobi. Nasilnici nisu dovoljno izgrađene ličnosti, nemaju samokontrolu i ljubav zasnivaju na posedovanju druge osobe. Kad "predmet posedovanja" ode, oni postaju agresivni. Postoje i osobe koje imaju neki poremećaj ličnosti sa raznim patologijama. Stabilna i zrela osoba ne bi nikada na taj način reagovala na rastanak", objašnjava psiholog Aleksandar Šibul za B92.net.

Prema njegovim rečima, u patološkim vezama obe osobe su problematične i žrtve ne umeju da izgrade vezu sa smirenom osobom, jer ponavljaju model iz primarne ili prethodne porodice, u kojoj je neko nekog tukao, vređao, omalovažavao... Ipak, ne isključuje se mogućnost da žrtve nisu dovoljno poznavale svog partnera-nasilnika, pogotovo zato što se ovi na početku ponašaju kao idealni i postoji privid ljubaznosti, ljubavnosti, servilnosti... Tek kada osvoje partnera, agresori postaju ono što su zaista, a kada žrtva to primeti i poželi da izađe iz takvog odnosa, nastaju novi problemi.
Foto: Foto: depositphoto/photography33
Osim često fizičkih posledica, nastaju i psihičke posledice kod ugnjetavanih.

"Vremenom dolazi do gubitka samopoštovanja, povećava se osećaj krivice, gde nedužna osoba sebi prebacuje 'mora da nisam dovoljno dobra čim se tako ponaša', generalno se urušava psihičko zdravlje, dolazi do socijalne izolacije kod žrtve, jer nasilnik nastoji da razdvoji partnera od porodice i prijatelja, i na kraju, patološka osoba uspostavlja potpunu vlast nad životom ovog drugog", ističe psiholog.

Zbog čega žene ostaju s takvim partnerom?

Suština ovog problema je u tome što se suštinski ništa ne menja u glavama nasilnika, ali ni žrtava, koje odlučuju da ostanu sa takvim partnerima. Prema koordinatorki Sigurne kuće Vesni Stojanović, razloga za to je nekoliko.

Prvo, kako navodi, ugroženi partneri najčešće veruju da će nasilnik biti bolji i često mu nalaze razna opravdanja poput "imao je problem na poslu", "nije tako mislio", "bio je ljut"... Često i sam nasilni partner obećava da se više neće loše ponašati i da će se njegovo ponašanje poboljšati.

Drugo, mnoge majke tvrde da u lošem braku ostaju zbog dece, ali Stojanovićeva misli da taj razlog nije iskren, jer kada te žene posle razvoda pitaju: "Da li mislite da su vaša deca bila srećna u braku gde vas je muž tukao?", uvek kažu: "Nisu."
Ilustracija Foto: depositphotos/kantver
Materijalna situacija je veoma čest razlog zbog koga žene ili muškarci trpe. Kada nemaju posao ili imaju mala primanja, onda zavise od ovog drugog. Nasilnici čak često nagovaraju svoje partnere da napuste posao uz obećanje da će oni da ih izdržavaju, kako bi ih što više držali u zavisnom položaju.

"U Srbiji se još uvek neguje sramota. Sramota i bruka za brak i porodicu je da se neko razvede, pogotovo u porodicama gde niko pre toga nije napustio bračnog druga", navodi Stanojevićeva.

Još jedan razlog je, podvlači Stanojevićeva - strah.

"Strah bi možda trebao da bude na prvom mestu po učestalosti. Nasinici često prete žrtvi da će joj napraviti haos od života ili da će se nekako osvetiti ako ode od njih", ukazala je naša sagovornica. Ima li rešenja?

Stručnjaci su na jednako opreznom nivou optimizma kada je u pitanju rešavanje problema porodičnog nasilja. Šibul kaže da se ubice najčešće kaju za ono što su uradile, ali da se nikad ne promene.

"I sâm sam otac tri ćerke i rekao sam im: 'Kad prepoznate i malo toga u onom drugom, odmah bežite. To se ne popravlja'. Tokom života samo se kvarimo", navodi sagovornik B92.net.

Koordinatorka Sigurne kuće godinama ponavlja da je izlaz u tome da se o nasilju ne ćuti.

"Moje mišljenje je da nasilje treba da se prijavi. Ne zatvarajte prozore kad se svađate kako komšije ne bi čule, naprotiv, obratite se policiji, Centru za socijalni rad ili bar nekom svom bliskom, od poverenja. Ako tražite pomoć, onda će vam neko i pomoći", zaključuje Stanojevićeva.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

46 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: