Subota, 11.06.2022.

12:48

Ako spadate u ovu grupu ljudi, najverovatnije ćete živeti nakon 90 godina

Izvor: trt.net.tr

Ako spadate u ovu grupu ljudi, najverovatnije æete živeti nakon 90 godina IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

23 Komentari

Sortiraj po:

Nn

pre 1 godinu

Ja sam pesimista, ubi me stres, ne vježbam, imam višak kilograma, pasivni sam pušač od bebećeg doba. Kako sam i do sad dogurala iskreno ne znam.

Realni optimista

pre 1 godinu

Potpuno mi je nebitno koliko dugo ću živeti, bitno mi je da li sada kvalitetno živim. Živim zdravo, vežbam ništa preterano, optimista sam po prirodi, ali isto tako svesna da sutra može da mi padne crep na glavu.

E sad ću ja da puknem

pre 1 godinu

(Moram da kažem, 11. jun 2022 16:09) 

Izvini, ali sad si se baš dobro nalupetao.
Slažem se da kroz razne periode na nas se vrši različit uticaj, mi smo drugačiji, ali itekako imamo i neke karakteristične urođene osobine.
Optimizam je lepa osobina, između ostalog, povezana i sa vrednoćom. Lenje osobe su večito nezadovoljne i samo kukaju, sve vide crno i sve bi da im neko drugi reši.

real life

pre 1 godinu

Nauka bi pre trebalo da se fokusira na to da se ljudima popravi kvalitet zivota umesto sto produzava zivot. I da taj kvalitet bude ravnopravnije raspodeljen medju ljudima.
Do 38-me mi je bilo zanimljivo. Valjda zato sto sam se osecao mladim. Sada otaljavam ono sto mi je zapalo. A i svestan sam da necu imati ni 10% onoga od zivota sto sam pozeleo ili u sta sam ulagao trud. Za neke stvari je i kasno.
Nikad ne bi voleo da dozivim te godine.

Beograd 011

pre 1 godinu

Uf ja sam pesimiata koji povremeno vezba.

Doduse prosecni zivotni vek muskarca u Srbiji je i tako medju najnizim u Evropi. Dakle spasa mi nema. Max do 65e i vrv cim odem u penziju, svevisnji me skida sa tereta fonda PIO :)

empaticni

pre 1 godinu

Samo empatični ljudi dozive duboku starost. Prosto jer ti ljudi nemaju osećanja za bilo koga osim za samog sebe. Narodski receno SAMOŽIVNICI

Moram da kažem

pre 1 godinu

Čovek nakon svake odživljene decenije apsolutno regeneriše i zameni sve ćelije čak i one u kostima.
Tako da se slobodno može reći da mi nemamo nikakve veze sa onim čovekom koji smo bili pre 10god.
Imamo genetske memorijske informacije koje prenose informacije, kao i one u glavi kao iskustvo.
Niko nije u od početka do kraja života bio ili optimističan ili nepopravljivo pesimističan. A ove osobine ovi naučnici ovde predstavljaju kao životnu osobenu konstantu, te dele osobe na optimistične i pesimistične? Kakva šarlatanska površnost kao i drskost da se neko sa ovakvim pristupom, samonazove, naučnikom.
Koliko različitih dobi od detinjstva, puberteta, adolescencije, pa do polno zrelog doba, a kasnije, kao mentalno i duhovno zrele osobe, preko roditeljskog do staračkog doba... Živimo?
I naravno da iskustva iz različitih perioda, formiraju naš odnos prema okolini, i svetu, u optimističnom ili pesimističnom periodu, zavisno i od društvenih i kriznih ili ratnih okolnosti koje svako od nas kroz život proživi.
Tako gospodo naučnici ne postoje optimistične osobe koje zbog toga žive 90+ godina, i pesimistične, koje daleko ranije, RIPnu.

malo morgen

pre 1 godinu

dodjite su Srbiju pa gledajte PINK i RTS, povremeno dobijete od države par desetina iljada dinara a pre toga vam godinama skinu par stotina iljada i tako...
odete kod doktora ako uspete da zakažete on vam da aspirin i bromazepam, prvi protiv infarkte i šloga drugi da bolje spavate i da se ne nervirate previše

i eto vas preko 90

malo morgen

v

pre 1 godinu

okej, onda odsad umesto teretane, vežbam optimizam!
a počeću od nečitanja novina. ovo je jedan od retkih članaka koji nema za cilj da podstakne strah, bes ili tugu.

v

pre 1 godinu

okej, onda odsad umesto teretane, vežbam optimizam!
a počeću od nečitanja novina. ovo je jedan od retkih članaka koji nema za cilj da podstakne strah, bes ili tugu.

malo morgen

pre 1 godinu

dodjite su Srbiju pa gledajte PINK i RTS, povremeno dobijete od države par desetina iljada dinara a pre toga vam godinama skinu par stotina iljada i tako...
odete kod doktora ako uspete da zakažete on vam da aspirin i bromazepam, prvi protiv infarkte i šloga drugi da bolje spavate i da se ne nervirate previše

i eto vas preko 90

malo morgen

real life

pre 1 godinu

Nauka bi pre trebalo da se fokusira na to da se ljudima popravi kvalitet zivota umesto sto produzava zivot. I da taj kvalitet bude ravnopravnije raspodeljen medju ljudima.
Do 38-me mi je bilo zanimljivo. Valjda zato sto sam se osecao mladim. Sada otaljavam ono sto mi je zapalo. A i svestan sam da necu imati ni 10% onoga od zivota sto sam pozeleo ili u sta sam ulagao trud. Za neke stvari je i kasno.
Nikad ne bi voleo da dozivim te godine.

Moram da kažem

pre 1 godinu

Čovek nakon svake odživljene decenije apsolutno regeneriše i zameni sve ćelije čak i one u kostima.
Tako da se slobodno može reći da mi nemamo nikakve veze sa onim čovekom koji smo bili pre 10god.
Imamo genetske memorijske informacije koje prenose informacije, kao i one u glavi kao iskustvo.
Niko nije u od početka do kraja života bio ili optimističan ili nepopravljivo pesimističan. A ove osobine ovi naučnici ovde predstavljaju kao životnu osobenu konstantu, te dele osobe na optimistične i pesimistične? Kakva šarlatanska površnost kao i drskost da se neko sa ovakvim pristupom, samonazove, naučnikom.
Koliko različitih dobi od detinjstva, puberteta, adolescencije, pa do polno zrelog doba, a kasnije, kao mentalno i duhovno zrele osobe, preko roditeljskog do staračkog doba... Živimo?
I naravno da iskustva iz različitih perioda, formiraju naš odnos prema okolini, i svetu, u optimističnom ili pesimističnom periodu, zavisno i od društvenih i kriznih ili ratnih okolnosti koje svako od nas kroz život proživi.
Tako gospodo naučnici ne postoje optimistične osobe koje zbog toga žive 90+ godina, i pesimistične, koje daleko ranije, RIPnu.

Beograd 011

pre 1 godinu

Uf ja sam pesimiata koji povremeno vezba.

Doduse prosecni zivotni vek muskarca u Srbiji je i tako medju najnizim u Evropi. Dakle spasa mi nema. Max do 65e i vrv cim odem u penziju, svevisnji me skida sa tereta fonda PIO :)

Realni optimista

pre 1 godinu

Potpuno mi je nebitno koliko dugo ću živeti, bitno mi je da li sada kvalitetno živim. Živim zdravo, vežbam ništa preterano, optimista sam po prirodi, ali isto tako svesna da sutra može da mi padne crep na glavu.

E sad ću ja da puknem

pre 1 godinu

(Moram da kažem, 11. jun 2022 16:09) 

Izvini, ali sad si se baš dobro nalupetao.
Slažem se da kroz razne periode na nas se vrši različit uticaj, mi smo drugačiji, ali itekako imamo i neke karakteristične urođene osobine.
Optimizam je lepa osobina, između ostalog, povezana i sa vrednoćom. Lenje osobe su večito nezadovoljne i samo kukaju, sve vide crno i sve bi da im neko drugi reši.

empaticni

pre 1 godinu

Samo empatični ljudi dozive duboku starost. Prosto jer ti ljudi nemaju osećanja za bilo koga osim za samog sebe. Narodski receno SAMOŽIVNICI

Nn

pre 1 godinu

Ja sam pesimista, ubi me stres, ne vježbam, imam višak kilograma, pasivni sam pušač od bebećeg doba. Kako sam i do sad dogurala iskreno ne znam.

empaticni

pre 1 godinu

Samo empatični ljudi dozive duboku starost. Prosto jer ti ljudi nemaju osećanja za bilo koga osim za samog sebe. Narodski receno SAMOŽIVNICI

Moram da kažem

pre 1 godinu

Čovek nakon svake odživljene decenije apsolutno regeneriše i zameni sve ćelije čak i one u kostima.
Tako da se slobodno može reći da mi nemamo nikakve veze sa onim čovekom koji smo bili pre 10god.
Imamo genetske memorijske informacije koje prenose informacije, kao i one u glavi kao iskustvo.
Niko nije u od početka do kraja života bio ili optimističan ili nepopravljivo pesimističan. A ove osobine ovi naučnici ovde predstavljaju kao životnu osobenu konstantu, te dele osobe na optimistične i pesimistične? Kakva šarlatanska površnost kao i drskost da se neko sa ovakvim pristupom, samonazove, naučnikom.
Koliko različitih dobi od detinjstva, puberteta, adolescencije, pa do polno zrelog doba, a kasnije, kao mentalno i duhovno zrele osobe, preko roditeljskog do staračkog doba... Živimo?
I naravno da iskustva iz različitih perioda, formiraju naš odnos prema okolini, i svetu, u optimističnom ili pesimističnom periodu, zavisno i od društvenih i kriznih ili ratnih okolnosti koje svako od nas kroz život proživi.
Tako gospodo naučnici ne postoje optimistične osobe koje zbog toga žive 90+ godina, i pesimistične, koje daleko ranije, RIPnu.

malo morgen

pre 1 godinu

dodjite su Srbiju pa gledajte PINK i RTS, povremeno dobijete od države par desetina iljada dinara a pre toga vam godinama skinu par stotina iljada i tako...
odete kod doktora ako uspete da zakažete on vam da aspirin i bromazepam, prvi protiv infarkte i šloga drugi da bolje spavate i da se ne nervirate previše

i eto vas preko 90

malo morgen

real life

pre 1 godinu

Nauka bi pre trebalo da se fokusira na to da se ljudima popravi kvalitet zivota umesto sto produzava zivot. I da taj kvalitet bude ravnopravnije raspodeljen medju ljudima.
Do 38-me mi je bilo zanimljivo. Valjda zato sto sam se osecao mladim. Sada otaljavam ono sto mi je zapalo. A i svestan sam da necu imati ni 10% onoga od zivota sto sam pozeleo ili u sta sam ulagao trud. Za neke stvari je i kasno.
Nikad ne bi voleo da dozivim te godine.

Nn

pre 1 godinu

Ja sam pesimista, ubi me stres, ne vježbam, imam višak kilograma, pasivni sam pušač od bebećeg doba. Kako sam i do sad dogurala iskreno ne znam.

Beograd 011

pre 1 godinu

Uf ja sam pesimiata koji povremeno vezba.

Doduse prosecni zivotni vek muskarca u Srbiji je i tako medju najnizim u Evropi. Dakle spasa mi nema. Max do 65e i vrv cim odem u penziju, svevisnji me skida sa tereta fonda PIO :)

Realni optimista

pre 1 godinu

Potpuno mi je nebitno koliko dugo ću živeti, bitno mi je da li sada kvalitetno živim. Živim zdravo, vežbam ništa preterano, optimista sam po prirodi, ali isto tako svesna da sutra može da mi padne crep na glavu.

v

pre 1 godinu

okej, onda odsad umesto teretane, vežbam optimizam!
a počeću od nečitanja novina. ovo je jedan od retkih članaka koji nema za cilj da podstakne strah, bes ili tugu.

E sad ću ja da puknem

pre 1 godinu

(Moram da kažem, 11. jun 2022 16:09) 

Izvini, ali sad si se baš dobro nalupetao.
Slažem se da kroz razne periode na nas se vrši različit uticaj, mi smo drugačiji, ali itekako imamo i neke karakteristične urođene osobine.
Optimizam je lepa osobina, između ostalog, povezana i sa vrednoćom. Lenje osobe su večito nezadovoljne i samo kukaju, sve vide crno i sve bi da im neko drugi reši.