Kada buka uništava zdravlje

Svi očekujemo da će nam se sluh sa godinama pogoršavati. Međutim, u eri mobilnih telefona, slušalica i glasne muzike, znatno ranije počinjemo da gubimo sluh.

Zdravlje

Izvor: Dragan Pejiæ

Subota, 13.04.2013.

15:01

Default images

Buka je, nažalost, deo naše svakodnevice, ali što smo duže izloženi naročito jakoj buci, to ona više ugrožava naše zdravlje. Višak decibela ne oštećuje samo sluh, već nepovoljno deluje na ceo ljudski organizam: podiže krvni pritisak, povećava nervozu i razdražljivost, dovodi do sindroma hroničnog umora

Ukoliko postoji kontinuirano izlaganje visokom nivou buke, dolazi do skoka krvnog pritiska, uticaja na vegetativni nervni sistem, nervoze, manjka odmora, odnosno sindroma hroničnog umora. Nije, dakle, samo reč o oštećenju sluha zbog buke, već postoji nepovoljno dejstvo na ceo organizam – objašnjava dr Slobodan Mitrović, otorinolaringolog iz Instituta za ORL i Klinickog centra Vojvodine.

Šta je to bez boje, mirisa i ukusa; ne vidi se, a svuda je? Ne, nije vazduh. Reč je o jednoj vrsti zagađenja čovekove sredine, od kojeg neprimetno, malo-pomalo, počinjete da bivate nervozni, razdražljivi, slabo spavate i svakog jutra se budite sve umorniji. Odgovor je – buka!

“Pod bukom podrazumevamo razne zvuke jačeg intenziteta koji dopiru do našeg slušnog aparata i našeg organizma. Izražava se u decibelima (dB) i po intenzitetu razlikujemo: malu buku, normalnu buku, jaku buku, vrlo jaku buku i zaglušujuću buku. Mala buka je tih šum ili tih govor jačine do 50 dB i ona ne smeta organizmu; normalna, prirodna ili umerena buka takođe nije štetna, a izaziva je srednja jačina govora u granicama od 60 do 65 dB; jaka buka je kada se galami, glasno govori ili čuje rad motora u granicama od 70 do 80 dB; vrlo jaku i neprijatnu buku izazivaju: krik, vrisak, pucanj, grmljavina, prese i slične mašine jačine od 80 do 100 dB: zaglušujuću buku stvaraju: avionski motori, preglasna muzika, pneumatski aparati i slično. Ova buka prelazi po intenzitetu 100 dB, izaziva bol i oštećuje sluh” objašnjava dr Slobodan Mitrović, otorinolaringolog iz Instituta za ORL Kliničkog centra Vojvodine

Naši preci su znali za prirodne izvore buke (grmljavina, zemljotres, šum vetra, šum mora, šum reke ili vodopada...), ali su bili mnogo manje izloženi buci nego što smo mi danas. Pored prirodnih izvora buke, mi smo u svakodnevnom životu gotovo neprestano izloženi buci manjeg ili većeg intenziteta (razglas, zvučnici, radne mašine, motorna vozila, avio-saobraćaj, građevinske mašine, kuhinjski aparati, dizalice, liftovi...).

Buka opasnost za zdravlje

Granicom buke koja može da izazove oštećenje sluha u medicini smatra se buka od 85 decibela, a granica bola je između 120 i 130 decibela, što odgovara zvuku koji proizvodi mlaznjak udaljen oko 100 metara. U stanovima buka uglavnom iznosi 40-50 decibela, u kancelarijama do 65, dok u saobraćaju lako dostiže 85 decibela. S jačinom buke od 110 decibela, diskoteke i rok koncerti često premašuju nivo buke koju proizvodi pneumatski čekić (100 decibela).

U razgovoru sa dr Mitrovićem saznajemo da buka škodi srcu, izaziva poremećaj sna, slabljenje sluha ili zujanje u ušima (tinitus). Neprekidna izloženost zvucima glasne muzike, buci koju proizvodi gradski saobraćaj i galami tokom dana i noći može da uzrokuje poremećaj učenja kod dece. Dobro je poznato svima da glasna buka može da trajno ošteti naše zdravlje. Osobe koje su izložene visokim nivoima buke, na primer u diskotekama i na muzičkim koncertima mogu izgubiti sluh usled oštećenja slušnog sistema zbog izloženosti zvucima visokog intenziteta. Vatromet i pucnjevi iz pištolja takođe mogu uzrokovati slične povrede.

Pored visokih nivoa buke, čak i srednji nivo buke od 85 decibela, kao što je zvuk budilnika, ili kosilice, može da ošteti naš sluh. Srednji nivo buke utiče na sluh kada izloženost njemu traje duži vremenski period.

Ali šta se dešava sa zvucima niskog intenziteta koji su stalna pojava u našem okruženju. Takvi zvuci dolaze od uličnog saobraćaja, električnih aparata u domaćinstvima, kao što su mašine za sudove, muzika, usisivači, klima uređaji i avioni.

Zvuci niskog intenziteta možda ne predstavljaju direktno opasnost po naš sluh, ali, s obzirom da se javljaju kod kuće i na poslu, oni mogu uticati na naše fizičko i mentalno zdravlje.

Neželjeni zvuci povećavaju pritisak, uzrokuju premor, skraćuju san, povećavaju stres, negativno utiču na varenje i ometaju koncentraciju.

Osobe koje žive u blizini predela u kojima je buka stalno prisutna, kao što su aerodromi, najizloženiji su riziku od pojave hipertenzije za razliku od osoba koje žive daleko od aerodroma.

Prema podacima Svetske organizacije za zdravlje, buka u društvenim zajednicama smanjuje produktivnost, kao i sposobnost učenja, uvećava broj povreda i učestalost odsustvovanja sa radnih mesta i doprinosi povećanju korišćenja narkotika.

Na radnom mestu, povećana buka u kombinaciji sa složenošću radnih obaveza dovodi do učestalije pojave kardiovaskularnih bolesti usled uvećanog pritiska na radu.

Buka dovodi do aktiviranja mehanizama stresa. Dok je takva reakcija u početku prirodna i korisna, ona usled stalne izloženosti neželjenoj buci postaje opasna za fizičko i mentalno zdravlje.

Šta više, istraživanja su pokazala da su osobe demotivisane kada se osećaju nesposobnim da utiču na buku. One teže rešavaju probleme i brže napuštaju postavljene ciljeve.

Kod dece, buka može negativno da utiče na sposobnosti čitanja i učenja. U odeljenjima koja su izložena buci, učenici pokazuju veoma niske učinke za razliku od učenika u drugim odeljenjima u okviru iste škole gde ne postoji buka.
Prof. dr Slobodan Mitroviæ
Stoga, uočavamo, da neželjena buka može negativno uticati kako na odrasle tako i na decu. Šta više, prema statistikama sprovedenim u Njujorku, stanovnici se najčešće žale na buku u različitim delovima grada i veruje se da neželjena buka doprinosi povećanju stope kriminala.

Dakle, svako od nas treba da preduzme neophodne mere da izbegava stvaranje buke koja može ometati druge ljude.

Problemi u vezi sa borbom protiv buke su kompleksni i zahtevaju povećanje svesnosti kod svakog od nas. Svako treba da je u mogućnosti da shvati kada buka koju stvara može da uznemirava ljude u okruženju.

Istovremeno i na opštijem nivou, nadležna tela treba da sprovedu mere na izradi neophodnih studija radi zaštite stanovnika od izvora buke koji prete našem fizičkom i mentalnom zdravlju.

“Konačno, dokazano je da dugotrajna ili jaka buka može biti neposredno ili posredno uzrok ne samo oštećenja sluha nego i drugih bolesti i tegoba, a navodimo samo neke: aritmija srca; gubitak apetita; depresija; nervoza; nesanica; podiže krvni pritisak; podiže nivo šećera u krvi; razara krvne sudove; razara nervni sistem; razdražljivost; stres; umanjenje radne sposobnosti; hronični umor” naglašava Mitrović.

Buka bolna za sluh

Ljudsko uvo evoluiralo tokom miliona proteklih godina kako bi se priviklo i na druge zvukove osim povremenog šuma vetra, rike divljih životinja ili dečjeg smeha

Početak dvadesetog veka može se smatrati i početkom velikih zvučnih promena koje je ljudsko uvo trebalo da prepoznaje. Automobili sa bučnim motorima, avioni, snažne mašine korišćene za izgradnju oblakodera zajedno sa urbanim okruženjem, doneli su pravu bučnu kakofoniju za koje naše uho nije bilo dizajnirano. I počeli da oštećuju sluh, uprkos tome što to ne primećujemo sve dok ne postane prekasno.

Bar polovina od nas počeće da gubi sluh ulaskom u šezdesete i nešto kasnije, a sve to zahvaljujući neprekidnoj buci kojoj smo godinama izloženi, kažu eksperti iz australijske Nacionalne laboratorije za sluh.

U unutrašnjem uhu, tanane ćelije pretvaraju zvučne talase bubne opne u električne impulse koje mozak prepoznaje kao zvuk. Glasni zvukovi izazivaju biohemijsku reakciju koja oštećuje uši. Što je buka veća a izlaganje joj dugotrajnije, veća su oštećenja.

Buka od 85 decibela kojoj smo izloženi osam sati oštetiće sluh. A ova buka jednaka je onoj koju proizvodi čovek koji viče na udaljenosti dva metra od vas. Ukoliko je buka glasnija, do oštećenja će doći za manje vreme. Zvuk jačine 88 decibela počinje štetno da deluje posle četiri, a buka od 92 decibela već posle dva sata.

Ova oštećenja su kumulativna, ali mi ih ne primećujemo sve dok ne uznapreduju. To je zbog toga što se postepeno navikavamo a druge optužujemo da pričaju suviše tiho ili nerazgovetno. Gubitak sluha dešava se između pedesete i šezdesete godine. Neka istraživanja ukazuju da polovina ljudi starija od šezdeset godina ima probleme sa sluhom, a dve trećine onih starijih od sedamdeset ima teškoće u komunikaciji s ljudima.

Poruka eksperata glasi: Čak i ako mislite da odlično čujete, čuvajte se buke. Ne ustručavajte se da vaše uši zaštitite tamponima protiv buke ako stanujete u bučnim delovima grada, smanjujte vaš plejer na polovinu moguće jačine zvuka, izbegavajte preglasno puštanje muzike. Samo je to način na koji ćete sačuvati svoj sluh i u poznim godinama, jer, u protivnom, bićete u zabludi da to vaš sagovornik govori suviše tiho. To vi ne čujete dobro.
Kako se zaštititi od buke?

Poruka dr Mitrovića glasi: Čak i ako mislite da odlično čujete, čuvajte se buke. Ne ustručavajte se da vaše uši zaštitite tamponima protiv buke ako stanujete u bučnim delovima grada, smanjujte vaš plejer na polovinu moguće jačine zvuka, izbegavajte preglasno puštanje muzike. Samo je to način na koji ćete sačuvati svoj sluh i u poznim godinama, jer, u protivnom, bićete u zabludi da to vaš sagovornik govori suviše tiho. To vi ne čujete dobro.

Ukoliko je gradska buka koja se čuje u stanu prevelika i stalna, jedno od rešenja je i promena mesta stanovanja. U gradovima, parkovi, zeleni gusti zasadi i gusto rastinje uspešno štite od buke i prostiranja zvuka. Beton, čelik i staklo dobro prenose i dobro reflektuju buku (zvuk) pa nas ne štite od nje. Postoji mnogo načina da se zaštitimo bar delimično od buke ako već nismo u stanju da buku potpuno isključimo iz svog života. Zaštitom od buke mi doprinosimo poboljšanju svog zdravlja i zdravlja svoje dece.

U stanu možemo isključiti ili smanjiti izvore buke koji su pod našom kontrolom: popraviti nesipravne uređaje, smanjiti jačinu zvuka audio-uređaja, ugraditi prozore sa duplim staklima, poboljšati zvučnu izolaciju zidova, staviti deblje zavese na prozore, gajiti balkonsko i kućno ukrasno bilje.

Na ulici možemo šetati kada je buka (i zagađenost) manja, kretati se manje bučnim ulicama ili parkovima.

Na poslu treba popraviti neispravne uređaje, koristiti zaštitnu opremu i zaštitnu izolaciju, oplemeniti prostor (u granicama mogućnosti) zelenilom.

Odmor i vikend treba koristiti što je moguće više za odmor u prirodi i tišini (park, šuma, banje, pored reke, pored mora...)

Ishranom se može smanjiti negativan uticaj buke na naš organizam: više vitamina i minerala, više antioksidanata, više voća i povrća, manje aditiva, manje rafinisanih namirnica.

Foto3: artur84/Freedigitalphotos.net

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: