Sreda, 19.06.2019.

16:17

Profesor psihologije otkrio: Postavite sebi ovo pitanje i sva vrata će vam biti otvorena

Izvor: B92

Profesor psihologije otkrio: Postavite sebi ovo pitanje i sva vrata æe vam biti otvorena IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

31 Komentari

Sortiraj po:

karburator

pre 4 godine

(mika, 20. jun 2019 18:31)

Tako je miko. Bravo.
Iz tvog komentara bih izvukao 2 zaključka:
1... Svaki čovek, pa i najbolji, pa i sveti čovek, je smrtan. Njegova smrt nije kazna. Naprosto, ona je prelazak iz ovog u onaj budući oblik života. Kada se ovako shvati smrt, gubitak dragih osoba ne doživljava se tragično. Žao nam je jedino što se rastajemo.
2... Čovek koji je u svom detinjstvu i mladosti primio ljubav, može da tu primljenu ljubav pronađe u sebi, i da je emituje oko sebe.

b

pre 4 godine

@Mika
Ja sam napisala da postoje situacije kada ne mozes biti zahvalan...Takodje sam ostala bez majke za koju sam bila veoma vezana,doduse davno je umrla,pre 20 godina.Zahvalna sam sto sam imala takvu majku,ali evo i posle toliko godina postoje trenuci kada osetim neopisivu tugu sto je nemam,ali sam naucila da se nosim sa tim trenucima.Osamim se i dobro isplacem,potom se umijem i nastavim da npr. kuvam rucak.Hocu reci da sve te esencijalne emocije kao sto su tuga,bes,radost,strah treba iživeti,nekako kanalisati,ne otici u krajnost...ne mozes stalno biti pozitivan i zahvalan.Eto,to sam zelela reci.I biti realan,realan.

mika

pre 4 godine

Neko je ovde napisao da postoje takve stvari i trenuci u životu kad čovek jednostavno ne može da bude zahvalna. Prošle godine mi je umrla majka. Posle izvesnog vremena u se javilo intenzivno osećanje zahvalnosti što je ona bila moja majka. Gledala sam sve naše slike, iz mog najranijeg detinjstva, sećala se svih lepih stvari koje sam proživela zahvaljujući njoj. i posle svega je ostala jedna velika zahvalnost za sve što je dala meni a i drugima.

bzvz

pre 4 godine

Psiha se moze zavarati raznim trikovima izvesno vreme, kao sto su hipnoza, sugestije, afirmacije, meditacije i sl. Medjutim, sve se vrati vrlo brzo na staro, a svako maltretiranje uma dodje na naplatu. Jedino dugotrajnim radom na nekim delovima psihe koji se mogu menjati, moze doci do odredjenih pozitivnih promena. Nema instant resenja, ne dozvolite da vas neko vara. Nas oblikuju zivotna iskustva i znanje koje njima sticemo.

balkanoid

pre 4 godine

Kao sto ne postoji univerzalni lek za sve bolesti, univerzalno vaspitanje za svako dete, ne postoji ni univerzalna mantra za svaku psihu.

Neki ljudi su previse optimisticni bez razloga, njih nekad treba spustiti na zemlju, da ne bi ljosnuli zbog nedostatka svesti o svojim mogucnostima. Neki su preveliki pesimisti, njih treba izvuci iz depresije.

TNN

pre 4 godine

(Gubitnik, 19. jun 2019 23:
Živa istina, ovo su trice i kučine za relativno ostvarene ljude koji malo zabatrgaju u životu, kojima ne treba puno da se isprave, za nekog kao ja, kome je život bio od starta na'krivo nasađen, i koji je tek u kasnim dvadesetim počeo da kapira šta mi se desilo ovo deluju kao besmislice.

Adis

pre 4 godine

@Gubitnik: Iskreno i iskreno se nadam da je to samo nesto sto si onako sastavio i napisao a ne nesto sto je istina i sto opisuje tvoj zivot. Potresao sam se citajuci tvoj tekst i ako nije istina onda nije lepo tako nesto da napises.

Komša

pre 4 godine

@Ana-a meni je mučno da neko ko to što ti navodiš to što jeste! Ja sam 2001 dobio dg 23.1 (halucilatorna paranoja),brat f20.0 šizofrenija još 93 god.Sa stavom koji je naveden u tekstu sam se izborio u životu i SUPER MI JE! Kada ljubim ikonu, zahvaljujem joj se,zato što mi je Bog pomogao, da se izborim sa bratom kod koga je bolest uzela maha (npr danas sam ga kupao),slepog oca (koji je umro 2008) i dementnom babom koja je umrla 2006 i...Čistim, idem u kupovinu, ah da brinem i o majci koja ima 80 god i...Hvala Bogu na snazi koju mi je dao i na sreći koju osećam dok se borim i postižem rezultate i činim dobro za voljene ljude, pa čak i nepoznate! Kažeš master!? Žalosno je, žalosno i...Takvi ljudi mi uzmu više energije nego sve ono gore nabrojano, ŽALOSNO!!!

Gubitnik

pre 4 godine

Umreću sam u podstanarskom sobičku, bez prijatelja, bez životnog partnera, bez kučeta i mačeta, hraneći se konzervama, radeći posao dovoljan za prethodno. U grlu imam ogromnu knedlu koja hoće da eksplodira, na licu bore, a u kosi sede. Vreme mi ističe, nisam više tako mlad, čujem kako sat otkucava tika taka. Zato ni optimizmu nema mesta.

Izgubio sam poverenje u život i ljude, u meni više nema ljubavi. Samo rezignacija i neka ludačka nada da će se jednog dana sve promeniti. Osećam se osujećeno, poraženo i izdano.

"Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih očiju."

Marija Ana

pre 4 godine

Sustina vere a samim tim i zivota je zahvalnost. Liturgija,najvaznije bozosluzenje u pravoslavlju,ima drugi naziv Evharistija sto u prevodu sa starogrckog znaci blagodarenje,zahvalnost.Vrlo je lako i lepo tako ziveti.

Jedan iz mase

pre 4 godine

Sve je tacno u tektu.
Ja ovo ne citam kao savet, vec vise kao objasnjenje kako stvari rade.
Ja znam da zvuci surovo, ali mislim da tezak put svako od nas individualno i bira da bi radio na evoluciji sopstvene sustine ili ti duse.
Pozitiva sa dobronamernim osecajima je stvarno carobna sila kreiranja i otelotvoranja i u materijalnom svetu vremena i prostora. Ja sam srecan da sam deo magicnog i zivog svemira i da ga delim sa svima vama :)

b

pre 4 godine

Kljuc je u umerenom,realnom optimizmu i pozitivizmu.Postoje situacije u zivotu kada naprosto ne mozes biti optimistican,zahvalan i slicno.Govorim o vrlo ozbiljnim situacijama.

Bogomoljac

pre 4 godine

Bravo Ivo. Najzad psihologija pronalazi put do pravih odgovora. Taj put je Hristos. Čuvena jevanđelska rečenica glasi: Ja sam put, istina i život.
*
A 1 je na temu zahvalnosti mudro rekao da je preduslov za sreću osećaj zahvalnosti.

Chitalac

pre 4 godine

Ovaj savet, kao i vecina internet "instant saveta za srecu" se oslanja na kognitivni metod... Od onoga o cemu i kako razmisljas zavisi kako ces da se osecas... Istina je da kod velikog broja ljudi koji nemaju ozbiljne probleme ovo vec moze da uchini da se oni bolje osecaju (jer preuvalicavaju ne toliko ozbiljne probleme). Ipak, metod je daleko od svemoguceg, i posle duzeg vremena forsiranja da vidish pozitivno, ono negativno moze da se vrati sa josh jachom snagom. Istina je da ako ispravno fokusirash kogniciju, mozes da se spasish depresije zbog na primer otpustanja sa posla (ako nisi egzistencijalno ugrozen): nacicu josh bolji posao, imacu vishe vremena za svoje porodicu i prijatelje, posveticu se hobiju za koji nikada nisam imao vremena... Ipak mnogo je teze ispravno koristiti kogniciju ako na primer izgubish... ruku. U drugom sluchaju mnogo je teze naci dobru stranu svega toga (iako ona mozda i postoji, na primer, na ruci bi se mozda razvio kancer koji bi te na kraju ubio). Treba li u tom sluchaju da si zahvalan sto nisi izgubio i drugu ruku... Ili ako jesi, sto nisi izgubio i noge...
U zakljuchku, istina je da na svetu ima mnogo razmazenog sveta koji od zivota ocekuju gomilu beznacajnih stvari i pate jer ih nemaju... Ali neke potrebe su vrlo ozbiljne potrebe i od njihovog nezadovoljavanja nece vas "izlechiti" puki kognitivni metod - da vidish stvari drugachije.

Vasa

pre 4 godine

Ova tehnika je odavno opisana u molitvama Bogu - koja uvek pocinje s zahvalnoscu Bogu za sve sto nam je dato u tom danu, pa trazenjem oprosta za sve sto smo pogresili i na kraju molba za nesto. Znaci: zahvalnost, pokajanje i molba.
Ima smisla, samo treba da to i naucimo i svakodnevno primenjujemo.
Obicno svi trazimo pomoc od Boga i ljuti smo kad to ne dobijemo kad smo pozeleli i u meri kojoj smo hteli. Naravno, zaboravljamo da zahvalimo Bogu na onome sto imamo i sto mozemo, a imamo mnogo vise nego sto nemamo. Kad bismo toga mogli da se setimo u svakom trenutku. Imam ruke, noge, ...Mogu da disem, vidim, cujem, mislim, ...
Ko bi to od nas dao za ono sto nemamo? Na primer skupe automobile, jahte, milione, ...

Ana

pre 4 godine

Kao neko ko je studirao, masterirao i dodatno se edukovao u oblasti Psihologije malo mi je mučno citati brza rešenja u ovom i sličnim tekstovima. Mentalno zdravlje je najvažnija stvar u čovekovom životu i ni malo ga nije lako održavati. Sva ta priča o zahvalnosti i pozitivnom razmišljanju ima smisla tek ako se vodi računa o mnogo drugih važnih stvari.
Ovi tekstovi me podsećaju na tekstove o djetama gde se gubi 10 kila za sedam dana.

Ana

pre 4 godine

Kao neko ko je studirao, masterirao i dodatno se edukovao u oblasti Psihologije malo mi je mučno citati brza rešenja u ovom i sličnim tekstovima. Mentalno zdravlje je najvažnija stvar u čovekovom životu i ni malo ga nije lako održavati. Sva ta priča o zahvalnosti i pozitivnom razmišljanju ima smisla tek ako se vodi računa o mnogo drugih važnih stvari.
Ovi tekstovi me podsećaju na tekstove o djetama gde se gubi 10 kila za sedam dana.

Vasa

pre 4 godine

Ova tehnika je odavno opisana u molitvama Bogu - koja uvek pocinje s zahvalnoscu Bogu za sve sto nam je dato u tom danu, pa trazenjem oprosta za sve sto smo pogresili i na kraju molba za nesto. Znaci: zahvalnost, pokajanje i molba.
Ima smisla, samo treba da to i naucimo i svakodnevno primenjujemo.
Obicno svi trazimo pomoc od Boga i ljuti smo kad to ne dobijemo kad smo pozeleli i u meri kojoj smo hteli. Naravno, zaboravljamo da zahvalimo Bogu na onome sto imamo i sto mozemo, a imamo mnogo vise nego sto nemamo. Kad bismo toga mogli da se setimo u svakom trenutku. Imam ruke, noge, ...Mogu da disem, vidim, cujem, mislim, ...
Ko bi to od nas dao za ono sto nemamo? Na primer skupe automobile, jahte, milione, ...

b

pre 4 godine

Kljuc je u umerenom,realnom optimizmu i pozitivizmu.Postoje situacije u zivotu kada naprosto ne mozes biti optimistican,zahvalan i slicno.Govorim o vrlo ozbiljnim situacijama.

Chitalac

pre 4 godine

Ovaj savet, kao i vecina internet "instant saveta za srecu" se oslanja na kognitivni metod... Od onoga o cemu i kako razmisljas zavisi kako ces da se osecas... Istina je da kod velikog broja ljudi koji nemaju ozbiljne probleme ovo vec moze da uchini da se oni bolje osecaju (jer preuvalicavaju ne toliko ozbiljne probleme). Ipak, metod je daleko od svemoguceg, i posle duzeg vremena forsiranja da vidish pozitivno, ono negativno moze da se vrati sa josh jachom snagom. Istina je da ako ispravno fokusirash kogniciju, mozes da se spasish depresije zbog na primer otpustanja sa posla (ako nisi egzistencijalno ugrozen): nacicu josh bolji posao, imacu vishe vremena za svoje porodicu i prijatelje, posveticu se hobiju za koji nikada nisam imao vremena... Ipak mnogo je teze ispravno koristiti kogniciju ako na primer izgubish... ruku. U drugom sluchaju mnogo je teze naci dobru stranu svega toga (iako ona mozda i postoji, na primer, na ruci bi se mozda razvio kancer koji bi te na kraju ubio). Treba li u tom sluchaju da si zahvalan sto nisi izgubio i drugu ruku... Ili ako jesi, sto nisi izgubio i noge...
U zakljuchku, istina je da na svetu ima mnogo razmazenog sveta koji od zivota ocekuju gomilu beznacajnih stvari i pate jer ih nemaju... Ali neke potrebe su vrlo ozbiljne potrebe i od njihovog nezadovoljavanja nece vas "izlechiti" puki kognitivni metod - da vidish stvari drugachije.

Komša

pre 4 godine

@Ana-a meni je mučno da neko ko to što ti navodiš to što jeste! Ja sam 2001 dobio dg 23.1 (halucilatorna paranoja),brat f20.0 šizofrenija još 93 god.Sa stavom koji je naveden u tekstu sam se izborio u životu i SUPER MI JE! Kada ljubim ikonu, zahvaljujem joj se,zato što mi je Bog pomogao, da se izborim sa bratom kod koga je bolest uzela maha (npr danas sam ga kupao),slepog oca (koji je umro 2008) i dementnom babom koja je umrla 2006 i...Čistim, idem u kupovinu, ah da brinem i o majci koja ima 80 god i...Hvala Bogu na snazi koju mi je dao i na sreći koju osećam dok se borim i postižem rezultate i činim dobro za voljene ljude, pa čak i nepoznate! Kažeš master!? Žalosno je, žalosno i...Takvi ljudi mi uzmu više energije nego sve ono gore nabrojano, ŽALOSNO!!!

Marija Ana

pre 4 godine

Sustina vere a samim tim i zivota je zahvalnost. Liturgija,najvaznije bozosluzenje u pravoslavlju,ima drugi naziv Evharistija sto u prevodu sa starogrckog znaci blagodarenje,zahvalnost.Vrlo je lako i lepo tako ziveti.

Jedan iz mase

pre 4 godine

Sve je tacno u tektu.
Ja ovo ne citam kao savet, vec vise kao objasnjenje kako stvari rade.
Ja znam da zvuci surovo, ali mislim da tezak put svako od nas individualno i bira da bi radio na evoluciji sopstvene sustine ili ti duse.
Pozitiva sa dobronamernim osecajima je stvarno carobna sila kreiranja i otelotvoranja i u materijalnom svetu vremena i prostora. Ja sam srecan da sam deo magicnog i zivog svemira i da ga delim sa svima vama :)

Gubitnik

pre 4 godine

Umreću sam u podstanarskom sobičku, bez prijatelja, bez životnog partnera, bez kučeta i mačeta, hraneći se konzervama, radeći posao dovoljan za prethodno. U grlu imam ogromnu knedlu koja hoće da eksplodira, na licu bore, a u kosi sede. Vreme mi ističe, nisam više tako mlad, čujem kako sat otkucava tika taka. Zato ni optimizmu nema mesta.

Izgubio sam poverenje u život i ljude, u meni više nema ljubavi. Samo rezignacija i neka ludačka nada da će se jednog dana sve promeniti. Osećam se osujećeno, poraženo i izdano.

"Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih očiju."

Bogomoljac

pre 4 godine

Bravo Ivo. Najzad psihologija pronalazi put do pravih odgovora. Taj put je Hristos. Čuvena jevanđelska rečenica glasi: Ja sam put, istina i život.
*
A 1 je na temu zahvalnosti mudro rekao da je preduslov za sreću osećaj zahvalnosti.

mika

pre 4 godine

Neko je ovde napisao da postoje takve stvari i trenuci u životu kad čovek jednostavno ne može da bude zahvalna. Prošle godine mi je umrla majka. Posle izvesnog vremena u se javilo intenzivno osećanje zahvalnosti što je ona bila moja majka. Gledala sam sve naše slike, iz mog najranijeg detinjstva, sećala se svih lepih stvari koje sam proživela zahvaljujući njoj. i posle svega je ostala jedna velika zahvalnost za sve što je dala meni a i drugima.

Adis

pre 4 godine

@Gubitnik: Iskreno i iskreno se nadam da je to samo nesto sto si onako sastavio i napisao a ne nesto sto je istina i sto opisuje tvoj zivot. Potresao sam se citajuci tvoj tekst i ako nije istina onda nije lepo tako nesto da napises.

bzvz

pre 4 godine

Psiha se moze zavarati raznim trikovima izvesno vreme, kao sto su hipnoza, sugestije, afirmacije, meditacije i sl. Medjutim, sve se vrati vrlo brzo na staro, a svako maltretiranje uma dodje na naplatu. Jedino dugotrajnim radom na nekim delovima psihe koji se mogu menjati, moze doci do odredjenih pozitivnih promena. Nema instant resenja, ne dozvolite da vas neko vara. Nas oblikuju zivotna iskustva i znanje koje njima sticemo.

b

pre 4 godine

@Mika
Ja sam napisala da postoje situacije kada ne mozes biti zahvalan...Takodje sam ostala bez majke za koju sam bila veoma vezana,doduse davno je umrla,pre 20 godina.Zahvalna sam sto sam imala takvu majku,ali evo i posle toliko godina postoje trenuci kada osetim neopisivu tugu sto je nemam,ali sam naucila da se nosim sa tim trenucima.Osamim se i dobro isplacem,potom se umijem i nastavim da npr. kuvam rucak.Hocu reci da sve te esencijalne emocije kao sto su tuga,bes,radost,strah treba iživeti,nekako kanalisati,ne otici u krajnost...ne mozes stalno biti pozitivan i zahvalan.Eto,to sam zelela reci.I biti realan,realan.

balkanoid

pre 4 godine

Kao sto ne postoji univerzalni lek za sve bolesti, univerzalno vaspitanje za svako dete, ne postoji ni univerzalna mantra za svaku psihu.

Neki ljudi su previse optimisticni bez razloga, njih nekad treba spustiti na zemlju, da ne bi ljosnuli zbog nedostatka svesti o svojim mogucnostima. Neki su preveliki pesimisti, njih treba izvuci iz depresije.

karburator

pre 4 godine

(mika, 20. jun 2019 18:31)

Tako je miko. Bravo.
Iz tvog komentara bih izvukao 2 zaključka:
1... Svaki čovek, pa i najbolji, pa i sveti čovek, je smrtan. Njegova smrt nije kazna. Naprosto, ona je prelazak iz ovog u onaj budući oblik života. Kada se ovako shvati smrt, gubitak dragih osoba ne doživljava se tragično. Žao nam je jedino što se rastajemo.
2... Čovek koji je u svom detinjstvu i mladosti primio ljubav, može da tu primljenu ljubav pronađe u sebi, i da je emituje oko sebe.

TNN

pre 4 godine

(Gubitnik, 19. jun 2019 23:
Živa istina, ovo su trice i kučine za relativno ostvarene ljude koji malo zabatrgaju u životu, kojima ne treba puno da se isprave, za nekog kao ja, kome je život bio od starta na'krivo nasađen, i koji je tek u kasnim dvadesetim počeo da kapira šta mi se desilo ovo deluju kao besmislice.

Ana

pre 4 godine

Kao neko ko je studirao, masterirao i dodatno se edukovao u oblasti Psihologije malo mi je mučno citati brza rešenja u ovom i sličnim tekstovima. Mentalno zdravlje je najvažnija stvar u čovekovom životu i ni malo ga nije lako održavati. Sva ta priča o zahvalnosti i pozitivnom razmišljanju ima smisla tek ako se vodi računa o mnogo drugih važnih stvari.
Ovi tekstovi me podsećaju na tekstove o djetama gde se gubi 10 kila za sedam dana.

Vasa

pre 4 godine

Ova tehnika je odavno opisana u molitvama Bogu - koja uvek pocinje s zahvalnoscu Bogu za sve sto nam je dato u tom danu, pa trazenjem oprosta za sve sto smo pogresili i na kraju molba za nesto. Znaci: zahvalnost, pokajanje i molba.
Ima smisla, samo treba da to i naucimo i svakodnevno primenjujemo.
Obicno svi trazimo pomoc od Boga i ljuti smo kad to ne dobijemo kad smo pozeleli i u meri kojoj smo hteli. Naravno, zaboravljamo da zahvalimo Bogu na onome sto imamo i sto mozemo, a imamo mnogo vise nego sto nemamo. Kad bismo toga mogli da se setimo u svakom trenutku. Imam ruke, noge, ...Mogu da disem, vidim, cujem, mislim, ...
Ko bi to od nas dao za ono sto nemamo? Na primer skupe automobile, jahte, milione, ...

Gubitnik

pre 4 godine

Umreću sam u podstanarskom sobičku, bez prijatelja, bez životnog partnera, bez kučeta i mačeta, hraneći se konzervama, radeći posao dovoljan za prethodno. U grlu imam ogromnu knedlu koja hoće da eksplodira, na licu bore, a u kosi sede. Vreme mi ističe, nisam više tako mlad, čujem kako sat otkucava tika taka. Zato ni optimizmu nema mesta.

Izgubio sam poverenje u život i ljude, u meni više nema ljubavi. Samo rezignacija i neka ludačka nada da će se jednog dana sve promeniti. Osećam se osujećeno, poraženo i izdano.

"Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih očiju."

Chitalac

pre 4 godine

Ovaj savet, kao i vecina internet "instant saveta za srecu" se oslanja na kognitivni metod... Od onoga o cemu i kako razmisljas zavisi kako ces da se osecas... Istina je da kod velikog broja ljudi koji nemaju ozbiljne probleme ovo vec moze da uchini da se oni bolje osecaju (jer preuvalicavaju ne toliko ozbiljne probleme). Ipak, metod je daleko od svemoguceg, i posle duzeg vremena forsiranja da vidish pozitivno, ono negativno moze da se vrati sa josh jachom snagom. Istina je da ako ispravno fokusirash kogniciju, mozes da se spasish depresije zbog na primer otpustanja sa posla (ako nisi egzistencijalno ugrozen): nacicu josh bolji posao, imacu vishe vremena za svoje porodicu i prijatelje, posveticu se hobiju za koji nikada nisam imao vremena... Ipak mnogo je teze ispravno koristiti kogniciju ako na primer izgubish... ruku. U drugom sluchaju mnogo je teze naci dobru stranu svega toga (iako ona mozda i postoji, na primer, na ruci bi se mozda razvio kancer koji bi te na kraju ubio). Treba li u tom sluchaju da si zahvalan sto nisi izgubio i drugu ruku... Ili ako jesi, sto nisi izgubio i noge...
U zakljuchku, istina je da na svetu ima mnogo razmazenog sveta koji od zivota ocekuju gomilu beznacajnih stvari i pate jer ih nemaju... Ali neke potrebe su vrlo ozbiljne potrebe i od njihovog nezadovoljavanja nece vas "izlechiti" puki kognitivni metod - da vidish stvari drugachije.

Bogomoljac

pre 4 godine

Bravo Ivo. Najzad psihologija pronalazi put do pravih odgovora. Taj put je Hristos. Čuvena jevanđelska rečenica glasi: Ja sam put, istina i život.
*
A 1 je na temu zahvalnosti mudro rekao da je preduslov za sreću osećaj zahvalnosti.

Marija Ana

pre 4 godine

Sustina vere a samim tim i zivota je zahvalnost. Liturgija,najvaznije bozosluzenje u pravoslavlju,ima drugi naziv Evharistija sto u prevodu sa starogrckog znaci blagodarenje,zahvalnost.Vrlo je lako i lepo tako ziveti.

Komša

pre 4 godine

@Ana-a meni je mučno da neko ko to što ti navodiš to što jeste! Ja sam 2001 dobio dg 23.1 (halucilatorna paranoja),brat f20.0 šizofrenija još 93 god.Sa stavom koji je naveden u tekstu sam se izborio u životu i SUPER MI JE! Kada ljubim ikonu, zahvaljujem joj se,zato što mi je Bog pomogao, da se izborim sa bratom kod koga je bolest uzela maha (npr danas sam ga kupao),slepog oca (koji je umro 2008) i dementnom babom koja je umrla 2006 i...Čistim, idem u kupovinu, ah da brinem i o majci koja ima 80 god i...Hvala Bogu na snazi koju mi je dao i na sreći koju osećam dok se borim i postižem rezultate i činim dobro za voljene ljude, pa čak i nepoznate! Kažeš master!? Žalosno je, žalosno i...Takvi ljudi mi uzmu više energije nego sve ono gore nabrojano, ŽALOSNO!!!

Adis

pre 4 godine

@Gubitnik: Iskreno i iskreno se nadam da je to samo nesto sto si onako sastavio i napisao a ne nesto sto je istina i sto opisuje tvoj zivot. Potresao sam se citajuci tvoj tekst i ako nije istina onda nije lepo tako nesto da napises.

b

pre 4 godine

Kljuc je u umerenom,realnom optimizmu i pozitivizmu.Postoje situacije u zivotu kada naprosto ne mozes biti optimistican,zahvalan i slicno.Govorim o vrlo ozbiljnim situacijama.

Jedan iz mase

pre 4 godine

Sve je tacno u tektu.
Ja ovo ne citam kao savet, vec vise kao objasnjenje kako stvari rade.
Ja znam da zvuci surovo, ali mislim da tezak put svako od nas individualno i bira da bi radio na evoluciji sopstvene sustine ili ti duse.
Pozitiva sa dobronamernim osecajima je stvarno carobna sila kreiranja i otelotvoranja i u materijalnom svetu vremena i prostora. Ja sam srecan da sam deo magicnog i zivog svemira i da ga delim sa svima vama :)

bzvz

pre 4 godine

Psiha se moze zavarati raznim trikovima izvesno vreme, kao sto su hipnoza, sugestije, afirmacije, meditacije i sl. Medjutim, sve se vrati vrlo brzo na staro, a svako maltretiranje uma dodje na naplatu. Jedino dugotrajnim radom na nekim delovima psihe koji se mogu menjati, moze doci do odredjenih pozitivnih promena. Nema instant resenja, ne dozvolite da vas neko vara. Nas oblikuju zivotna iskustva i znanje koje njima sticemo.

TNN

pre 4 godine

(Gubitnik, 19. jun 2019 23:
Živa istina, ovo su trice i kučine za relativno ostvarene ljude koji malo zabatrgaju u životu, kojima ne treba puno da se isprave, za nekog kao ja, kome je život bio od starta na'krivo nasađen, i koji je tek u kasnim dvadesetim počeo da kapira šta mi se desilo ovo deluju kao besmislice.

karburator

pre 4 godine

(mika, 20. jun 2019 18:31)

Tako je miko. Bravo.
Iz tvog komentara bih izvukao 2 zaključka:
1... Svaki čovek, pa i najbolji, pa i sveti čovek, je smrtan. Njegova smrt nije kazna. Naprosto, ona je prelazak iz ovog u onaj budući oblik života. Kada se ovako shvati smrt, gubitak dragih osoba ne doživljava se tragično. Žao nam je jedino što se rastajemo.
2... Čovek koji je u svom detinjstvu i mladosti primio ljubav, može da tu primljenu ljubav pronađe u sebi, i da je emituje oko sebe.

balkanoid

pre 4 godine

Kao sto ne postoji univerzalni lek za sve bolesti, univerzalno vaspitanje za svako dete, ne postoji ni univerzalna mantra za svaku psihu.

Neki ljudi su previse optimisticni bez razloga, njih nekad treba spustiti na zemlju, da ne bi ljosnuli zbog nedostatka svesti o svojim mogucnostima. Neki su preveliki pesimisti, njih treba izvuci iz depresije.

mika

pre 4 godine

Neko je ovde napisao da postoje takve stvari i trenuci u životu kad čovek jednostavno ne može da bude zahvalna. Prošle godine mi je umrla majka. Posle izvesnog vremena u se javilo intenzivno osećanje zahvalnosti što je ona bila moja majka. Gledala sam sve naše slike, iz mog najranijeg detinjstva, sećala se svih lepih stvari koje sam proživela zahvaljujući njoj. i posle svega je ostala jedna velika zahvalnost za sve što je dala meni a i drugima.

b

pre 4 godine

@Mika
Ja sam napisala da postoje situacije kada ne mozes biti zahvalan...Takodje sam ostala bez majke za koju sam bila veoma vezana,doduse davno je umrla,pre 20 godina.Zahvalna sam sto sam imala takvu majku,ali evo i posle toliko godina postoje trenuci kada osetim neopisivu tugu sto je nemam,ali sam naucila da se nosim sa tim trenucima.Osamim se i dobro isplacem,potom se umijem i nastavim da npr. kuvam rucak.Hocu reci da sve te esencijalne emocije kao sto su tuga,bes,radost,strah treba iživeti,nekako kanalisati,ne otici u krajnost...ne mozes stalno biti pozitivan i zahvalan.Eto,to sam zelela reci.I biti realan,realan.