Sreda, 04.03.2015.

08:20

Kako na vreme prepoznati anoreksiju?

Izvor: S. Miloševiæ

Kako na vreme prepoznati anoreksiju? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

5 Komentari

Sortiraj po:

b13

pre 8 godina

Musko sam, imam 37 god., imam snoreksiju vec 3 god., sa kilaOm osciliram, uvek je mala ali ne uvek toliko da bi bila zivotno opasna, bio sam i hospitalizovan jednom prilikom kada je kilaA doatigla kriticnu tacku, samnom su radili mnogi paiholozi i psihijatri, imam podrsku porodice ali mislim da je potpuno izlecenje nemoguce, mada sve jr u glavi, morste sami Zeleti da se izvucete, psiholozi su tu samo kao pomoc, Za mene je sada uspeh da odrzavm koliko toliko normalnu kilaU i da jedem u druatvu drugih ljudi, sve to je bio ogroman problem do skoro, ali kao sto rekoh, potpuno izlecenje i eliminacija anoreksije iz glave je po mom misljenju nemogucs misija, svakako da treba raditi na uzrovimA itd. ali ce uvek ostati bar onaj 1 posto Zelje Za bolesnim mrsavljenjem, ali ae avsksko zivot moze dovesti u solidno stanje i izbeci fatdldn ishod do kog dolazi ako se ne pristupi resavanju problema

Anon

pre 9 godina

Dobar pokazatelj da je osoba na putu ka anoreksiji je BMI (Body Mass Index). Normalan opseg je od 18 do 22. Formula za racunanje je tezina_u_kg / visina_u_m X visina_u_m. Primer: 51.5kg / 1.72 x 1.72 = 17.4 sto je ispod granice normale.

Odlican tekst

pre 9 godina

Mene licno ova tema veoma zanima buduci da je moja sestra bolovala od bulinije I da je srecom izlecena pre pet, sest godina. Bilo bi dobro da napisete I tekst o toj srodnoj bolesti koja inace, cesto moze biti udruzena sa anoreksijom sto je upravo bio slucaj kod moje sestre. Bulimija je mozda I rasprostranjenija bolest, s obzirom da pocinje ranije, cesto u ranom detinjstvu I predpubertetu I da I da mnoge gojazne osobe, svih uzrasta, zapravo imaju bulimiju a da toga nisu ni svesne kao ni njihova okolina. Moja sestra je bolovala preko 20 godina. U pocetku, u predpubertetskom periodu, nismo ni bili svesni da je u pitanju bolest I sve se pravdalo time da "dete voli slatkise". Alarm se ukljucio kada je pocela da ih jede krisom, krije papirice po vazama, fiokama...Vrlo brzo nakon toga, usledio je pubertet I pocetak gojaznosti (koja je bila minimalna I pravdana hormonskim promenama I pripremom tela za ciklus...) a I pakao zvani dijete. Razne. Molbe, price, zabrane, odlasci kod lekara, neunosenje slatkisa u kucu, promene u nacinu ishrane cele porodice (svi smo bili vitki I inace se hranili zdravo)...sve to nije urodilo plodom. Mnogo kasnije, shvatili smo sta je bio uzrok. Ona je u najranijem detinjstvu jela sve ali u veoma malim kolicinama. Zena koja nas je cuvala je insistirala da se pojede sve iz tanjira I kaznjavala kada nepojedemo. Vec tada je nastao nezdrav odnos prema hrani koji je kasnije poprimao razlicite oblike. Zato roditelji, cetvore oci otvorite vec u najranijem detinjstvu. Dete se ne tuce I ne kaznjava kada nije gladno vec se trazi nacin kako izgraditi normalan odnos prema hrani. Btw moja sestra je uspela sama, makrobiotikom, medjutim, svakako je laksi I brzi nacin potraziti I lekarsku pomoc. Ona ju je odbijala jer su joj nudjeni lekovi. Zivot sa osobom koja ima poremecaj ishrane je veoma slican zivotu sa osobom koja ima bilo koju drugu bolest zavisnosti (alkohol, droga) s tim sto se od hrane ne moze skloniti a od alkohola I droge cesce moze. Hranu moramo imati u kuci a I van nje je dostupna u pekarama, radnjama...

Profka

pre 9 godina

Ćerka mi ima 12 godina i razvija se prebrzo. Ona sada već ima telo žene, ali normalne je težine, ni kg, manje- ni više. Međutim, u prethodnoj školi su joj stalno govorili da je debela i da ima veliku stražnjicu. To je tako daleko od istine , a i da nije, pokvareno je. Ona je odjednom prestala trošiti novac za užinu i prestala je jesti slatkiše i počela kupovati dijetalne stvari. Odjednom surfuje internetom i stalno mi priča o nekim dijetama ili načinima da smršaš. Naravno, odmah sam reagovala i pričam sa njom o tome i hvala bogu, promenili smo sredinu zbog posla, a ona je stekla mnogo prijatelja, nastavila je da se bavi odbojkom i mislim da je zadovoljnija sobom. Ali, na oprezu sam i dalje jer je pokazala koliko joj je važan izgled i bilo šta može biti okidač...Savet roditeljima- pratite svoje ćerke, čim primetite da su zabrinute oko kilaže-reagujte!

Profka

pre 9 godina

Ćerka mi ima 12 godina i razvija se prebrzo. Ona sada već ima telo žene, ali normalne je težine, ni kg, manje- ni više. Međutim, u prethodnoj školi su joj stalno govorili da je debela i da ima veliku stražnjicu. To je tako daleko od istine , a i da nije, pokvareno je. Ona je odjednom prestala trošiti novac za užinu i prestala je jesti slatkiše i počela kupovati dijetalne stvari. Odjednom surfuje internetom i stalno mi priča o nekim dijetama ili načinima da smršaš. Naravno, odmah sam reagovala i pričam sa njom o tome i hvala bogu, promenili smo sredinu zbog posla, a ona je stekla mnogo prijatelja, nastavila je da se bavi odbojkom i mislim da je zadovoljnija sobom. Ali, na oprezu sam i dalje jer je pokazala koliko joj je važan izgled i bilo šta može biti okidač...Savet roditeljima- pratite svoje ćerke, čim primetite da su zabrinute oko kilaže-reagujte!

Odlican tekst

pre 9 godina

Mene licno ova tema veoma zanima buduci da je moja sestra bolovala od bulinije I da je srecom izlecena pre pet, sest godina. Bilo bi dobro da napisete I tekst o toj srodnoj bolesti koja inace, cesto moze biti udruzena sa anoreksijom sto je upravo bio slucaj kod moje sestre. Bulimija je mozda I rasprostranjenija bolest, s obzirom da pocinje ranije, cesto u ranom detinjstvu I predpubertetu I da I da mnoge gojazne osobe, svih uzrasta, zapravo imaju bulimiju a da toga nisu ni svesne kao ni njihova okolina. Moja sestra je bolovala preko 20 godina. U pocetku, u predpubertetskom periodu, nismo ni bili svesni da je u pitanju bolest I sve se pravdalo time da "dete voli slatkise". Alarm se ukljucio kada je pocela da ih jede krisom, krije papirice po vazama, fiokama...Vrlo brzo nakon toga, usledio je pubertet I pocetak gojaznosti (koja je bila minimalna I pravdana hormonskim promenama I pripremom tela za ciklus...) a I pakao zvani dijete. Razne. Molbe, price, zabrane, odlasci kod lekara, neunosenje slatkisa u kucu, promene u nacinu ishrane cele porodice (svi smo bili vitki I inace se hranili zdravo)...sve to nije urodilo plodom. Mnogo kasnije, shvatili smo sta je bio uzrok. Ona je u najranijem detinjstvu jela sve ali u veoma malim kolicinama. Zena koja nas je cuvala je insistirala da se pojede sve iz tanjira I kaznjavala kada nepojedemo. Vec tada je nastao nezdrav odnos prema hrani koji je kasnije poprimao razlicite oblike. Zato roditelji, cetvore oci otvorite vec u najranijem detinjstvu. Dete se ne tuce I ne kaznjava kada nije gladno vec se trazi nacin kako izgraditi normalan odnos prema hrani. Btw moja sestra je uspela sama, makrobiotikom, medjutim, svakako je laksi I brzi nacin potraziti I lekarsku pomoc. Ona ju je odbijala jer su joj nudjeni lekovi. Zivot sa osobom koja ima poremecaj ishrane je veoma slican zivotu sa osobom koja ima bilo koju drugu bolest zavisnosti (alkohol, droga) s tim sto se od hrane ne moze skloniti a od alkohola I droge cesce moze. Hranu moramo imati u kuci a I van nje je dostupna u pekarama, radnjama...

Anon

pre 9 godina

Dobar pokazatelj da je osoba na putu ka anoreksiji je BMI (Body Mass Index). Normalan opseg je od 18 do 22. Formula za racunanje je tezina_u_kg / visina_u_m X visina_u_m. Primer: 51.5kg / 1.72 x 1.72 = 17.4 sto je ispod granice normale.

b13

pre 8 godina

Musko sam, imam 37 god., imam snoreksiju vec 3 god., sa kilaOm osciliram, uvek je mala ali ne uvek toliko da bi bila zivotno opasna, bio sam i hospitalizovan jednom prilikom kada je kilaA doatigla kriticnu tacku, samnom su radili mnogi paiholozi i psihijatri, imam podrsku porodice ali mislim da je potpuno izlecenje nemoguce, mada sve jr u glavi, morste sami Zeleti da se izvucete, psiholozi su tu samo kao pomoc, Za mene je sada uspeh da odrzavm koliko toliko normalnu kilaU i da jedem u druatvu drugih ljudi, sve to je bio ogroman problem do skoro, ali kao sto rekoh, potpuno izlecenje i eliminacija anoreksije iz glave je po mom misljenju nemogucs misija, svakako da treba raditi na uzrovimA itd. ali ce uvek ostati bar onaj 1 posto Zelje Za bolesnim mrsavljenjem, ali ae avsksko zivot moze dovesti u solidno stanje i izbeci fatdldn ishod do kog dolazi ako se ne pristupi resavanju problema

Anon

pre 9 godina

Dobar pokazatelj da je osoba na putu ka anoreksiji je BMI (Body Mass Index). Normalan opseg je od 18 do 22. Formula za racunanje je tezina_u_kg / visina_u_m X visina_u_m. Primer: 51.5kg / 1.72 x 1.72 = 17.4 sto je ispod granice normale.

Profka

pre 9 godina

Ćerka mi ima 12 godina i razvija se prebrzo. Ona sada već ima telo žene, ali normalne je težine, ni kg, manje- ni više. Međutim, u prethodnoj školi su joj stalno govorili da je debela i da ima veliku stražnjicu. To je tako daleko od istine , a i da nije, pokvareno je. Ona je odjednom prestala trošiti novac za užinu i prestala je jesti slatkiše i počela kupovati dijetalne stvari. Odjednom surfuje internetom i stalno mi priča o nekim dijetama ili načinima da smršaš. Naravno, odmah sam reagovala i pričam sa njom o tome i hvala bogu, promenili smo sredinu zbog posla, a ona je stekla mnogo prijatelja, nastavila je da se bavi odbojkom i mislim da je zadovoljnija sobom. Ali, na oprezu sam i dalje jer je pokazala koliko joj je važan izgled i bilo šta može biti okidač...Savet roditeljima- pratite svoje ćerke, čim primetite da su zabrinute oko kilaže-reagujte!

b13

pre 8 godina

Musko sam, imam 37 god., imam snoreksiju vec 3 god., sa kilaOm osciliram, uvek je mala ali ne uvek toliko da bi bila zivotno opasna, bio sam i hospitalizovan jednom prilikom kada je kilaA doatigla kriticnu tacku, samnom su radili mnogi paiholozi i psihijatri, imam podrsku porodice ali mislim da je potpuno izlecenje nemoguce, mada sve jr u glavi, morste sami Zeleti da se izvucete, psiholozi su tu samo kao pomoc, Za mene je sada uspeh da odrzavm koliko toliko normalnu kilaU i da jedem u druatvu drugih ljudi, sve to je bio ogroman problem do skoro, ali kao sto rekoh, potpuno izlecenje i eliminacija anoreksije iz glave je po mom misljenju nemogucs misija, svakako da treba raditi na uzrovimA itd. ali ce uvek ostati bar onaj 1 posto Zelje Za bolesnim mrsavljenjem, ali ae avsksko zivot moze dovesti u solidno stanje i izbeci fatdldn ishod do kog dolazi ako se ne pristupi resavanju problema

Odlican tekst

pre 9 godina

Mene licno ova tema veoma zanima buduci da je moja sestra bolovala od bulinije I da je srecom izlecena pre pet, sest godina. Bilo bi dobro da napisete I tekst o toj srodnoj bolesti koja inace, cesto moze biti udruzena sa anoreksijom sto je upravo bio slucaj kod moje sestre. Bulimija je mozda I rasprostranjenija bolest, s obzirom da pocinje ranije, cesto u ranom detinjstvu I predpubertetu I da I da mnoge gojazne osobe, svih uzrasta, zapravo imaju bulimiju a da toga nisu ni svesne kao ni njihova okolina. Moja sestra je bolovala preko 20 godina. U pocetku, u predpubertetskom periodu, nismo ni bili svesni da je u pitanju bolest I sve se pravdalo time da "dete voli slatkise". Alarm se ukljucio kada je pocela da ih jede krisom, krije papirice po vazama, fiokama...Vrlo brzo nakon toga, usledio je pubertet I pocetak gojaznosti (koja je bila minimalna I pravdana hormonskim promenama I pripremom tela za ciklus...) a I pakao zvani dijete. Razne. Molbe, price, zabrane, odlasci kod lekara, neunosenje slatkisa u kucu, promene u nacinu ishrane cele porodice (svi smo bili vitki I inace se hranili zdravo)...sve to nije urodilo plodom. Mnogo kasnije, shvatili smo sta je bio uzrok. Ona je u najranijem detinjstvu jela sve ali u veoma malim kolicinama. Zena koja nas je cuvala je insistirala da se pojede sve iz tanjira I kaznjavala kada nepojedemo. Vec tada je nastao nezdrav odnos prema hrani koji je kasnije poprimao razlicite oblike. Zato roditelji, cetvore oci otvorite vec u najranijem detinjstvu. Dete se ne tuce I ne kaznjava kada nije gladno vec se trazi nacin kako izgraditi normalan odnos prema hrani. Btw moja sestra je uspela sama, makrobiotikom, medjutim, svakako je laksi I brzi nacin potraziti I lekarsku pomoc. Ona ju je odbijala jer su joj nudjeni lekovi. Zivot sa osobom koja ima poremecaj ishrane je veoma slican zivotu sa osobom koja ima bilo koju drugu bolest zavisnosti (alkohol, droga) s tim sto se od hrane ne moze skloniti a od alkohola I droge cesce moze. Hranu moramo imati u kuci a I van nje je dostupna u pekarama, radnjama...