Ponedeljak, 14.11.2011.

08:15

Anksioznost – zatvor bez rešetaka

Izvor: Jovana Kovaèeviæ

Anksioznost – zatvor bez rešetaka IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

37 Komentari

Sortiraj po:

Danny

pre 3 godine

Prije 7 godina sam dosla iz grada u kome sam dozivjela anksioznost i sve moguce strahove..od smrti strepnje, lupanja srca, iscrpljenosti, straha od nevidljivih bica, osjecaje bjezanja..zatim i zamucenosti pred ocima i u glavi..dosla sam u svoj rodni grad i tu se oporavljam vec duzi period. Sada hvala Bogu nemam strahove ili bar nijesam izlozena nicemu sto bi me uznemirilo i izazvalo te uzasne osjecaje..nadam se da cu se uskoro i zaposliti i zaboraviti koje probleme sam prozivjela. Citala sam tekst i svaka ali bukvalno svaka rijec je istina..ziva..podrska svima kojj se bore iz Crne Gore...

IMA LEKA 2

pre 9 godina

Kao privremenu pomoc dok vitamin B6 i Cink ne pocnu da deluju mozete da uzimate GABA amino kiselinu direktno i to ce vam dosta olaksati tegobe. Takodje moze da se uzima i manja kolicina l-triptofana za bolje raspolozenje, ali nedostatak GABA amino kiseline je uzrok anksioznosti. Oralinim unosenjem mozete da olaksate simptome. GABA amino kiselina ne prodire u nerve, zbog barijere izmedju nerava i ostatka tela, ali moze da ublazi bolove i nelagodnost, jer ce nervni zavrsetci manje okidati kad uzmete GABA amino kiselinu pa ce samim tim biti i manje bola. Da bi se izlecili morate da unosite dovoljno Cinka i Vitamina B6 da bi nervi sami poceli da prave GABA. Pozdrav
Valjda ovo nekom pomogne. Pozdrav

IMA LEKA

pre 9 godina

LEK ZA ANKSIOZNOST, A NEKAD I NAPADE PANIKE
Ljudi, ja sam 25 godina patio od anksioznosti i ove godine sam resio problem. Nasli su mi "Pyrrole Disorder". Uvek sam imao povisen bilirubin, a sad su nasli i povisen (HPL) hydroxyhemopyrrolin-2-one. To je znak slabijeg rada jetre pri reciklazi crvenih krvnih zrnaca. Problem je sto HPL vezuje za sebe Cink i Vitamin B6, pa kad izmokrite ovaj toksin izgubite i Cink i Vitamin B6. To vremenom dovodi do manjka vitamina B6 i Cinka koji su kljucni za rad nerava i pravljenje GABA, Serotonina, Dopamina i ostalih amino kiselina u mozgu i nervima. Tako da zbog hronicnog nedostatka GABA amino kiseline, nervi ne mogu da stopiraju signale i nastaje stalna uznemirenost. Lecenje je povecanje unosa Cinka i Vitamina B6. Kompletan tretman ukljucuje i Unos Aktivnog Vitamina B6 (P5P), vitamina C, D i E, i Magnezijuma. Uz to se dodaje i Mangan, jer je posledica same terapije gubitak Mangana. Terapija traje 3 meseca, jer se nervi vrlo sporo regenerisu, kad upadnete u nedostatak vitamina B6 i Cinka. Evo vec cetiri meseca uzimam vitamine i sve je super. S obzirom da sam se patio 25 godina i da su anti depresivi sve slabije delovali ovo je za mene fenomenalno. Prema studijama 80% anksioznosti i depresije su sbog ovoga. Neki to imaju hronicno a neki upadnu u ovo stanje i kad se izlece bude im skroz dobro. Oni koji imaju genetski problem sa radom jetre kao ja ce morati stalno da uzimaju vise Cinka i Vitamina B6.

JADRANKA

pre 11 godina

JA IMAM POREMECAJ RADA STITNE ZLIJEZDE TJ HASIMOTA I UTIM SLUCAJEVIMA MOZE DOCI DO POJAVE ANEKSIOZNOSTI PA PREPORUCUJEM DA SE KOD POJAVE ANEKSIOZNOSTI OBAVEZNO PROVJERI I RAD STITNE ZLJIJEZDE

Vladimir

pre 12 godina

Imao sam anksiozni poremecaj nekoliko godina i otezavao mi je zivot na sve nacine. Fakultet sam prakticno batalio, postao sam hipohondar isao na cesta ispitivanja i dosta propatio. Imao sam podrsku nekih ljudi ali vecina me nije razumela. Ono sto je meni pomoglo je posao koji sam nasao preko prijatelja, iako je bio psihicki naporan nekako me je ocvrsnuo i spremio na zivotne nedace. Ojacao sam licnost, nisam dao tako lako "na sebe" sto se kaze i uspeo sam da prevazidjem sve to. S vremena na vreme narocito sada javlja mi se ponekad napad anksioznost ali sada to nekako lakse istrpim, jer takav intezitet vise nikad nisam doziveo. Pozdrav za sve ljude sa istim poremecajem, ne brinite proci ce samo budite jaki...

voliteSebe

pre 12 godina

ANksioznost je posledica odrastanja u sredini koja nije ispratila potreba deteta na pravi nacin za ljubavlju, paznjom i postovanjem. Nista nismo nasledili ni od "keve" ni od "caleta'.. Samo smo ih posmatrali godinama u njihovom nesamopouzdanju, strahovima, frustracijama... I kao svako mlado bice koje se formira prema naucenim matricama, i mi smo poverovali da smo isti. Ne zaboravite; rodjeni ste savrseni! Niko od nas nije imao ama bas nikakav poremecaj sa 3, 5, 7 godina... A posle godina zivota u kojima smo na razlicite nacine primali poruke kako je "zivot tezak", "nikad se ne zna sta nosi danas, sta sutra", "cuti, moze biti i gore", "ma ne mozes ti to"...poceli smo da verujemo da ne mozemo, ne umemo, ne smemo, da zivot nosi lose stvari. I onda dodjete u 20-e i pocne anksioznost i panicni napadi... Kao sto su dosli, tako mogu i da odu! terapija, povratak sebi, povratak samopouzdanja, ljubav prema sebi, unutrasnji mir i harmonija, sve se to postize, lakse nego sto mislimo. Nacini su razliciti; od psihoterapije, joge i meditacije, do raznih hobija, manuelnih poslova ili molitve. Sve je delotvorno ako je u cilju da poverujete sebi i zavolite sebe na pravi nacin. I spokojan zivot i radost su neminovni. Srecno.

SO

pre 12 godina

Ja sam student sa svega 20 godina usla sam u tu losu "fazu" ,ignorisala sam to konstantno dok nisam pocela da se bojim svega,samoce,noci,mesta gde sam "dozivela" takav napad...Svaki put mi je malo falilo da odem kod doktora specijaliste,ali uvek sam sebi rekla:"Mogu ja to i sama,to je samo u mojoj glavi,lekovi su trenutna pomoc,ako to stoji u glavi nema mi pomoci,dok se ja ne ubedim da to ustvari ne postoji"
RAZGOVOR!Razgovor je po meni kljucna stvar za resenje problema.Treba da razgovarate s bliznjima i da vas razumeju,da ih zamolite da vas ubede da to ne postoji,da je to izmisljotina u nasem mozgu.Vremenom razgovarajuci i ponavljajuci sebi da to ne postoji ubedicete se da to ne postoji necete ni primetiti da vise nema napada...Samo ponavljajte sebi,ono cega ste i sami svesni da je U GLAVI I LEK I BOLEST! To ne postoji svaki dan ponavljajte i razgovarajte bice vam bolje bez lekova kojekakvih.Kljuc je sami sebe da ubedite a ne lekovi...
Medjutim neko misli da ne moze,jer ne vidi odmah poboljsanje,za takvo nesto treba vremena,a pomoci ce i proci ce jer kako sam i rekla TO NE POSTOJI! Zelim svima da uspeju! :*

Ljubica

pre 12 godina

iz licnog iskustva znam da psihijatri u Beogradu za bilo koji anksiozni poremecaj SAMO dele lekove sakom i kapom, a uopste se ne bave problematikom. Poseta jednom mesecno (ako imate srece da dobijete termin) izgleda ovako:
-Kako se osecate? Da li ste bolje?
-Pa....uzimam lekove...
-Dobro, evo vam recept
-Dovidjenja
Sve u svemu, daj boze 5 minuta?!
S druge strane, postojE BESPLATNE radionice i grupe samopomoci, u Beogradu, udruzenje HERC, jako uspesna i korisna terapija, pokusajte! Evo ga link http://www.herc.org.rs/
Srecno!

Petar

pre 12 godina

Da li neko moze da preporuci dobrog psihoterapeuta koji mu je licno pomogao da resi prolem? Kolika je uloga psihoterapeuta u resenju panicnih napada? Sta d njega treba da ocekujemo? Da nam preporuci lekove ,nadje sta je ono sto nam pokrece napade ili nesto trece?

Eleni

pre 12 godina

Obavezan odlazak kod psihijatra cim pre shvatite da imate problem! Lakse i brze cete se resiti anksioznosti ako u pocetnom stadijumu krenete da se borite sa tim, a i manje su mogucnosti da dovdete sebe do depresije. Uz lekove je obavezan i odlazak kod psihoterapeuta. Mnooogo lakse cete prebroditi tu fazu i dobiti potrebne savete i podrsku. Mislim da ljudi skloni anksioznosti (hipersenzibilni) ne mogu zauvek da se oslobode ovog poremecaja, ali mogu da nauce da zive sa tim i da im to ne remeti zivot. Ja sam za REBT terapiju, konkretni odgovori i resenja, bez mnogo analize zasto i kako.

izlecena

pre 12 godina

Svima zelim da ozdrave, ja sam se izborila uz pomoc psihoterapeuta, popravila sam sve segmente svog zivota, idem preko 5 godina, to je dosta skupo ali ne zalim ni dinara jer je to mala cena za ono sto sam dobila.
Treba dosta rada, poverenja, razuma i zelje i stvari se menjaju. Samo ici kod lekara psihoterapeuta, privatnika, nikako drugacije!

Daša

pre 12 godina

Ja sam bila anksiozna jedno 2,3 godine unazad, prvo nisam obraćala pažnju, pa sam onda počela da izbegavam mesta na koja su bila povezana sa napadima (što definitvno ne preporučujem, jer ćete na kraju imati problem i da izađete do prodavnice), na kraju sam otišla kod psihijatra koji mi je dao gomilu antidepresiva i to je to.
Nisam htela da pijem lekove, jer to samo kamuflira problem, ali ga ne rešava. Rešenje sam našla u EFT-u (Terapija emotivnih sloboda) koja fantastično i brzo otklanja problem, sada mi sve izgleda kao da se dešavalo nekome drugom. Da, pored terapije bilo bi poželjno da promenite i način ishrane i da se više šetate.
Želim svima koji imaju ovaj problem brzo izlečenje.

Daša

Benisio

pre 12 godina

Evo jednog jako prostog objasnjenja kako i zasto se toliko plasimo novih panicnih napada iako za to nema razloga...Zamislite sebe kako u ruci drzite limun i kako ga secete na pola,uzmite jednu polovinu i polizite je,kod vecine ce se pojaviti ukus blage kiseline na jesiku iako limuna nema,sto znaci da je nas mozak zapamtio kakav je osecaj kada se limun polize i sada reaguje.Mozak ne reaguje jer je oboleo ili nesto sliCno vec zato sto savrseno dobro pamti sta mu se desilo posl put kada je polizao limun...Isto je i kod anksioznosti i panicnih napada,vi odlazite u kupovinu ili gde vec,gde ste vec jednom doziveli panicni napad i mozak naravno registruje poslednje iskustvo."LIMUNA NEMA A OSECAJ KISELINE JE I DALJE U USTIMA"

REBTovka

pre 12 godina

Danas je ovaj ''problem'' uobicajan i cest i samo saznanje da je tako ce vam pomoci,jer ako se setite da niste jedini,sto u trenucima anksioznosti i panike sigurno pomisljate,imacete stav da to i nije tako nenormalno. Posto sam i ja prolazila kroz sve to mogla bih da kazem par stvari koje su mi itekako pomogle i kojih se i dan danas setim kada nastupi kriza.
Pre svega znam kako se oseca onaj kome se to prvi put desava...zbuni se,uplasi,negira da mu se nesto desava i iscekuje kad ce to ponovo da se desi. Prvi savet je -NEMOJTE traziti po internetu sta to znaci,ni citati ista o tome. Obratite se strucnom licu-psihoterapeutu (REBT terapija je meni licno mnogo pomogla) i gledajte da ne posustajete u smislu -jao jadan ja sta me je snaslo,ne smem da se dignem iz kreveta i nista da radim. Bavite se sportom,izbacite negativno iz sebe,preokupirajte se obavezama jer onda nemate vremena da razmisljate o negativnim stvarima. I sto je najvaznije NE BOJTE SE NOVOG NAPADA! Ja uvece kad legnem da spavam nekada dozivim napad ,ranije sam se ujutru kad se probudim osecala uzasno i plakala,ali kada zamenite uzasno sa -neprijatno onda je vec lakse...Uvek kazem sebi da ce proci i da je jako neprijatno ali cu preziveti,kao sto sam 100x do sada,a nisam ni poludela.Anksiozne simptome prihvatite! Jedino tako oni ce se smanjiti i na kraju nestati. Recite sebi: ok osecam se anksiozno trenutno ali ovo me nece spreciti da nastavim da radim sto sam poceo,fokusiracu se na ono sto radim''. I jako je bitno da se upustate POSTEPENO u situacije kojih se plasite i da idete na mesta na kojima ste doziveli napade. Videcete da se nista strasno nece desiti! I kada,necu da kazem pobedite vec-kada naucite da zivite sa tim videcete u stvari da to ''uzasno''iskustvo moze od vas da napravi jacu osobu! Jer vi jeste jaki cim ste se suocili sa tolikom kolicinom straha...a ako mozete to-mozete i sve drugo!

Lecite se!

pre 12 godina

@D.Savic,Paris,FR

Ja sam ostavio *jedan* komentar i potpisao se sa "Lecite se!". Da, u komentaru sam napisao da sam isao na REBT iz jednog "meni znanog" razloga - izlecio sam se, a sam to nisam mogao godinama.


Meni je REBT pomogao i ja sam svoje iskustvo podelio u nadi da ce mozda nekome pomoci. Pljuvanjem po tome na ovakav nacin umanjujete znacaj svega sto ste napisali u komentaru, u najmanju ruku. Ako ste vi uspeli sami da se izborite sa time to ne znaci da je to i jedino resenje. Za vas mozda, za mene je to bilo nesto drugo.

Razumem potpuno da je lako skociti u zakljucak i pomisliti da gde god se javi REBT u komentaru, delo je iste osobe. Ali je neverovatno glupo, kao sto vidite. Zamislite, jos neko je isao na terapiju!

D.Savic,Paris,FR

pre 12 godina

Mozda ce ovaj moj post nekome delovati malo dugacko ali ce mnogima biti vrlo koristan.
Prvo sto primecujem medju vasim komentarima to je da je jedna te ista osoba ostavila jedno 5-6 komentara po dRAZLICITIM imenima FORSIRAJUCI neku svoju "rebt" terapiju iz najverovatnije samo njoj dobro znanih razloga ali kako sam naucio u zivotu da problem treba uvek saseci u korenu prvo sto cu da vam napisem je da nije u redu da se jedna osoba predstavlja razlicitim imenima i forsira nesto svoje,sama ta akcija po sebi mi je nekako SEKTERSKA.
A sada o anksioznosti:

Prvi napad panike desio mi se jednog odredjenog dana, 06/06/1997-e,imao sam tada nepune 24 godine i ne bas sretno detinjstvo iza sebe.Desila mi se na jednoj terasi a napad panike se je bio manifestovao kao stgrah od toga da cu mozda da se "bacim" odozgo,tj sa 5-og sprata.KAo da je tog dana nesto odjednom "uslo" u mene.Pomisljao sam svasta u svojoj glavi,nisam se smirio do kuce,nisam se smirio ni kuci,zvali smo hitnu pomoc i kada su dosli i objasnio im o cemu je rec,rekli su"oh,tipican napad anksioznosti" i ipak me odvezli u hitnu.Dezurni doktor-psihijatar(zivim u Francuskoj,u Parizu) me je pitao dosta toga o mom detinjstvu,razvodu mojih itd i na kraju mi dao jedan lek(necu da kazem koji jer je svako propagiranje necega antikorisno jer je svako od nas razlicit),uglavnom,lek za smirenje rekavsi da sam lek meni nece pomoci vec da moram da konsultujem psihologa.Konsultovao sam nekoliko njih jer sam ih menjao jer mi nisu delovali "zainteresovano" za moj problem,sve dok nisam shvatio razliku izmedju psihologa,psihijatra,psihoterapeuta i psihoanaliticara,ovom porukom vas pozivam da izguglate sve to i da pocnete najpre od toga da shvatite ovu razliku.
Drugo sto sam shvatio i sto me je malo "osiguralo" da nisam "lud" je to da ljudima nista nije bilo ni novo ni neobicno to sto ja dozivljavam,ovde se vrlo otvoreno prica o tome.Jedino sto su neki ljudi mislili da su i oni anksiozni ali biti anksiozna i imati NAPAD anksioznosti tj napad panike su dve odvojene i razlicite stvari.Neki zabrinutost nazivaju anksioznoscu sto je pogresno.Anksiozno stoanje je stanje reakcije dok je depresivno stanje,tj sestra bliznakinja anksioznom stanju nesto sto se sa ankzioznoscu preplice kao i FOBICNO stanje.Tokom nekoliko godina otkrio sam puno toga o ovom "fenomenu" koji vise i nije neki fenomen buduci da se cesce javlja kod ljudi nego sto to i mozemo da zamislimo.Otkrio sam sledece vrlo vazne stvari:
-Anksioznost se cesto javi kao kotel dve ili fise FOBIJA,kod nekoga to moze da bude strah od ljudi+strah od visine(moj slucaj).Treba postati svestan svojih Fobija,kao mali sam pao sa drveta = dovoljno za fobiju od visine koja se javila 10-15 godina kasnije.
-Anksiozni roditelj(i).Anksiozan covek u 90% slucajeva ima jednog ili oba anksiozna roditelja koji su svoju anksioznost psiholoski(ne genetski) podsvesno preneli na dete.Mozda vise na vas nego na vaseg brata,sestru,sve to zavisi od mnogo cega.Savet-staviti distancu izmedju vas i anksioznog roditelja,pod hitno.
-Konzumiranje "razdrazivacha".Razdrazivacima sam nazvao ono sto sam primetio da samo po sebi moze takodje da mi izazove poluanksiozno stanje a to su gazirana pica(najgora je koka-kola jer posle dve case vec sam poluanksiozan) i razne kafe,kapucina,sve sto sadrzi dakle sodu i kafein i ako sami primetite da vam nesto smeta-niste se prevarili.
-Nedostatak sporta.Poceo sam da idem da plivam SAMO jednom nedeljno ali kad nema sve te dece i graje u bazenu(nikako za vikend) i anksioznost se prepolovila posle 6 meseci.KAda smo umorni fizicki bolje spavamo,SEROTONIN se luci kao posle svakog bavljenja sportom a ne vestacki uz pomoc tableta sto ne osudjujem jer ako neko zaista ne moze drugacije treba da uzima antidepresive koji su samo PRIVREMENO resenje i bez psihoANALIZE koja bi ih pratila nisu sami po sebi dovoljni.
-Shvatanje da necu da umrem ili se onesvestim tokom anksioznog napada.NIKO jos nije umro usred anksioznosg napada,verujete mi,takav slucaj NIJE zabelezen u svetu,retki su oni koji su pali u nesvest ali sam strah od straha tj o dnapada kad primetite da dolazi-povisava pritisak,znojenje,osecate LAZNU vrtoglavicu i pre bi da sednete negde da se ne srusite.Imate tu DVA resenja.Jedno je da hrabro sve to podnesete znajuci da ce da se "napad" ponovi za par sekundi a ako mu jos jednom odolite onda ce NESTATI a drugo resenje je popustiti mu,reci ljudim aoko sebe da imat enapad aksioznosti(nemojte uopste d avas bude sramota da to kazete) i da sednete negde ali onda se oni oko vas uplase,uzmuvaju,onda vas je zbog toga SRAMOTA i onda vam je jos gore.Ako ste vec malo duze naksiozni,sigurno ste primetili da se to desava na odredjenim mestima koj avam ne prijaju,moze to da bude i frizer koji ce da vam kaze"ne mrdaj" i eto anksioznosti.Neko je napisao da se treba suociti sa time,slazem se ali polako,ne odmah i ne odjednom,ja se recimo ne bih pokusavao suociti sa anksioznoscu od visine jer moze da mi padne napamet svasta i tu se gresi(baca sa visine) samo jednom.Dakle IZBEGAVATI mesta i situacije za koje unapred znate da ce vam doneti napad panike.
-Zaboraviti da smo anksiozni-moze ali ne mora da bude dobro.Naime mozak ,kad nismo anksiozni,anksioznost potisne negde duboko tako da na nju zaboravimo i svaki put se nanovo iznenadimo kad je osetimo,taj faktor iznenadjenja i jeste zasluzan za paniku.

Nastavak sutra.....

Aleksa

pre 12 godina

U svakom slucaju edukacija je jako bitna. Znaci, citati sve o tom poremecaju, zasto dolazi do njega i koji su nacini da se napadi preduprede, prorede, a onda i savladaju. Bitno je da svako sam shvati koji su okidaci anksioznih napada i da izbegava stresne situacije koliko moze, ako moze.
Naravno, pomoc strucnjaka nije na odmet, ali nekog dobrog strucnjaka. Znaci nisu svi kompetentni, naprotiv, kao i u svakoj profesiji ima manje strucinih pa i nestrucnih, koji mogu naneti vise stete nego koristi. Zato je bitna samostalna edukacija pomocu dobre literature na tu temu. Lekovi mogu biti od pomoci, narocito sedativi. Oni treba da se uzimaju dovoljno dugo, sve dok covek ne nauci da se sam nosi sa anksioznoscu, sto nije lako, ali ne i nemoguce.

Vazno je prihvatiti

pre 12 godina

@ Daki
Meni je pomogla terapija za socijalnu anksioznost koju sam skinula sa neta.
To je vid kognitivno bihejvioralne terapije koja se praktikuje vise meseci.
Ovo je link
http://socijalna-anksioznost.blogspot.com/2009/08/uvod.html

Amater

pre 12 godina

@Daki

Necu da kazem da je nemoguce pomoci sebi samo uz pomoc strucne literature, ali bih ipak savetovao odlazak kod strucnjaka. Iako bi i kod upale pluca mozda sami mogli sebi da pomognete uz pomoc strucne literature, ipak odete kod lekara, zar ne? Potrebno je da vam neko pomogne da razumete i primenite on osto pise u literaturi, ne zove se bez veze "strucna".

Pozdrav!

onlyplat

pre 12 godina

Moja sestra i veoma bliska drugarica pate od aneksioznosti. U pocetku su odbijale da se suoce sa tim problemom ali sam prisustvovao kada su i jedna i druga presekle da im treba pomoc, to su bile situacije kada su napadi panike dostizale vrhunac, od neopisivog straha do samopovredjivanja. Veoma je vazno da osobe sa ovim problemom okolina ne gleda kao lude kao i da shvate ozbiljnost situacije jer je to nesto sto moze da se desi svima, kad smo najvise ranjivi i kad nam se desava problem za problemom. Na srecu i jedna i druga imaju veliku podrsku i razumevanje svih ljudi oko sebe ali postoji drugi problem. Lekari im uglavnom prepisu gomilu lekova, posalju ih na psihoterapiju koja nema toliko efekta tj tarapeuti im se ne posvete dovoljno. Mi smo imali srece pa smo nakon duze potrage nasli strucne ljude koji cine sve da bi moja sestra i drugarica napokon pronasle izlaz. I samo da naglasim, potrebno je dosta vremena i mnogo truda, ne samo aneksioznih ljudi, vec i cele okoline i koliko god to nekada izgledalo naporno vazan je konacni ishod.

Puno podrske ljudima sa ovim problemom.

Boba

pre 12 godina

Ja sam prvi panicni napad imala pre 6 godina i od tada je anksioznost uvek prisutna makar u manjoj meri. Nikada nisam htela da pijem lekove i na taj nacin to resavam. Shvatila sam da sve ono od cega imam "iracionalan" strah treba da bude prvo na listi cime treba da se izlazem. Meni tako najvise pomaze kretanje, ako osetim da mi ne prija neka situacija ili mesto izadjem da proshetam ili nadjem neki kutak da uravnotezim disanje. Kada kazem kretanje mislim i na putovanja, koja mi u svakom slucaju sada prijaju, a nekada sam imala uzasan strah od nepoznatog mesta i puta u grad sa nepoznatim ljudima. Moram da priznam da mi je u svemu pomogao suprug, koji me jako podrzava i razume u takvim situacijama. Dosta ljudi ima slicne probleme, ali ih je sramota da to podele sa drugima, jer misle da "pocinju da lude" ili "nisu normalni". Bas naprotiv, ovo je cest problem kod savremenog coveka i moze da se olaksa i resi.

Daki

pre 12 godina

Zna li mozda neko gde se moze naci literatura (ili nesto u pdf formatu na netu) o KBT i REBT terapiji?Znaci ne o tome sta te terapije obuhvataju i o cemu se u njima radi,vec literatura uz pomoc koje cemo sami sebi moci da pomognemo,bez odlaska kod strucnog lica.

cvetkovic mirjana

pre 12 godina

Panike su razlicitih simptoma kao sto su i traume razlicite, covek moze da se nadje u panici i da nema visok pritisak ili promenljivi otkucaji srca zato mi je i znak pitanja tableta, seratonin pomaze ali i potiskuje "znanje" stvarne dozivljene traume, takodje covek moze u panici svesno uci npr. putem nekog negodovanja u nekim komunikacijama izliva bes i ljutinu koja se moze u panicnu diskusiju stvoriti, znanje same osobe u kome se nasla je veoma vazno za izlecenje bez lekova ali u velikom znacanju sa nekim u pomaganju, za mladje osobe decu je to veoma tesko zato je potrebno jako psiholosko izlecenje traume da ne dodje do organskog oboljenja

cvetkovic mirjana

pre 12 godina

Panike su razlicitih simptoma kao sto su i traume razlicite, covek moze da se nadje u panici i da nema visok pritisak ili promenljivi otkucaji srca zato mi je i znak pitanja tableta, seratonin pomaze ali i potiskuje "znanje" stvarne dozivljene traume, takodje covek moze u panici svesno uci npr. putem nekog negodovanja u nekim komunikacijama izliva bes i ljutinu koja se moze u panicnu diskusiju stvoriti, znanje same osobe u kome se nasla je veoma vazno za izlecenje bez lekova ali u velikom znacanju sa nekim u pomaganju, za mladje osobe decu je to veoma tesko zato je potrebno jako psiholosko izlecenje traume da ne dodje do organskog oboljenja

novac vs. anksioznost

pre 12 godina

Šteta je samo što su svi psihijatri - psihoterapeuti proterani iz državnih institucija, gde se sada obavljaju samo kratki kontrolni pregledi vezani za lekove. To znači da jedino oni sa dovoljnim prihodima mogu da plate privatnu psihoterapiju tj. da se leče.

Spreman sam

pre 12 godina

Ja sam povukao anksioznost od keve i tada sam ukapirao zasto nije bila u stanju da popuni cekove kad je neko gleda, a da ne pocne cela da se trese. Svako ko je prosao kroz to zna koliko je nelagodan osecaj, a pojma nema zbog cega ga ima. Osam godina imam napade, nikada nisam ni jedan lek uzimao, pokusavao sam na agresivan nacin to da resim, ali to je jos gore, bacao sam cigare i svasta sam pokusavao. Nikako nisam mogao da shvatim zasto mi se to desava kada sam se smrio, prosao sam milion sranja, tukao sam se dvesta puta i nikada nisam imao frku, a zatim kad sam se smirio nisam smeo ni da se potpisem u banci, a da ne dobijem strah koji me tera da bezim. Sad sam vec dosta toga naucio i uvek je strah tu negde sa mnom i ceka da izadje, ja sam ga prihvatio, i kada primetim da hoce napolje malo se iskuliram sa disanjem i smirim sebe pre nego sto pocnem da panicim, sve vise mi ide od ruke, nekad pobedi anksioznost ali nikada vise nece moci da me zaustavi u mojim namerama da zbog straha odustanem. Kad padnem ponosno cu ustati, videcemo, boricemo se;)

leka

pre 12 godina

Ja se borim sa ovim vec tri godine, i nikom do sad nisam rekla, samo sam pokusala nekoliko puta i dosla do zakljucka da ljudi ne mogu da razumeju da se neko stalno plasi bez razloga. I tako, sama sam shvatila kako da prevazidjem ovo, i iako nisam potpuno pobedila anksioznost, mislim da sam na pravom putu. Cilj je da um bude stalno okupiram nekim mislima, ali pozitivnim. Ako provedemo ceo dan u kuci razmisljajuci negativno, noc ce biti jako teska; zato je bolje preko dana raditi nesto, setati (ako se plasite odlaska iz kuce, probajte prvo da setate u okolini doma, pa polako povecavajte udaljenost), nadjite neki HOBI koji vas ispunjava, i ono jako bitno- NEMOJTE BITI SAMI, budite okruzeni ljudima, ali nemojte sa njima pricati o anksioznosti, vec se trudite da ne mislite na to... I polako cete se opustiti, a ako se izmorite preko dana, lakse cete nocu spavati. Anksioznost je uvek tu, i nikad necete zaboraviti na nju ako ste je jednom osetili, ali je moguce potpuno je potisnuti, i zameniti pozitivnim stvarima koje nas ispunjavaju. Nadam se da sam nekome pomogla.

Saman

pre 12 godina

@znam

Nav stav moze doneti nove probleme. S obzirom da sam iskusio takvo stanje koje je trajalo nekoliko godina, vrlo dobro znam kako ta misao "po svaku cenu" moze da te odvede u nova anskiozna ste slazem se sa tobom da po svaku cenu treba spreciti da se takvo stanje vrati, jer ti takanja. Na terapijama poput REBT-a naucis kako da racionalizujes svoje misli koje dovode do strahova pa tako, i ako se ponovo jave, ne padnes ponovo na dno.

Mozda ti se nikada i ne ponovi, sto ti od sveg srca zelim, ali mislim da je profesionalna pomoc u ovom slucaju daleko efektnija.

formerankciozan

pre 12 godina

Ja sam patio od ankcioznosti, i izvukao se. Dobijao sam napade panike, pogotovo kada izadjem iz kuce, uhvate me grcevi u stomaku pa onda dobijem dijareju. Izvukao sam se tako sto sam citao dosta clanaka i knjiga o tome sta je ankcioznost, i kako se izvuci. Nikada nisam bio na lekovima, i to mi je bio glavni cilj - da se izvucem ali bez lekova. Kljuc uspeha je u tome da se stalno ide na mesta gde vas uhvati panika. Sa vremenom, bice vam sve lakse. Najgore sto mozete da uradite jeste da gutate lekove, i da se zatvorite u kuci, jer tako nigde necete dospeti. Morate sami sebe da forsirate! Lekovi vas nece izleciti, vec samo privremeno smiriti, ali problem ce ostati. Jos jedna vrlo vazna stavka: Izbegavajte kofein, alkohol, cigarete, secer! Ta hrana cini vase stanje da bude gore. Bavite se sa sportom, trcite, setajte! Ljudi, ima leka bez tableta i skupe terapije, vazno je da se informisete o ankcioznosti, tako da je mozete prepoznati kada se osecate bedno.

SAMO NAPRED, kad sam ja mogao da se izvucem, mozete i vi.

Pozdrav

Dusica

pre 12 godina

Panika mi se javila kada mi je umro otac, za koga sam bila puno vezana posle mamine smrti. Trajalo je sve do rodjenja dece i navikavanja na novu porodicu u kojoj ponovo imam osecaj pripadanja i ljubavi. Taj medjuprostor od nekoliko godina za mene je bio pravi pakao. Molim Boga da se ne ponovi kad deca odu svojim putem.

Benisio

pre 12 godina

Tesko da je sjajan tekst,samo je prepisan iz emisije Jabuka na dan gde su tema anksiozni poremecaji...Ali dobro,valja skrenuti paznju i na ovaj problem drustva koji je sve samo ne mali,redakciju bih zamolio da se malo vishe pozabavi temom a ne da citira iz emisije koja je bila pre skoro 2 godine,dobronamerni savet nista vise...

znam

pre 12 godina

Iskusio ovakvo stanje i prezivio ...nisam se nikom obratio, jer sam saam to nekako pregurao. Takvo stanje mi je trajalo mjesec dana i nisam to nikada prije iskusio. Glava radi 300 na sat, svakakve misli vam se vrte, i sve postaje gore i gore, u jednom trenutku shvatite da ne disete, stomak vam se skupi kao pesnica..jedva cekate da zaspete, ali i kad zaspete nastavite sanjati o istom tom. Emocionalno potpuno nestabilni. Moja djevojka je imala mnogo razumjevanja za to i uz pomoc nje sam to i pregurao. Necu reci o kakvom strahu i strepnji se radilo, ali je mnogo lakse uz neciju pomoc, jer taj neko vas moze uvjeriti da nema razloga za takav strah i kao da sve nestane u trenutku. Najveca je greska ici po forumima i internetu i citati misljenja drugih ljudi, jer sve sto procitate vam ostane u glavi i pocnete umisljati da ste bolesni. Najveca je prednost opet, kad sami shvatite da nema razloga za tim, jer je to sve u glavi.
Ono sto sam zakljucio nakon toga je da po svaku cijenu ne dozvolim da mi se takvo stanje vrati i kada prepoznam nesto, zbog cega mi se pocnu buditi stari strahovi, momentalno prekinem, pa makar to i bila neka pjsma ili film.

DARKO MIRNIC

pre 12 godina

Ja sam imao anksioznost ali prije toga sam imao visok pritisak i prvi put vrtoglavicu i nakon toga su krenuli neobični osjećaji napada panike kao da imate gumene noge itd simptome sam sam prepoznao iako nisam šta znači anks. nisam smio ići na javna mjesta poput utakmice grada itd ne samo sam već ni sa kim jedna vrsta agrofobije kad god krenem negdje uhvati me panika i ja se odmah vratim u auto i onda sam skontao da nešto nije u redu jer kad se vratim u auto onda mi je bolje najbolji moji prijatelji su znali šta je pošto sam im rekao šta je. Nisam se obraćao niti koristio ljekove osim malo persena ali tad ni persen nije pomagao. Sada mi je lakše jer sam maltene ga potpuno savladao ima još malo ali počinje da iščezava jer idem na mjesta koja su mi najgora bila i nema više problema.Pritisak mi je ostao visok ali koristim ljekove i više ne idem u hitnu kad se4 malo poveća pritisak sada ga bolje podnosim nego onda kada sam bi9o anksiozan! Moja preporuka je da se sami izlječite ukoliko je to moguće bez ljekova nema nam druge!

Lecite se!

pre 12 godina

Ja sam anksiozan i nekoliko godina unazad sam imao stravicne probleme. Neki su veoma dobro opisani u ovom clanku.

Imao sam neprestane panicne napade, ponekad i do deset u toku dana, jednom sam se i onesvestio i zavrsio u urgentom centru. Osecao sam fizicke posledice ovakvog stanja, a to su ubrzan rad srca i povisen pritisak, raznorazni bolovi, nesvestice, umor. Imao sam bezbroj strahova, neprestanu hipohondriju i bio sam vrlo blizu toga da ne smem da ostanem sam ili da izadjem na ulicu.

Isao sam na REBT terapiju (kognitivno-bihejvioralnu) i vecinu stvari sam sredio. I danas se ponekad jave neki od pomenutih simptoma ali sada umem to da prepoznam i znam kako da se sa time borim.

U ovakvom stanju ne otici kod psihologa ili psihijatra je primitivno i glupo. Zavisi samo kako shvatate svoju anskioznost. Ja sam ovo iskustvo podelio sa vecinom ljudi koju poznajem, i na moje zaprepascenje sam dobio veoma pozitivne reakcije i podrsku cak i od ljudi za koje sam ocekivao suprotno.

---

pre 12 godina

Patio sam od anksioznosti, isao na psihoterapiju (psihoanaliticku), ali mi nije nesto pomoglo dok nisam jednom na internetu naleteo na psihoterapijski sitem REBT (Racionalno Emotivno Bihejvioralna Terapija, ili tako nesto). Svima preporucujem.

koga zanima vise ima nke eseje ovde
http://www.smartrecovery.org/resources/articlesessays.htm

PS. Ne trazite magicno resenje. Izvlacenje iz anksioznosti zahteva rad, rad i rad, samo treba znati sta raditi.

Lecite se!

pre 12 godina

Ja sam anksiozan i nekoliko godina unazad sam imao stravicne probleme. Neki su veoma dobro opisani u ovom clanku.

Imao sam neprestane panicne napade, ponekad i do deset u toku dana, jednom sam se i onesvestio i zavrsio u urgentom centru. Osecao sam fizicke posledice ovakvog stanja, a to su ubrzan rad srca i povisen pritisak, raznorazni bolovi, nesvestice, umor. Imao sam bezbroj strahova, neprestanu hipohondriju i bio sam vrlo blizu toga da ne smem da ostanem sam ili da izadjem na ulicu.

Isao sam na REBT terapiju (kognitivno-bihejvioralnu) i vecinu stvari sam sredio. I danas se ponekad jave neki od pomenutih simptoma ali sada umem to da prepoznam i znam kako da se sa time borim.

U ovakvom stanju ne otici kod psihologa ili psihijatra je primitivno i glupo. Zavisi samo kako shvatate svoju anskioznost. Ja sam ovo iskustvo podelio sa vecinom ljudi koju poznajem, i na moje zaprepascenje sam dobio veoma pozitivne reakcije i podrsku cak i od ljudi za koje sam ocekivao suprotno.

Spreman sam

pre 12 godina

Ja sam povukao anksioznost od keve i tada sam ukapirao zasto nije bila u stanju da popuni cekove kad je neko gleda, a da ne pocne cela da se trese. Svako ko je prosao kroz to zna koliko je nelagodan osecaj, a pojma nema zbog cega ga ima. Osam godina imam napade, nikada nisam ni jedan lek uzimao, pokusavao sam na agresivan nacin to da resim, ali to je jos gore, bacao sam cigare i svasta sam pokusavao. Nikako nisam mogao da shvatim zasto mi se to desava kada sam se smrio, prosao sam milion sranja, tukao sam se dvesta puta i nikada nisam imao frku, a zatim kad sam se smirio nisam smeo ni da se potpisem u banci, a da ne dobijem strah koji me tera da bezim. Sad sam vec dosta toga naucio i uvek je strah tu negde sa mnom i ceka da izadje, ja sam ga prihvatio, i kada primetim da hoce napolje malo se iskuliram sa disanjem i smirim sebe pre nego sto pocnem da panicim, sve vise mi ide od ruke, nekad pobedi anksioznost ali nikada vise nece moci da me zaustavi u mojim namerama da zbog straha odustanem. Kad padnem ponosno cu ustati, videcemo, boricemo se;)

formerankciozan

pre 12 godina

Ja sam patio od ankcioznosti, i izvukao se. Dobijao sam napade panike, pogotovo kada izadjem iz kuce, uhvate me grcevi u stomaku pa onda dobijem dijareju. Izvukao sam se tako sto sam citao dosta clanaka i knjiga o tome sta je ankcioznost, i kako se izvuci. Nikada nisam bio na lekovima, i to mi je bio glavni cilj - da se izvucem ali bez lekova. Kljuc uspeha je u tome da se stalno ide na mesta gde vas uhvati panika. Sa vremenom, bice vam sve lakse. Najgore sto mozete da uradite jeste da gutate lekove, i da se zatvorite u kuci, jer tako nigde necete dospeti. Morate sami sebe da forsirate! Lekovi vas nece izleciti, vec samo privremeno smiriti, ali problem ce ostati. Jos jedna vrlo vazna stavka: Izbegavajte kofein, alkohol, cigarete, secer! Ta hrana cini vase stanje da bude gore. Bavite se sa sportom, trcite, setajte! Ljudi, ima leka bez tableta i skupe terapije, vazno je da se informisete o ankcioznosti, tako da je mozete prepoznati kada se osecate bedno.

SAMO NAPRED, kad sam ja mogao da se izvucem, mozete i vi.

Pozdrav

voliteSebe

pre 12 godina

ANksioznost je posledica odrastanja u sredini koja nije ispratila potreba deteta na pravi nacin za ljubavlju, paznjom i postovanjem. Nista nismo nasledili ni od "keve" ni od "caleta'.. Samo smo ih posmatrali godinama u njihovom nesamopouzdanju, strahovima, frustracijama... I kao svako mlado bice koje se formira prema naucenim matricama, i mi smo poverovali da smo isti. Ne zaboravite; rodjeni ste savrseni! Niko od nas nije imao ama bas nikakav poremecaj sa 3, 5, 7 godina... A posle godina zivota u kojima smo na razlicite nacine primali poruke kako je "zivot tezak", "nikad se ne zna sta nosi danas, sta sutra", "cuti, moze biti i gore", "ma ne mozes ti to"...poceli smo da verujemo da ne mozemo, ne umemo, ne smemo, da zivot nosi lose stvari. I onda dodjete u 20-e i pocne anksioznost i panicni napadi... Kao sto su dosli, tako mogu i da odu! terapija, povratak sebi, povratak samopouzdanja, ljubav prema sebi, unutrasnji mir i harmonija, sve se to postize, lakse nego sto mislimo. Nacini su razliciti; od psihoterapije, joge i meditacije, do raznih hobija, manuelnih poslova ili molitve. Sve je delotvorno ako je u cilju da poverujete sebi i zavolite sebe na pravi nacin. I spokojan zivot i radost su neminovni. Srecno.

Vladimir

pre 12 godina

Imao sam anksiozni poremecaj nekoliko godina i otezavao mi je zivot na sve nacine. Fakultet sam prakticno batalio, postao sam hipohondar isao na cesta ispitivanja i dosta propatio. Imao sam podrsku nekih ljudi ali vecina me nije razumela. Ono sto je meni pomoglo je posao koji sam nasao preko prijatelja, iako je bio psihicki naporan nekako me je ocvrsnuo i spremio na zivotne nedace. Ojacao sam licnost, nisam dao tako lako "na sebe" sto se kaze i uspeo sam da prevazidjem sve to. S vremena na vreme narocito sada javlja mi se ponekad napad anksioznost ali sada to nekako lakse istrpim, jer takav intezitet vise nikad nisam doziveo. Pozdrav za sve ljude sa istim poremecajem, ne brinite proci ce samo budite jaki...

Benisio

pre 12 godina

Evo jednog jako prostog objasnjenja kako i zasto se toliko plasimo novih panicnih napada iako za to nema razloga...Zamislite sebe kako u ruci drzite limun i kako ga secete na pola,uzmite jednu polovinu i polizite je,kod vecine ce se pojaviti ukus blage kiseline na jesiku iako limuna nema,sto znaci da je nas mozak zapamtio kakav je osecaj kada se limun polize i sada reaguje.Mozak ne reaguje jer je oboleo ili nesto sliCno vec zato sto savrseno dobro pamti sta mu se desilo posl put kada je polizao limun...Isto je i kod anksioznosti i panicnih napada,vi odlazite u kupovinu ili gde vec,gde ste vec jednom doziveli panicni napad i mozak naravno registruje poslednje iskustvo."LIMUNA NEMA A OSECAJ KISELINE JE I DALJE U USTIMA"

novac vs. anksioznost

pre 12 godina

Šteta je samo što su svi psihijatri - psihoterapeuti proterani iz državnih institucija, gde se sada obavljaju samo kratki kontrolni pregledi vezani za lekove. To znači da jedino oni sa dovoljnim prihodima mogu da plate privatnu psihoterapiju tj. da se leče.

D.Savic,Paris,FR

pre 12 godina

Mozda ce ovaj moj post nekome delovati malo dugacko ali ce mnogima biti vrlo koristan.
Prvo sto primecujem medju vasim komentarima to je da je jedna te ista osoba ostavila jedno 5-6 komentara po dRAZLICITIM imenima FORSIRAJUCI neku svoju "rebt" terapiju iz najverovatnije samo njoj dobro znanih razloga ali kako sam naucio u zivotu da problem treba uvek saseci u korenu prvo sto cu da vam napisem je da nije u redu da se jedna osoba predstavlja razlicitim imenima i forsira nesto svoje,sama ta akcija po sebi mi je nekako SEKTERSKA.
A sada o anksioznosti:

Prvi napad panike desio mi se jednog odredjenog dana, 06/06/1997-e,imao sam tada nepune 24 godine i ne bas sretno detinjstvo iza sebe.Desila mi se na jednoj terasi a napad panike se je bio manifestovao kao stgrah od toga da cu mozda da se "bacim" odozgo,tj sa 5-og sprata.KAo da je tog dana nesto odjednom "uslo" u mene.Pomisljao sam svasta u svojoj glavi,nisam se smirio do kuce,nisam se smirio ni kuci,zvali smo hitnu pomoc i kada su dosli i objasnio im o cemu je rec,rekli su"oh,tipican napad anksioznosti" i ipak me odvezli u hitnu.Dezurni doktor-psihijatar(zivim u Francuskoj,u Parizu) me je pitao dosta toga o mom detinjstvu,razvodu mojih itd i na kraju mi dao jedan lek(necu da kazem koji jer je svako propagiranje necega antikorisno jer je svako od nas razlicit),uglavnom,lek za smirenje rekavsi da sam lek meni nece pomoci vec da moram da konsultujem psihologa.Konsultovao sam nekoliko njih jer sam ih menjao jer mi nisu delovali "zainteresovano" za moj problem,sve dok nisam shvatio razliku izmedju psihologa,psihijatra,psihoterapeuta i psihoanaliticara,ovom porukom vas pozivam da izguglate sve to i da pocnete najpre od toga da shvatite ovu razliku.
Drugo sto sam shvatio i sto me je malo "osiguralo" da nisam "lud" je to da ljudima nista nije bilo ni novo ni neobicno to sto ja dozivljavam,ovde se vrlo otvoreno prica o tome.Jedino sto su neki ljudi mislili da su i oni anksiozni ali biti anksiozna i imati NAPAD anksioznosti tj napad panike su dve odvojene i razlicite stvari.Neki zabrinutost nazivaju anksioznoscu sto je pogresno.Anksiozno stoanje je stanje reakcije dok je depresivno stanje,tj sestra bliznakinja anksioznom stanju nesto sto se sa ankzioznoscu preplice kao i FOBICNO stanje.Tokom nekoliko godina otkrio sam puno toga o ovom "fenomenu" koji vise i nije neki fenomen buduci da se cesce javlja kod ljudi nego sto to i mozemo da zamislimo.Otkrio sam sledece vrlo vazne stvari:
-Anksioznost se cesto javi kao kotel dve ili fise FOBIJA,kod nekoga to moze da bude strah od ljudi+strah od visine(moj slucaj).Treba postati svestan svojih Fobija,kao mali sam pao sa drveta = dovoljno za fobiju od visine koja se javila 10-15 godina kasnije.
-Anksiozni roditelj(i).Anksiozan covek u 90% slucajeva ima jednog ili oba anksiozna roditelja koji su svoju anksioznost psiholoski(ne genetski) podsvesno preneli na dete.Mozda vise na vas nego na vaseg brata,sestru,sve to zavisi od mnogo cega.Savet-staviti distancu izmedju vas i anksioznog roditelja,pod hitno.
-Konzumiranje "razdrazivacha".Razdrazivacima sam nazvao ono sto sam primetio da samo po sebi moze takodje da mi izazove poluanksiozno stanje a to su gazirana pica(najgora je koka-kola jer posle dve case vec sam poluanksiozan) i razne kafe,kapucina,sve sto sadrzi dakle sodu i kafein i ako sami primetite da vam nesto smeta-niste se prevarili.
-Nedostatak sporta.Poceo sam da idem da plivam SAMO jednom nedeljno ali kad nema sve te dece i graje u bazenu(nikako za vikend) i anksioznost se prepolovila posle 6 meseci.KAda smo umorni fizicki bolje spavamo,SEROTONIN se luci kao posle svakog bavljenja sportom a ne vestacki uz pomoc tableta sto ne osudjujem jer ako neko zaista ne moze drugacije treba da uzima antidepresive koji su samo PRIVREMENO resenje i bez psihoANALIZE koja bi ih pratila nisu sami po sebi dovoljni.
-Shvatanje da necu da umrem ili se onesvestim tokom anksioznog napada.NIKO jos nije umro usred anksioznosg napada,verujete mi,takav slucaj NIJE zabelezen u svetu,retki su oni koji su pali u nesvest ali sam strah od straha tj o dnapada kad primetite da dolazi-povisava pritisak,znojenje,osecate LAZNU vrtoglavicu i pre bi da sednete negde da se ne srusite.Imate tu DVA resenja.Jedno je da hrabro sve to podnesete znajuci da ce da se "napad" ponovi za par sekundi a ako mu jos jednom odolite onda ce NESTATI a drugo resenje je popustiti mu,reci ljudim aoko sebe da imat enapad aksioznosti(nemojte uopste d avas bude sramota da to kazete) i da sednete negde ali onda se oni oko vas uplase,uzmuvaju,onda vas je zbog toga SRAMOTA i onda vam je jos gore.Ako ste vec malo duze naksiozni,sigurno ste primetili da se to desava na odredjenim mestima koj avam ne prijaju,moze to da bude i frizer koji ce da vam kaze"ne mrdaj" i eto anksioznosti.Neko je napisao da se treba suociti sa time,slazem se ali polako,ne odmah i ne odjednom,ja se recimo ne bih pokusavao suociti sa anksioznoscu od visine jer moze da mi padne napamet svasta i tu se gresi(baca sa visine) samo jednom.Dakle IZBEGAVATI mesta i situacije za koje unapred znate da ce vam doneti napad panike.
-Zaboraviti da smo anksiozni-moze ali ne mora da bude dobro.Naime mozak ,kad nismo anksiozni,anksioznost potisne negde duboko tako da na nju zaboravimo i svaki put se nanovo iznenadimo kad je osetimo,taj faktor iznenadjenja i jeste zasluzan za paniku.

Nastavak sutra.....

SO

pre 12 godina

Ja sam student sa svega 20 godina usla sam u tu losu "fazu" ,ignorisala sam to konstantno dok nisam pocela da se bojim svega,samoce,noci,mesta gde sam "dozivela" takav napad...Svaki put mi je malo falilo da odem kod doktora specijaliste,ali uvek sam sebi rekla:"Mogu ja to i sama,to je samo u mojoj glavi,lekovi su trenutna pomoc,ako to stoji u glavi nema mi pomoci,dok se ja ne ubedim da to ustvari ne postoji"
RAZGOVOR!Razgovor je po meni kljucna stvar za resenje problema.Treba da razgovarate s bliznjima i da vas razumeju,da ih zamolite da vas ubede da to ne postoji,da je to izmisljotina u nasem mozgu.Vremenom razgovarajuci i ponavljajuci sebi da to ne postoji ubedicete se da to ne postoji necete ni primetiti da vise nema napada...Samo ponavljajte sebi,ono cega ste i sami svesni da je U GLAVI I LEK I BOLEST! To ne postoji svaki dan ponavljajte i razgovarajte bice vam bolje bez lekova kojekakvih.Kljuc je sami sebe da ubedite a ne lekovi...
Medjutim neko misli da ne moze,jer ne vidi odmah poboljsanje,za takvo nesto treba vremena,a pomoci ce i proci ce jer kako sam i rekla TO NE POSTOJI! Zelim svima da uspeju! :*

REBTovka

pre 12 godina

Danas je ovaj ''problem'' uobicajan i cest i samo saznanje da je tako ce vam pomoci,jer ako se setite da niste jedini,sto u trenucima anksioznosti i panike sigurno pomisljate,imacete stav da to i nije tako nenormalno. Posto sam i ja prolazila kroz sve to mogla bih da kazem par stvari koje su mi itekako pomogle i kojih se i dan danas setim kada nastupi kriza.
Pre svega znam kako se oseca onaj kome se to prvi put desava...zbuni se,uplasi,negira da mu se nesto desava i iscekuje kad ce to ponovo da se desi. Prvi savet je -NEMOJTE traziti po internetu sta to znaci,ni citati ista o tome. Obratite se strucnom licu-psihoterapeutu (REBT terapija je meni licno mnogo pomogla) i gledajte da ne posustajete u smislu -jao jadan ja sta me je snaslo,ne smem da se dignem iz kreveta i nista da radim. Bavite se sportom,izbacite negativno iz sebe,preokupirajte se obavezama jer onda nemate vremena da razmisljate o negativnim stvarima. I sto je najvaznije NE BOJTE SE NOVOG NAPADA! Ja uvece kad legnem da spavam nekada dozivim napad ,ranije sam se ujutru kad se probudim osecala uzasno i plakala,ali kada zamenite uzasno sa -neprijatno onda je vec lakse...Uvek kazem sebi da ce proci i da je jako neprijatno ali cu preziveti,kao sto sam 100x do sada,a nisam ni poludela.Anksiozne simptome prihvatite! Jedino tako oni ce se smanjiti i na kraju nestati. Recite sebi: ok osecam se anksiozno trenutno ali ovo me nece spreciti da nastavim da radim sto sam poceo,fokusiracu se na ono sto radim''. I jako je bitno da se upustate POSTEPENO u situacije kojih se plasite i da idete na mesta na kojima ste doziveli napade. Videcete da se nista strasno nece desiti! I kada,necu da kazem pobedite vec-kada naucite da zivite sa tim videcete u stvari da to ''uzasno''iskustvo moze od vas da napravi jacu osobu! Jer vi jeste jaki cim ste se suocili sa tolikom kolicinom straha...a ako mozete to-mozete i sve drugo!

Ljubica

pre 12 godina

iz licnog iskustva znam da psihijatri u Beogradu za bilo koji anksiozni poremecaj SAMO dele lekove sakom i kapom, a uopste se ne bave problematikom. Poseta jednom mesecno (ako imate srece da dobijete termin) izgleda ovako:
-Kako se osecate? Da li ste bolje?
-Pa....uzimam lekove...
-Dobro, evo vam recept
-Dovidjenja
Sve u svemu, daj boze 5 minuta?!
S druge strane, postojE BESPLATNE radionice i grupe samopomoci, u Beogradu, udruzenje HERC, jako uspesna i korisna terapija, pokusajte! Evo ga link http://www.herc.org.rs/
Srecno!

leka

pre 12 godina

Ja se borim sa ovim vec tri godine, i nikom do sad nisam rekla, samo sam pokusala nekoliko puta i dosla do zakljucka da ljudi ne mogu da razumeju da se neko stalno plasi bez razloga. I tako, sama sam shvatila kako da prevazidjem ovo, i iako nisam potpuno pobedila anksioznost, mislim da sam na pravom putu. Cilj je da um bude stalno okupiram nekim mislima, ali pozitivnim. Ako provedemo ceo dan u kuci razmisljajuci negativno, noc ce biti jako teska; zato je bolje preko dana raditi nesto, setati (ako se plasite odlaska iz kuce, probajte prvo da setate u okolini doma, pa polako povecavajte udaljenost), nadjite neki HOBI koji vas ispunjava, i ono jako bitno- NEMOJTE BITI SAMI, budite okruzeni ljudima, ali nemojte sa njima pricati o anksioznosti, vec se trudite da ne mislite na to... I polako cete se opustiti, a ako se izmorite preko dana, lakse cete nocu spavati. Anksioznost je uvek tu, i nikad necete zaboraviti na nju ako ste je jednom osetili, ali je moguce potpuno je potisnuti, i zameniti pozitivnim stvarima koje nas ispunjavaju. Nadam se da sam nekome pomogla.

Boba

pre 12 godina

Ja sam prvi panicni napad imala pre 6 godina i od tada je anksioznost uvek prisutna makar u manjoj meri. Nikada nisam htela da pijem lekove i na taj nacin to resavam. Shvatila sam da sve ono od cega imam "iracionalan" strah treba da bude prvo na listi cime treba da se izlazem. Meni tako najvise pomaze kretanje, ako osetim da mi ne prija neka situacija ili mesto izadjem da proshetam ili nadjem neki kutak da uravnotezim disanje. Kada kazem kretanje mislim i na putovanja, koja mi u svakom slucaju sada prijaju, a nekada sam imala uzasan strah od nepoznatog mesta i puta u grad sa nepoznatim ljudima. Moram da priznam da mi je u svemu pomogao suprug, koji me jako podrzava i razume u takvim situacijama. Dosta ljudi ima slicne probleme, ali ih je sramota da to podele sa drugima, jer misle da "pocinju da lude" ili "nisu normalni". Bas naprotiv, ovo je cest problem kod savremenog coveka i moze da se olaksa i resi.

Daša

pre 12 godina

Ja sam bila anksiozna jedno 2,3 godine unazad, prvo nisam obraćala pažnju, pa sam onda počela da izbegavam mesta na koja su bila povezana sa napadima (što definitvno ne preporučujem, jer ćete na kraju imati problem i da izađete do prodavnice), na kraju sam otišla kod psihijatra koji mi je dao gomilu antidepresiva i to je to.
Nisam htela da pijem lekove, jer to samo kamuflira problem, ali ga ne rešava. Rešenje sam našla u EFT-u (Terapija emotivnih sloboda) koja fantastično i brzo otklanja problem, sada mi sve izgleda kao da se dešavalo nekome drugom. Da, pored terapije bilo bi poželjno da promenite i način ishrane i da se više šetate.
Želim svima koji imaju ovaj problem brzo izlečenje.

Daša

znam

pre 12 godina

Iskusio ovakvo stanje i prezivio ...nisam se nikom obratio, jer sam saam to nekako pregurao. Takvo stanje mi je trajalo mjesec dana i nisam to nikada prije iskusio. Glava radi 300 na sat, svakakve misli vam se vrte, i sve postaje gore i gore, u jednom trenutku shvatite da ne disete, stomak vam se skupi kao pesnica..jedva cekate da zaspete, ali i kad zaspete nastavite sanjati o istom tom. Emocionalno potpuno nestabilni. Moja djevojka je imala mnogo razumjevanja za to i uz pomoc nje sam to i pregurao. Necu reci o kakvom strahu i strepnji se radilo, ali je mnogo lakse uz neciju pomoc, jer taj neko vas moze uvjeriti da nema razloga za takav strah i kao da sve nestane u trenutku. Najveca je greska ici po forumima i internetu i citati misljenja drugih ljudi, jer sve sto procitate vam ostane u glavi i pocnete umisljati da ste bolesni. Najveca je prednost opet, kad sami shvatite da nema razloga za tim, jer je to sve u glavi.
Ono sto sam zakljucio nakon toga je da po svaku cijenu ne dozvolim da mi se takvo stanje vrati i kada prepoznam nesto, zbog cega mi se pocnu buditi stari strahovi, momentalno prekinem, pa makar to i bila neka pjsma ili film.

izlecena

pre 12 godina

Svima zelim da ozdrave, ja sam se izborila uz pomoc psihoterapeuta, popravila sam sve segmente svog zivota, idem preko 5 godina, to je dosta skupo ali ne zalim ni dinara jer je to mala cena za ono sto sam dobila.
Treba dosta rada, poverenja, razuma i zelje i stvari se menjaju. Samo ici kod lekara psihoterapeuta, privatnika, nikako drugacije!

IMA LEKA 2

pre 9 godina

Kao privremenu pomoc dok vitamin B6 i Cink ne pocnu da deluju mozete da uzimate GABA amino kiselinu direktno i to ce vam dosta olaksati tegobe. Takodje moze da se uzima i manja kolicina l-triptofana za bolje raspolozenje, ali nedostatak GABA amino kiseline je uzrok anksioznosti. Oralinim unosenjem mozete da olaksate simptome. GABA amino kiselina ne prodire u nerve, zbog barijere izmedju nerava i ostatka tela, ali moze da ublazi bolove i nelagodnost, jer ce nervni zavrsetci manje okidati kad uzmete GABA amino kiselinu pa ce samim tim biti i manje bola. Da bi se izlecili morate da unosite dovoljno Cinka i Vitamina B6 da bi nervi sami poceli da prave GABA. Pozdrav
Valjda ovo nekom pomogne. Pozdrav

---

pre 12 godina

Patio sam od anksioznosti, isao na psihoterapiju (psihoanaliticku), ali mi nije nesto pomoglo dok nisam jednom na internetu naleteo na psihoterapijski sitem REBT (Racionalno Emotivno Bihejvioralna Terapija, ili tako nesto). Svima preporucujem.

koga zanima vise ima nke eseje ovde
http://www.smartrecovery.org/resources/articlesessays.htm

PS. Ne trazite magicno resenje. Izvlacenje iz anksioznosti zahteva rad, rad i rad, samo treba znati sta raditi.

onlyplat

pre 12 godina

Moja sestra i veoma bliska drugarica pate od aneksioznosti. U pocetku su odbijale da se suoce sa tim problemom ali sam prisustvovao kada su i jedna i druga presekle da im treba pomoc, to su bile situacije kada su napadi panike dostizale vrhunac, od neopisivog straha do samopovredjivanja. Veoma je vazno da osobe sa ovim problemom okolina ne gleda kao lude kao i da shvate ozbiljnost situacije jer je to nesto sto moze da se desi svima, kad smo najvise ranjivi i kad nam se desava problem za problemom. Na srecu i jedna i druga imaju veliku podrsku i razumevanje svih ljudi oko sebe ali postoji drugi problem. Lekari im uglavnom prepisu gomilu lekova, posalju ih na psihoterapiju koja nema toliko efekta tj tarapeuti im se ne posvete dovoljno. Mi smo imali srece pa smo nakon duze potrage nasli strucne ljude koji cine sve da bi moja sestra i drugarica napokon pronasle izlaz. I samo da naglasim, potrebno je dosta vremena i mnogo truda, ne samo aneksioznih ljudi, vec i cele okoline i koliko god to nekada izgledalo naporno vazan je konacni ishod.

Puno podrske ljudima sa ovim problemom.

Dusica

pre 12 godina

Panika mi se javila kada mi je umro otac, za koga sam bila puno vezana posle mamine smrti. Trajalo je sve do rodjenja dece i navikavanja na novu porodicu u kojoj ponovo imam osecaj pripadanja i ljubavi. Taj medjuprostor od nekoliko godina za mene je bio pravi pakao. Molim Boga da se ne ponovi kad deca odu svojim putem.

IMA LEKA

pre 9 godina

LEK ZA ANKSIOZNOST, A NEKAD I NAPADE PANIKE
Ljudi, ja sam 25 godina patio od anksioznosti i ove godine sam resio problem. Nasli su mi "Pyrrole Disorder". Uvek sam imao povisen bilirubin, a sad su nasli i povisen (HPL) hydroxyhemopyrrolin-2-one. To je znak slabijeg rada jetre pri reciklazi crvenih krvnih zrnaca. Problem je sto HPL vezuje za sebe Cink i Vitamin B6, pa kad izmokrite ovaj toksin izgubite i Cink i Vitamin B6. To vremenom dovodi do manjka vitamina B6 i Cinka koji su kljucni za rad nerava i pravljenje GABA, Serotonina, Dopamina i ostalih amino kiselina u mozgu i nervima. Tako da zbog hronicnog nedostatka GABA amino kiseline, nervi ne mogu da stopiraju signale i nastaje stalna uznemirenost. Lecenje je povecanje unosa Cinka i Vitamina B6. Kompletan tretman ukljucuje i Unos Aktivnog Vitamina B6 (P5P), vitamina C, D i E, i Magnezijuma. Uz to se dodaje i Mangan, jer je posledica same terapije gubitak Mangana. Terapija traje 3 meseca, jer se nervi vrlo sporo regenerisu, kad upadnete u nedostatak vitamina B6 i Cinka. Evo vec cetiri meseca uzimam vitamine i sve je super. S obzirom da sam se patio 25 godina i da su anti depresivi sve slabije delovali ovo je za mene fenomenalno. Prema studijama 80% anksioznosti i depresije su sbog ovoga. Neki to imaju hronicno a neki upadnu u ovo stanje i kad se izlece bude im skroz dobro. Oni koji imaju genetski problem sa radom jetre kao ja ce morati stalno da uzimaju vise Cinka i Vitamina B6.

Benisio

pre 12 godina

Tesko da je sjajan tekst,samo je prepisan iz emisije Jabuka na dan gde su tema anksiozni poremecaji...Ali dobro,valja skrenuti paznju i na ovaj problem drustva koji je sve samo ne mali,redakciju bih zamolio da se malo vishe pozabavi temom a ne da citira iz emisije koja je bila pre skoro 2 godine,dobronamerni savet nista vise...

Lecite se!

pre 12 godina

@D.Savic,Paris,FR

Ja sam ostavio *jedan* komentar i potpisao se sa "Lecite se!". Da, u komentaru sam napisao da sam isao na REBT iz jednog "meni znanog" razloga - izlecio sam se, a sam to nisam mogao godinama.


Meni je REBT pomogao i ja sam svoje iskustvo podelio u nadi da ce mozda nekome pomoci. Pljuvanjem po tome na ovakav nacin umanjujete znacaj svega sto ste napisali u komentaru, u najmanju ruku. Ako ste vi uspeli sami da se izborite sa time to ne znaci da je to i jedino resenje. Za vas mozda, za mene je to bilo nesto drugo.

Razumem potpuno da je lako skociti u zakljucak i pomisliti da gde god se javi REBT u komentaru, delo je iste osobe. Ali je neverovatno glupo, kao sto vidite. Zamislite, jos neko je isao na terapiju!

DARKO MIRNIC

pre 12 godina

Ja sam imao anksioznost ali prije toga sam imao visok pritisak i prvi put vrtoglavicu i nakon toga su krenuli neobični osjećaji napada panike kao da imate gumene noge itd simptome sam sam prepoznao iako nisam šta znači anks. nisam smio ići na javna mjesta poput utakmice grada itd ne samo sam već ni sa kim jedna vrsta agrofobije kad god krenem negdje uhvati me panika i ja se odmah vratim u auto i onda sam skontao da nešto nije u redu jer kad se vratim u auto onda mi je bolje najbolji moji prijatelji su znali šta je pošto sam im rekao šta je. Nisam se obraćao niti koristio ljekove osim malo persena ali tad ni persen nije pomagao. Sada mi je lakše jer sam maltene ga potpuno savladao ima još malo ali počinje da iščezava jer idem na mjesta koja su mi najgora bila i nema više problema.Pritisak mi je ostao visok ali koristim ljekove i više ne idem u hitnu kad se4 malo poveća pritisak sada ga bolje podnosim nego onda kada sam bi9o anksiozan! Moja preporuka je da se sami izlječite ukoliko je to moguće bez ljekova nema nam druge!

Vazno je prihvatiti

pre 12 godina

@ Daki
Meni je pomogla terapija za socijalnu anksioznost koju sam skinula sa neta.
To je vid kognitivno bihejvioralne terapije koja se praktikuje vise meseci.
Ovo je link
http://socijalna-anksioznost.blogspot.com/2009/08/uvod.html

Petar

pre 12 godina

Da li neko moze da preporuci dobrog psihoterapeuta koji mu je licno pomogao da resi prolem? Kolika je uloga psihoterapeuta u resenju panicnih napada? Sta d njega treba da ocekujemo? Da nam preporuci lekove ,nadje sta je ono sto nam pokrece napade ili nesto trece?

Aleksa

pre 12 godina

U svakom slucaju edukacija je jako bitna. Znaci, citati sve o tom poremecaju, zasto dolazi do njega i koji su nacini da se napadi preduprede, prorede, a onda i savladaju. Bitno je da svako sam shvati koji su okidaci anksioznih napada i da izbegava stresne situacije koliko moze, ako moze.
Naravno, pomoc strucnjaka nije na odmet, ali nekog dobrog strucnjaka. Znaci nisu svi kompetentni, naprotiv, kao i u svakoj profesiji ima manje strucinih pa i nestrucnih, koji mogu naneti vise stete nego koristi. Zato je bitna samostalna edukacija pomocu dobre literature na tu temu. Lekovi mogu biti od pomoci, narocito sedativi. Oni treba da se uzimaju dovoljno dugo, sve dok covek ne nauci da se sam nosi sa anksioznoscu, sto nije lako, ali ne i nemoguce.

JADRANKA

pre 11 godina

JA IMAM POREMECAJ RADA STITNE ZLIJEZDE TJ HASIMOTA I UTIM SLUCAJEVIMA MOZE DOCI DO POJAVE ANEKSIOZNOSTI PA PREPORUCUJEM DA SE KOD POJAVE ANEKSIOZNOSTI OBAVEZNO PROVJERI I RAD STITNE ZLJIJEZDE

Saman

pre 12 godina

@znam

Nav stav moze doneti nove probleme. S obzirom da sam iskusio takvo stanje koje je trajalo nekoliko godina, vrlo dobro znam kako ta misao "po svaku cenu" moze da te odvede u nova anskiozna ste slazem se sa tobom da po svaku cenu treba spreciti da se takvo stanje vrati, jer ti takanja. Na terapijama poput REBT-a naucis kako da racionalizujes svoje misli koje dovode do strahova pa tako, i ako se ponovo jave, ne padnes ponovo na dno.

Mozda ti se nikada i ne ponovi, sto ti od sveg srca zelim, ali mislim da je profesionalna pomoc u ovom slucaju daleko efektnija.

Amater

pre 12 godina

@Daki

Necu da kazem da je nemoguce pomoci sebi samo uz pomoc strucne literature, ali bih ipak savetovao odlazak kod strucnjaka. Iako bi i kod upale pluca mozda sami mogli sebi da pomognete uz pomoc strucne literature, ipak odete kod lekara, zar ne? Potrebno je da vam neko pomogne da razumete i primenite on osto pise u literaturi, ne zove se bez veze "strucna".

Pozdrav!

Eleni

pre 12 godina

Obavezan odlazak kod psihijatra cim pre shvatite da imate problem! Lakse i brze cete se resiti anksioznosti ako u pocetnom stadijumu krenete da se borite sa tim, a i manje su mogucnosti da dovdete sebe do depresije. Uz lekove je obavezan i odlazak kod psihoterapeuta. Mnooogo lakse cete prebroditi tu fazu i dobiti potrebne savete i podrsku. Mislim da ljudi skloni anksioznosti (hipersenzibilni) ne mogu zauvek da se oslobode ovog poremecaja, ali mogu da nauce da zive sa tim i da im to ne remeti zivot. Ja sam za REBT terapiju, konkretni odgovori i resenja, bez mnogo analize zasto i kako.

Danny

pre 3 godine

Prije 7 godina sam dosla iz grada u kome sam dozivjela anksioznost i sve moguce strahove..od smrti strepnje, lupanja srca, iscrpljenosti, straha od nevidljivih bica, osjecaje bjezanja..zatim i zamucenosti pred ocima i u glavi..dosla sam u svoj rodni grad i tu se oporavljam vec duzi period. Sada hvala Bogu nemam strahove ili bar nijesam izlozena nicemu sto bi me uznemirilo i izazvalo te uzasne osjecaje..nadam se da cu se uskoro i zaposliti i zaboraviti koje probleme sam prozivjela. Citala sam tekst i svaka ali bukvalno svaka rijec je istina..ziva..podrska svima kojj se bore iz Crne Gore...

Daki

pre 12 godina

Zna li mozda neko gde se moze naci literatura (ili nesto u pdf formatu na netu) o KBT i REBT terapiji?Znaci ne o tome sta te terapije obuhvataju i o cemu se u njima radi,vec literatura uz pomoc koje cemo sami sebi moci da pomognemo,bez odlaska kod strucnog lica.

cvetkovic mirjana

pre 12 godina

Panike su razlicitih simptoma kao sto su i traume razlicite, covek moze da se nadje u panici i da nema visok pritisak ili promenljivi otkucaji srca zato mi je i znak pitanja tableta, seratonin pomaze ali i potiskuje "znanje" stvarne dozivljene traume, takodje covek moze u panici svesno uci npr. putem nekog negodovanja u nekim komunikacijama izliva bes i ljutinu koja se moze u panicnu diskusiju stvoriti, znanje same osobe u kome se nasla je veoma vazno za izlecenje bez lekova ali u velikom znacanju sa nekim u pomaganju, za mladje osobe decu je to veoma tesko zato je potrebno jako psiholosko izlecenje traume da ne dodje do organskog oboljenja

cvetkovic mirjana

pre 12 godina

Panike su razlicitih simptoma kao sto su i traume razlicite, covek moze da se nadje u panici i da nema visok pritisak ili promenljivi otkucaji srca zato mi je i znak pitanja tableta, seratonin pomaze ali i potiskuje "znanje" stvarne dozivljene traume, takodje covek moze u panici svesno uci npr. putem nekog negodovanja u nekim komunikacijama izliva bes i ljutinu koja se moze u panicnu diskusiju stvoriti, znanje same osobe u kome se nasla je veoma vazno za izlecenje bez lekova ali u velikom znacanju sa nekim u pomaganju, za mladje osobe decu je to veoma tesko zato je potrebno jako psiholosko izlecenje traume da ne dodje do organskog oboljenja

Daki

pre 12 godina

Zna li mozda neko gde se moze naci literatura (ili nesto u pdf formatu na netu) o KBT i REBT terapiji?Znaci ne o tome sta te terapije obuhvataju i o cemu se u njima radi,vec literatura uz pomoc koje cemo sami sebi moci da pomognemo,bez odlaska kod strucnog lica.

znam

pre 12 godina

Iskusio ovakvo stanje i prezivio ...nisam se nikom obratio, jer sam saam to nekako pregurao. Takvo stanje mi je trajalo mjesec dana i nisam to nikada prije iskusio. Glava radi 300 na sat, svakakve misli vam se vrte, i sve postaje gore i gore, u jednom trenutku shvatite da ne disete, stomak vam se skupi kao pesnica..jedva cekate da zaspete, ali i kad zaspete nastavite sanjati o istom tom. Emocionalno potpuno nestabilni. Moja djevojka je imala mnogo razumjevanja za to i uz pomoc nje sam to i pregurao. Necu reci o kakvom strahu i strepnji se radilo, ali je mnogo lakse uz neciju pomoc, jer taj neko vas moze uvjeriti da nema razloga za takav strah i kao da sve nestane u trenutku. Najveca je greska ici po forumima i internetu i citati misljenja drugih ljudi, jer sve sto procitate vam ostane u glavi i pocnete umisljati da ste bolesni. Najveca je prednost opet, kad sami shvatite da nema razloga za tim, jer je to sve u glavi.
Ono sto sam zakljucio nakon toga je da po svaku cijenu ne dozvolim da mi se takvo stanje vrati i kada prepoznam nesto, zbog cega mi se pocnu buditi stari strahovi, momentalno prekinem, pa makar to i bila neka pjsma ili film.

D.Savic,Paris,FR

pre 12 godina

Mozda ce ovaj moj post nekome delovati malo dugacko ali ce mnogima biti vrlo koristan.
Prvo sto primecujem medju vasim komentarima to je da je jedna te ista osoba ostavila jedno 5-6 komentara po dRAZLICITIM imenima FORSIRAJUCI neku svoju "rebt" terapiju iz najverovatnije samo njoj dobro znanih razloga ali kako sam naucio u zivotu da problem treba uvek saseci u korenu prvo sto cu da vam napisem je da nije u redu da se jedna osoba predstavlja razlicitim imenima i forsira nesto svoje,sama ta akcija po sebi mi je nekako SEKTERSKA.
A sada o anksioznosti:

Prvi napad panike desio mi se jednog odredjenog dana, 06/06/1997-e,imao sam tada nepune 24 godine i ne bas sretno detinjstvo iza sebe.Desila mi se na jednoj terasi a napad panike se je bio manifestovao kao stgrah od toga da cu mozda da se "bacim" odozgo,tj sa 5-og sprata.KAo da je tog dana nesto odjednom "uslo" u mene.Pomisljao sam svasta u svojoj glavi,nisam se smirio do kuce,nisam se smirio ni kuci,zvali smo hitnu pomoc i kada su dosli i objasnio im o cemu je rec,rekli su"oh,tipican napad anksioznosti" i ipak me odvezli u hitnu.Dezurni doktor-psihijatar(zivim u Francuskoj,u Parizu) me je pitao dosta toga o mom detinjstvu,razvodu mojih itd i na kraju mi dao jedan lek(necu da kazem koji jer je svako propagiranje necega antikorisno jer je svako od nas razlicit),uglavnom,lek za smirenje rekavsi da sam lek meni nece pomoci vec da moram da konsultujem psihologa.Konsultovao sam nekoliko njih jer sam ih menjao jer mi nisu delovali "zainteresovano" za moj problem,sve dok nisam shvatio razliku izmedju psihologa,psihijatra,psihoterapeuta i psihoanaliticara,ovom porukom vas pozivam da izguglate sve to i da pocnete najpre od toga da shvatite ovu razliku.
Drugo sto sam shvatio i sto me je malo "osiguralo" da nisam "lud" je to da ljudima nista nije bilo ni novo ni neobicno to sto ja dozivljavam,ovde se vrlo otvoreno prica o tome.Jedino sto su neki ljudi mislili da su i oni anksiozni ali biti anksiozna i imati NAPAD anksioznosti tj napad panike su dve odvojene i razlicite stvari.Neki zabrinutost nazivaju anksioznoscu sto je pogresno.Anksiozno stoanje je stanje reakcije dok je depresivno stanje,tj sestra bliznakinja anksioznom stanju nesto sto se sa ankzioznoscu preplice kao i FOBICNO stanje.Tokom nekoliko godina otkrio sam puno toga o ovom "fenomenu" koji vise i nije neki fenomen buduci da se cesce javlja kod ljudi nego sto to i mozemo da zamislimo.Otkrio sam sledece vrlo vazne stvari:
-Anksioznost se cesto javi kao kotel dve ili fise FOBIJA,kod nekoga to moze da bude strah od ljudi+strah od visine(moj slucaj).Treba postati svestan svojih Fobija,kao mali sam pao sa drveta = dovoljno za fobiju od visine koja se javila 10-15 godina kasnije.
-Anksiozni roditelj(i).Anksiozan covek u 90% slucajeva ima jednog ili oba anksiozna roditelja koji su svoju anksioznost psiholoski(ne genetski) podsvesno preneli na dete.Mozda vise na vas nego na vaseg brata,sestru,sve to zavisi od mnogo cega.Savet-staviti distancu izmedju vas i anksioznog roditelja,pod hitno.
-Konzumiranje "razdrazivacha".Razdrazivacima sam nazvao ono sto sam primetio da samo po sebi moze takodje da mi izazove poluanksiozno stanje a to su gazirana pica(najgora je koka-kola jer posle dve case vec sam poluanksiozan) i razne kafe,kapucina,sve sto sadrzi dakle sodu i kafein i ako sami primetite da vam nesto smeta-niste se prevarili.
-Nedostatak sporta.Poceo sam da idem da plivam SAMO jednom nedeljno ali kad nema sve te dece i graje u bazenu(nikako za vikend) i anksioznost se prepolovila posle 6 meseci.KAda smo umorni fizicki bolje spavamo,SEROTONIN se luci kao posle svakog bavljenja sportom a ne vestacki uz pomoc tableta sto ne osudjujem jer ako neko zaista ne moze drugacije treba da uzima antidepresive koji su samo PRIVREMENO resenje i bez psihoANALIZE koja bi ih pratila nisu sami po sebi dovoljni.
-Shvatanje da necu da umrem ili se onesvestim tokom anksioznog napada.NIKO jos nije umro usred anksioznosg napada,verujete mi,takav slucaj NIJE zabelezen u svetu,retki su oni koji su pali u nesvest ali sam strah od straha tj o dnapada kad primetite da dolazi-povisava pritisak,znojenje,osecate LAZNU vrtoglavicu i pre bi da sednete negde da se ne srusite.Imate tu DVA resenja.Jedno je da hrabro sve to podnesete znajuci da ce da se "napad" ponovi za par sekundi a ako mu jos jednom odolite onda ce NESTATI a drugo resenje je popustiti mu,reci ljudim aoko sebe da imat enapad aksioznosti(nemojte uopste d avas bude sramota da to kazete) i da sednete negde ali onda se oni oko vas uplase,uzmuvaju,onda vas je zbog toga SRAMOTA i onda vam je jos gore.Ako ste vec malo duze naksiozni,sigurno ste primetili da se to desava na odredjenim mestima koj avam ne prijaju,moze to da bude i frizer koji ce da vam kaze"ne mrdaj" i eto anksioznosti.Neko je napisao da se treba suociti sa time,slazem se ali polako,ne odmah i ne odjednom,ja se recimo ne bih pokusavao suociti sa anksioznoscu od visine jer moze da mi padne napamet svasta i tu se gresi(baca sa visine) samo jednom.Dakle IZBEGAVATI mesta i situacije za koje unapred znate da ce vam doneti napad panike.
-Zaboraviti da smo anksiozni-moze ali ne mora da bude dobro.Naime mozak ,kad nismo anksiozni,anksioznost potisne negde duboko tako da na nju zaboravimo i svaki put se nanovo iznenadimo kad je osetimo,taj faktor iznenadjenja i jeste zasluzan za paniku.

Nastavak sutra.....

formerankciozan

pre 12 godina

Ja sam patio od ankcioznosti, i izvukao se. Dobijao sam napade panike, pogotovo kada izadjem iz kuce, uhvate me grcevi u stomaku pa onda dobijem dijareju. Izvukao sam se tako sto sam citao dosta clanaka i knjiga o tome sta je ankcioznost, i kako se izvuci. Nikada nisam bio na lekovima, i to mi je bio glavni cilj - da se izvucem ali bez lekova. Kljuc uspeha je u tome da se stalno ide na mesta gde vas uhvati panika. Sa vremenom, bice vam sve lakse. Najgore sto mozete da uradite jeste da gutate lekove, i da se zatvorite u kuci, jer tako nigde necete dospeti. Morate sami sebe da forsirate! Lekovi vas nece izleciti, vec samo privremeno smiriti, ali problem ce ostati. Jos jedna vrlo vazna stavka: Izbegavajte kofein, alkohol, cigarete, secer! Ta hrana cini vase stanje da bude gore. Bavite se sa sportom, trcite, setajte! Ljudi, ima leka bez tableta i skupe terapije, vazno je da se informisete o ankcioznosti, tako da je mozete prepoznati kada se osecate bedno.

SAMO NAPRED, kad sam ja mogao da se izvucem, mozete i vi.

Pozdrav

Eleni

pre 12 godina

Obavezan odlazak kod psihijatra cim pre shvatite da imate problem! Lakse i brze cete se resiti anksioznosti ako u pocetnom stadijumu krenete da se borite sa tim, a i manje su mogucnosti da dovdete sebe do depresije. Uz lekove je obavezan i odlazak kod psihoterapeuta. Mnooogo lakse cete prebroditi tu fazu i dobiti potrebne savete i podrsku. Mislim da ljudi skloni anksioznosti (hipersenzibilni) ne mogu zauvek da se oslobode ovog poremecaja, ali mogu da nauce da zive sa tim i da im to ne remeti zivot. Ja sam za REBT terapiju, konkretni odgovori i resenja, bez mnogo analize zasto i kako.

leka

pre 12 godina

Ja se borim sa ovim vec tri godine, i nikom do sad nisam rekla, samo sam pokusala nekoliko puta i dosla do zakljucka da ljudi ne mogu da razumeju da se neko stalno plasi bez razloga. I tako, sama sam shvatila kako da prevazidjem ovo, i iako nisam potpuno pobedila anksioznost, mislim da sam na pravom putu. Cilj je da um bude stalno okupiram nekim mislima, ali pozitivnim. Ako provedemo ceo dan u kuci razmisljajuci negativno, noc ce biti jako teska; zato je bolje preko dana raditi nesto, setati (ako se plasite odlaska iz kuce, probajte prvo da setate u okolini doma, pa polako povecavajte udaljenost), nadjite neki HOBI koji vas ispunjava, i ono jako bitno- NEMOJTE BITI SAMI, budite okruzeni ljudima, ali nemojte sa njima pricati o anksioznosti, vec se trudite da ne mislite na to... I polako cete se opustiti, a ako se izmorite preko dana, lakse cete nocu spavati. Anksioznost je uvek tu, i nikad necete zaboraviti na nju ako ste je jednom osetili, ali je moguce potpuno je potisnuti, i zameniti pozitivnim stvarima koje nas ispunjavaju. Nadam se da sam nekome pomogla.

Benisio

pre 12 godina

Evo jednog jako prostog objasnjenja kako i zasto se toliko plasimo novih panicnih napada iako za to nema razloga...Zamislite sebe kako u ruci drzite limun i kako ga secete na pola,uzmite jednu polovinu i polizite je,kod vecine ce se pojaviti ukus blage kiseline na jesiku iako limuna nema,sto znaci da je nas mozak zapamtio kakav je osecaj kada se limun polize i sada reaguje.Mozak ne reaguje jer je oboleo ili nesto sliCno vec zato sto savrseno dobro pamti sta mu se desilo posl put kada je polizao limun...Isto je i kod anksioznosti i panicnih napada,vi odlazite u kupovinu ili gde vec,gde ste vec jednom doziveli panicni napad i mozak naravno registruje poslednje iskustvo."LIMUNA NEMA A OSECAJ KISELINE JE I DALJE U USTIMA"

Lecite se!

pre 12 godina

Ja sam anksiozan i nekoliko godina unazad sam imao stravicne probleme. Neki su veoma dobro opisani u ovom clanku.

Imao sam neprestane panicne napade, ponekad i do deset u toku dana, jednom sam se i onesvestio i zavrsio u urgentom centru. Osecao sam fizicke posledice ovakvog stanja, a to su ubrzan rad srca i povisen pritisak, raznorazni bolovi, nesvestice, umor. Imao sam bezbroj strahova, neprestanu hipohondriju i bio sam vrlo blizu toga da ne smem da ostanem sam ili da izadjem na ulicu.

Isao sam na REBT terapiju (kognitivno-bihejvioralnu) i vecinu stvari sam sredio. I danas se ponekad jave neki od pomenutih simptoma ali sada umem to da prepoznam i znam kako da se sa time borim.

U ovakvom stanju ne otici kod psihologa ili psihijatra je primitivno i glupo. Zavisi samo kako shvatate svoju anskioznost. Ja sam ovo iskustvo podelio sa vecinom ljudi koju poznajem, i na moje zaprepascenje sam dobio veoma pozitivne reakcije i podrsku cak i od ljudi za koje sam ocekivao suprotno.

cvetkovic mirjana

pre 12 godina

Panike su razlicitih simptoma kao sto su i traume razlicite, covek moze da se nadje u panici i da nema visok pritisak ili promenljivi otkucaji srca zato mi je i znak pitanja tableta, seratonin pomaze ali i potiskuje "znanje" stvarne dozivljene traume, takodje covek moze u panici svesno uci npr. putem nekog negodovanja u nekim komunikacijama izliva bes i ljutinu koja se moze u panicnu diskusiju stvoriti, znanje same osobe u kome se nasla je veoma vazno za izlecenje bez lekova ali u velikom znacanju sa nekim u pomaganju, za mladje osobe decu je to veoma tesko zato je potrebno jako psiholosko izlecenje traume da ne dodje do organskog oboljenja

---

pre 12 godina

Patio sam od anksioznosti, isao na psihoterapiju (psihoanaliticku), ali mi nije nesto pomoglo dok nisam jednom na internetu naleteo na psihoterapijski sitem REBT (Racionalno Emotivno Bihejvioralna Terapija, ili tako nesto). Svima preporucujem.

koga zanima vise ima nke eseje ovde
http://www.smartrecovery.org/resources/articlesessays.htm

PS. Ne trazite magicno resenje. Izvlacenje iz anksioznosti zahteva rad, rad i rad, samo treba znati sta raditi.

DARKO MIRNIC

pre 12 godina

Ja sam imao anksioznost ali prije toga sam imao visok pritisak i prvi put vrtoglavicu i nakon toga su krenuli neobični osjećaji napada panike kao da imate gumene noge itd simptome sam sam prepoznao iako nisam šta znači anks. nisam smio ići na javna mjesta poput utakmice grada itd ne samo sam već ni sa kim jedna vrsta agrofobije kad god krenem negdje uhvati me panika i ja se odmah vratim u auto i onda sam skontao da nešto nije u redu jer kad se vratim u auto onda mi je bolje najbolji moji prijatelji su znali šta je pošto sam im rekao šta je. Nisam se obraćao niti koristio ljekove osim malo persena ali tad ni persen nije pomagao. Sada mi je lakše jer sam maltene ga potpuno savladao ima još malo ali počinje da iščezava jer idem na mjesta koja su mi najgora bila i nema više problema.Pritisak mi je ostao visok ali koristim ljekove i više ne idem u hitnu kad se4 malo poveća pritisak sada ga bolje podnosim nego onda kada sam bi9o anksiozan! Moja preporuka je da se sami izlječite ukoliko je to moguće bez ljekova nema nam druge!

voliteSebe

pre 12 godina

ANksioznost je posledica odrastanja u sredini koja nije ispratila potreba deteta na pravi nacin za ljubavlju, paznjom i postovanjem. Nista nismo nasledili ni od "keve" ni od "caleta'.. Samo smo ih posmatrali godinama u njihovom nesamopouzdanju, strahovima, frustracijama... I kao svako mlado bice koje se formira prema naucenim matricama, i mi smo poverovali da smo isti. Ne zaboravite; rodjeni ste savrseni! Niko od nas nije imao ama bas nikakav poremecaj sa 3, 5, 7 godina... A posle godina zivota u kojima smo na razlicite nacine primali poruke kako je "zivot tezak", "nikad se ne zna sta nosi danas, sta sutra", "cuti, moze biti i gore", "ma ne mozes ti to"...poceli smo da verujemo da ne mozemo, ne umemo, ne smemo, da zivot nosi lose stvari. I onda dodjete u 20-e i pocne anksioznost i panicni napadi... Kao sto su dosli, tako mogu i da odu! terapija, povratak sebi, povratak samopouzdanja, ljubav prema sebi, unutrasnji mir i harmonija, sve se to postize, lakse nego sto mislimo. Nacini su razliciti; od psihoterapije, joge i meditacije, do raznih hobija, manuelnih poslova ili molitve. Sve je delotvorno ako je u cilju da poverujete sebi i zavolite sebe na pravi nacin. I spokojan zivot i radost su neminovni. Srecno.

Vladimir

pre 12 godina

Imao sam anksiozni poremecaj nekoliko godina i otezavao mi je zivot na sve nacine. Fakultet sam prakticno batalio, postao sam hipohondar isao na cesta ispitivanja i dosta propatio. Imao sam podrsku nekih ljudi ali vecina me nije razumela. Ono sto je meni pomoglo je posao koji sam nasao preko prijatelja, iako je bio psihicki naporan nekako me je ocvrsnuo i spremio na zivotne nedace. Ojacao sam licnost, nisam dao tako lako "na sebe" sto se kaze i uspeo sam da prevazidjem sve to. S vremena na vreme narocito sada javlja mi se ponekad napad anksioznost ali sada to nekako lakse istrpim, jer takav intezitet vise nikad nisam doziveo. Pozdrav za sve ljude sa istim poremecajem, ne brinite proci ce samo budite jaki...

Saman

pre 12 godina

@znam

Nav stav moze doneti nove probleme. S obzirom da sam iskusio takvo stanje koje je trajalo nekoliko godina, vrlo dobro znam kako ta misao "po svaku cenu" moze da te odvede u nova anskiozna ste slazem se sa tobom da po svaku cenu treba spreciti da se takvo stanje vrati, jer ti takanja. Na terapijama poput REBT-a naucis kako da racionalizujes svoje misli koje dovode do strahova pa tako, i ako se ponovo jave, ne padnes ponovo na dno.

Mozda ti se nikada i ne ponovi, sto ti od sveg srca zelim, ali mislim da je profesionalna pomoc u ovom slucaju daleko efektnija.

cvetkovic mirjana

pre 12 godina

Panike su razlicitih simptoma kao sto su i traume razlicite, covek moze da se nadje u panici i da nema visok pritisak ili promenljivi otkucaji srca zato mi je i znak pitanja tableta, seratonin pomaze ali i potiskuje "znanje" stvarne dozivljene traume, takodje covek moze u panici svesno uci npr. putem nekog negodovanja u nekim komunikacijama izliva bes i ljutinu koja se moze u panicnu diskusiju stvoriti, znanje same osobe u kome se nasla je veoma vazno za izlecenje bez lekova ali u velikom znacanju sa nekim u pomaganju, za mladje osobe decu je to veoma tesko zato je potrebno jako psiholosko izlecenje traume da ne dodje do organskog oboljenja

REBTovka

pre 12 godina

Danas je ovaj ''problem'' uobicajan i cest i samo saznanje da je tako ce vam pomoci,jer ako se setite da niste jedini,sto u trenucima anksioznosti i panike sigurno pomisljate,imacete stav da to i nije tako nenormalno. Posto sam i ja prolazila kroz sve to mogla bih da kazem par stvari koje su mi itekako pomogle i kojih se i dan danas setim kada nastupi kriza.
Pre svega znam kako se oseca onaj kome se to prvi put desava...zbuni se,uplasi,negira da mu se nesto desava i iscekuje kad ce to ponovo da se desi. Prvi savet je -NEMOJTE traziti po internetu sta to znaci,ni citati ista o tome. Obratite se strucnom licu-psihoterapeutu (REBT terapija je meni licno mnogo pomogla) i gledajte da ne posustajete u smislu -jao jadan ja sta me je snaslo,ne smem da se dignem iz kreveta i nista da radim. Bavite se sportom,izbacite negativno iz sebe,preokupirajte se obavezama jer onda nemate vremena da razmisljate o negativnim stvarima. I sto je najvaznije NE BOJTE SE NOVOG NAPADA! Ja uvece kad legnem da spavam nekada dozivim napad ,ranije sam se ujutru kad se probudim osecala uzasno i plakala,ali kada zamenite uzasno sa -neprijatno onda je vec lakse...Uvek kazem sebi da ce proci i da je jako neprijatno ali cu preziveti,kao sto sam 100x do sada,a nisam ni poludela.Anksiozne simptome prihvatite! Jedino tako oni ce se smanjiti i na kraju nestati. Recite sebi: ok osecam se anksiozno trenutno ali ovo me nece spreciti da nastavim da radim sto sam poceo,fokusiracu se na ono sto radim''. I jako je bitno da se upustate POSTEPENO u situacije kojih se plasite i da idete na mesta na kojima ste doziveli napade. Videcete da se nista strasno nece desiti! I kada,necu da kazem pobedite vec-kada naucite da zivite sa tim videcete u stvari da to ''uzasno''iskustvo moze od vas da napravi jacu osobu! Jer vi jeste jaki cim ste se suocili sa tolikom kolicinom straha...a ako mozete to-mozete i sve drugo!

IMA LEKA 2

pre 9 godina

Kao privremenu pomoc dok vitamin B6 i Cink ne pocnu da deluju mozete da uzimate GABA amino kiselinu direktno i to ce vam dosta olaksati tegobe. Takodje moze da se uzima i manja kolicina l-triptofana za bolje raspolozenje, ali nedostatak GABA amino kiseline je uzrok anksioznosti. Oralinim unosenjem mozete da olaksate simptome. GABA amino kiselina ne prodire u nerve, zbog barijere izmedju nerava i ostatka tela, ali moze da ublazi bolove i nelagodnost, jer ce nervni zavrsetci manje okidati kad uzmete GABA amino kiselinu pa ce samim tim biti i manje bola. Da bi se izlecili morate da unosite dovoljno Cinka i Vitamina B6 da bi nervi sami poceli da prave GABA. Pozdrav
Valjda ovo nekom pomogne. Pozdrav

Dusica

pre 12 godina

Panika mi se javila kada mi je umro otac, za koga sam bila puno vezana posle mamine smrti. Trajalo je sve do rodjenja dece i navikavanja na novu porodicu u kojoj ponovo imam osecaj pripadanja i ljubavi. Taj medjuprostor od nekoliko godina za mene je bio pravi pakao. Molim Boga da se ne ponovi kad deca odu svojim putem.

izlecena

pre 12 godina

Svima zelim da ozdrave, ja sam se izborila uz pomoc psihoterapeuta, popravila sam sve segmente svog zivota, idem preko 5 godina, to je dosta skupo ali ne zalim ni dinara jer je to mala cena za ono sto sam dobila.
Treba dosta rada, poverenja, razuma i zelje i stvari se menjaju. Samo ici kod lekara psihoterapeuta, privatnika, nikako drugacije!

SO

pre 12 godina

Ja sam student sa svega 20 godina usla sam u tu losu "fazu" ,ignorisala sam to konstantno dok nisam pocela da se bojim svega,samoce,noci,mesta gde sam "dozivela" takav napad...Svaki put mi je malo falilo da odem kod doktora specijaliste,ali uvek sam sebi rekla:"Mogu ja to i sama,to je samo u mojoj glavi,lekovi su trenutna pomoc,ako to stoji u glavi nema mi pomoci,dok se ja ne ubedim da to ustvari ne postoji"
RAZGOVOR!Razgovor je po meni kljucna stvar za resenje problema.Treba da razgovarate s bliznjima i da vas razumeju,da ih zamolite da vas ubede da to ne postoji,da je to izmisljotina u nasem mozgu.Vremenom razgovarajuci i ponavljajuci sebi da to ne postoji ubedicete se da to ne postoji necete ni primetiti da vise nema napada...Samo ponavljajte sebi,ono cega ste i sami svesni da je U GLAVI I LEK I BOLEST! To ne postoji svaki dan ponavljajte i razgovarajte bice vam bolje bez lekova kojekakvih.Kljuc je sami sebe da ubedite a ne lekovi...
Medjutim neko misli da ne moze,jer ne vidi odmah poboljsanje,za takvo nesto treba vremena,a pomoci ce i proci ce jer kako sam i rekla TO NE POSTOJI! Zelim svima da uspeju! :*

IMA LEKA

pre 9 godina

LEK ZA ANKSIOZNOST, A NEKAD I NAPADE PANIKE
Ljudi, ja sam 25 godina patio od anksioznosti i ove godine sam resio problem. Nasli su mi "Pyrrole Disorder". Uvek sam imao povisen bilirubin, a sad su nasli i povisen (HPL) hydroxyhemopyrrolin-2-one. To je znak slabijeg rada jetre pri reciklazi crvenih krvnih zrnaca. Problem je sto HPL vezuje za sebe Cink i Vitamin B6, pa kad izmokrite ovaj toksin izgubite i Cink i Vitamin B6. To vremenom dovodi do manjka vitamina B6 i Cinka koji su kljucni za rad nerava i pravljenje GABA, Serotonina, Dopamina i ostalih amino kiselina u mozgu i nervima. Tako da zbog hronicnog nedostatka GABA amino kiseline, nervi ne mogu da stopiraju signale i nastaje stalna uznemirenost. Lecenje je povecanje unosa Cinka i Vitamina B6. Kompletan tretman ukljucuje i Unos Aktivnog Vitamina B6 (P5P), vitamina C, D i E, i Magnezijuma. Uz to se dodaje i Mangan, jer je posledica same terapije gubitak Mangana. Terapija traje 3 meseca, jer se nervi vrlo sporo regenerisu, kad upadnete u nedostatak vitamina B6 i Cinka. Evo vec cetiri meseca uzimam vitamine i sve je super. S obzirom da sam se patio 25 godina i da su anti depresivi sve slabije delovali ovo je za mene fenomenalno. Prema studijama 80% anksioznosti i depresije su sbog ovoga. Neki to imaju hronicno a neki upadnu u ovo stanje i kad se izlece bude im skroz dobro. Oni koji imaju genetski problem sa radom jetre kao ja ce morati stalno da uzimaju vise Cinka i Vitamina B6.

Benisio

pre 12 godina

Tesko da je sjajan tekst,samo je prepisan iz emisije Jabuka na dan gde su tema anksiozni poremecaji...Ali dobro,valja skrenuti paznju i na ovaj problem drustva koji je sve samo ne mali,redakciju bih zamolio da se malo vishe pozabavi temom a ne da citira iz emisije koja je bila pre skoro 2 godine,dobronamerni savet nista vise...

Amater

pre 12 godina

@Daki

Necu da kazem da je nemoguce pomoci sebi samo uz pomoc strucne literature, ali bih ipak savetovao odlazak kod strucnjaka. Iako bi i kod upale pluca mozda sami mogli sebi da pomognete uz pomoc strucne literature, ipak odete kod lekara, zar ne? Potrebno je da vam neko pomogne da razumete i primenite on osto pise u literaturi, ne zove se bez veze "strucna".

Pozdrav!

onlyplat

pre 12 godina

Moja sestra i veoma bliska drugarica pate od aneksioznosti. U pocetku su odbijale da se suoce sa tim problemom ali sam prisustvovao kada su i jedna i druga presekle da im treba pomoc, to su bile situacije kada su napadi panike dostizale vrhunac, od neopisivog straha do samopovredjivanja. Veoma je vazno da osobe sa ovim problemom okolina ne gleda kao lude kao i da shvate ozbiljnost situacije jer je to nesto sto moze da se desi svima, kad smo najvise ranjivi i kad nam se desava problem za problemom. Na srecu i jedna i druga imaju veliku podrsku i razumevanje svih ljudi oko sebe ali postoji drugi problem. Lekari im uglavnom prepisu gomilu lekova, posalju ih na psihoterapiju koja nema toliko efekta tj tarapeuti im se ne posvete dovoljno. Mi smo imali srece pa smo nakon duze potrage nasli strucne ljude koji cine sve da bi moja sestra i drugarica napokon pronasle izlaz. I samo da naglasim, potrebno je dosta vremena i mnogo truda, ne samo aneksioznih ljudi, vec i cele okoline i koliko god to nekada izgledalo naporno vazan je konacni ishod.

Puno podrske ljudima sa ovim problemom.

Ljubica

pre 12 godina

iz licnog iskustva znam da psihijatri u Beogradu za bilo koji anksiozni poremecaj SAMO dele lekove sakom i kapom, a uopste se ne bave problematikom. Poseta jednom mesecno (ako imate srece da dobijete termin) izgleda ovako:
-Kako se osecate? Da li ste bolje?
-Pa....uzimam lekove...
-Dobro, evo vam recept
-Dovidjenja
Sve u svemu, daj boze 5 minuta?!
S druge strane, postojE BESPLATNE radionice i grupe samopomoci, u Beogradu, udruzenje HERC, jako uspesna i korisna terapija, pokusajte! Evo ga link http://www.herc.org.rs/
Srecno!

Danny

pre 3 godine

Prije 7 godina sam dosla iz grada u kome sam dozivjela anksioznost i sve moguce strahove..od smrti strepnje, lupanja srca, iscrpljenosti, straha od nevidljivih bica, osjecaje bjezanja..zatim i zamucenosti pred ocima i u glavi..dosla sam u svoj rodni grad i tu se oporavljam vec duzi period. Sada hvala Bogu nemam strahove ili bar nijesam izlozena nicemu sto bi me uznemirilo i izazvalo te uzasne osjecaje..nadam se da cu se uskoro i zaposliti i zaboraviti koje probleme sam prozivjela. Citala sam tekst i svaka ali bukvalno svaka rijec je istina..ziva..podrska svima kojj se bore iz Crne Gore...

Spreman sam

pre 12 godina

Ja sam povukao anksioznost od keve i tada sam ukapirao zasto nije bila u stanju da popuni cekove kad je neko gleda, a da ne pocne cela da se trese. Svako ko je prosao kroz to zna koliko je nelagodan osecaj, a pojma nema zbog cega ga ima. Osam godina imam napade, nikada nisam ni jedan lek uzimao, pokusavao sam na agresivan nacin to da resim, ali to je jos gore, bacao sam cigare i svasta sam pokusavao. Nikako nisam mogao da shvatim zasto mi se to desava kada sam se smrio, prosao sam milion sranja, tukao sam se dvesta puta i nikada nisam imao frku, a zatim kad sam se smirio nisam smeo ni da se potpisem u banci, a da ne dobijem strah koji me tera da bezim. Sad sam vec dosta toga naucio i uvek je strah tu negde sa mnom i ceka da izadje, ja sam ga prihvatio, i kada primetim da hoce napolje malo se iskuliram sa disanjem i smirim sebe pre nego sto pocnem da panicim, sve vise mi ide od ruke, nekad pobedi anksioznost ali nikada vise nece moci da me zaustavi u mojim namerama da zbog straha odustanem. Kad padnem ponosno cu ustati, videcemo, boricemo se;)

Vazno je prihvatiti

pre 12 godina

@ Daki
Meni je pomogla terapija za socijalnu anksioznost koju sam skinula sa neta.
To je vid kognitivno bihejvioralne terapije koja se praktikuje vise meseci.
Ovo je link
http://socijalna-anksioznost.blogspot.com/2009/08/uvod.html

Daša

pre 12 godina

Ja sam bila anksiozna jedno 2,3 godine unazad, prvo nisam obraćala pažnju, pa sam onda počela da izbegavam mesta na koja su bila povezana sa napadima (što definitvno ne preporučujem, jer ćete na kraju imati problem i da izađete do prodavnice), na kraju sam otišla kod psihijatra koji mi je dao gomilu antidepresiva i to je to.
Nisam htela da pijem lekove, jer to samo kamuflira problem, ali ga ne rešava. Rešenje sam našla u EFT-u (Terapija emotivnih sloboda) koja fantastično i brzo otklanja problem, sada mi sve izgleda kao da se dešavalo nekome drugom. Da, pored terapije bilo bi poželjno da promenite i način ishrane i da se više šetate.
Želim svima koji imaju ovaj problem brzo izlečenje.

Daša

JADRANKA

pre 11 godina

JA IMAM POREMECAJ RADA STITNE ZLIJEZDE TJ HASIMOTA I UTIM SLUCAJEVIMA MOZE DOCI DO POJAVE ANEKSIOZNOSTI PA PREPORUCUJEM DA SE KOD POJAVE ANEKSIOZNOSTI OBAVEZNO PROVJERI I RAD STITNE ZLJIJEZDE

Boba

pre 12 godina

Ja sam prvi panicni napad imala pre 6 godina i od tada je anksioznost uvek prisutna makar u manjoj meri. Nikada nisam htela da pijem lekove i na taj nacin to resavam. Shvatila sam da sve ono od cega imam "iracionalan" strah treba da bude prvo na listi cime treba da se izlazem. Meni tako najvise pomaze kretanje, ako osetim da mi ne prija neka situacija ili mesto izadjem da proshetam ili nadjem neki kutak da uravnotezim disanje. Kada kazem kretanje mislim i na putovanja, koja mi u svakom slucaju sada prijaju, a nekada sam imala uzasan strah od nepoznatog mesta i puta u grad sa nepoznatim ljudima. Moram da priznam da mi je u svemu pomogao suprug, koji me jako podrzava i razume u takvim situacijama. Dosta ljudi ima slicne probleme, ali ih je sramota da to podele sa drugima, jer misle da "pocinju da lude" ili "nisu normalni". Bas naprotiv, ovo je cest problem kod savremenog coveka i moze da se olaksa i resi.

Aleksa

pre 12 godina

U svakom slucaju edukacija je jako bitna. Znaci, citati sve o tom poremecaju, zasto dolazi do njega i koji su nacini da se napadi preduprede, prorede, a onda i savladaju. Bitno je da svako sam shvati koji su okidaci anksioznih napada i da izbegava stresne situacije koliko moze, ako moze.
Naravno, pomoc strucnjaka nije na odmet, ali nekog dobrog strucnjaka. Znaci nisu svi kompetentni, naprotiv, kao i u svakoj profesiji ima manje strucinih pa i nestrucnih, koji mogu naneti vise stete nego koristi. Zato je bitna samostalna edukacija pomocu dobre literature na tu temu. Lekovi mogu biti od pomoci, narocito sedativi. Oni treba da se uzimaju dovoljno dugo, sve dok covek ne nauci da se sam nosi sa anksioznoscu, sto nije lako, ali ne i nemoguce.

novac vs. anksioznost

pre 12 godina

Šteta je samo što su svi psihijatri - psihoterapeuti proterani iz državnih institucija, gde se sada obavljaju samo kratki kontrolni pregledi vezani za lekove. To znači da jedino oni sa dovoljnim prihodima mogu da plate privatnu psihoterapiju tj. da se leče.

Lecite se!

pre 12 godina

@D.Savic,Paris,FR

Ja sam ostavio *jedan* komentar i potpisao se sa "Lecite se!". Da, u komentaru sam napisao da sam isao na REBT iz jednog "meni znanog" razloga - izlecio sam se, a sam to nisam mogao godinama.


Meni je REBT pomogao i ja sam svoje iskustvo podelio u nadi da ce mozda nekome pomoci. Pljuvanjem po tome na ovakav nacin umanjujete znacaj svega sto ste napisali u komentaru, u najmanju ruku. Ako ste vi uspeli sami da se izborite sa time to ne znaci da je to i jedino resenje. Za vas mozda, za mene je to bilo nesto drugo.

Razumem potpuno da je lako skociti u zakljucak i pomisliti da gde god se javi REBT u komentaru, delo je iste osobe. Ali je neverovatno glupo, kao sto vidite. Zamislite, jos neko je isao na terapiju!

Petar

pre 12 godina

Da li neko moze da preporuci dobrog psihoterapeuta koji mu je licno pomogao da resi prolem? Kolika je uloga psihoterapeuta u resenju panicnih napada? Sta d njega treba da ocekujemo? Da nam preporuci lekove ,nadje sta je ono sto nam pokrece napade ili nesto trece?