Sreda, 10.10.2018.

09:11

Nije sramota: I mentalna bolest se leči, baš kao i svaka druga VIDEO

Izvor: B92

Nije sramota: I mentalna bolest se leèi, baš kao i svaka druga VIDEO IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

15 Komentari

Sortiraj po:

Milos

pre 5 godina

@sasa

Covece, trgni se, ima hiljadu puta gorih poremecaja i bolesti od OKP-a i resavaj to.
Ti se obrasci ponasanja koje ponavljas (s obzirom da su nauceni u jednom trenutku) daju oduciti.
Sustina je da ti tim ponavljanjem pokusavas da smanjis anksioznost.
Da ne duzim, nadji nekog psihoterapeuta i radi na tome.
Sve ce biti ok..

ranko

pre 5 godina

Kako leciti dusevnog bolesnika koji ne saradjuje.Nece kod lekara,ne pije terapiju,nema novca za psihoanalizu koja je rezervisana samo za imucne.Postoji milion pravnih ogranicenja da se nekome pomogne.Hajde da bar dostignemo nivo da opasne bolesnike po sebe i druge zbrinemo,pa onda da se bavimo ostalim finesama ljudske duse.A onda jos opste stanje u zdravstvu,motivacija,kadrovi.....
Zivimo u drzavi opasnoj po mentalno zdravlje vec decenijama.Zoran Djindjic rece:"U svim zemljama ima ludaka,ali samo kod nas oni mogu da dodju na vlast".

Bogomoljac

pre 5 godina

Osim u slučajevima organskih / genetskih poremećaja, mentalne bolesti proizlaze iz poremećenog, nepravilnog, neadekvatnog, nerealnog STAVA prema sebi i prema svetu oko sebe. Odakle je jasno da se lečenje mora svesti na odricanje od pogrešnih STAVOVA i njihovo zamenjivanje ispravnim stavovima. Svi drugi putevi vode u kvaziizlečenje sa neminovnim recidivima. Zato lekar mentalnih bolesti NAJPRE mora biti ličnost sa ispravnim stavovima. (Tek potom, sa pravilnim pedagoškim znanjem.) A takvi se mogu naći samo među vernicima. Neka mi ne zamere ateisti, ali, već sam njihov temeljni ateistički stav (stav prema sebi i prema svetu oko sebe) je pogrešan i vodi u dalje kumulativne promašaje u lečenju. Ovo potvrđuje praksa prema kojoj se potpuno i trajno izlečenje mentalnih bolesnika susreće samo među vernicima.

Ljubi ih tetka Branko Von Beca

pre 5 godina

Ajde, a kako, prepišete im neko ministarstvo ili nedaj bože i neku veću funkciju, u nekoj sasvim normalnoj zemlji ...?

ja @ eto

pre 5 godina

Mislim da ne treba trošiti energiju na to, ako ne radiš ništa loše. Jedino ako se neko baš "navrzne" na tebe, pa ti iskomplikuje život na neki loš način, ali generalno... Živimo u vremenu kada privatnost skoro da ne postoji, tako da jedino što možemo jeste da se naviknemo na to. Živimo u vremenu pomešanih krajnosti i velikih kontradiktornosti, sudara kulturnih, odgojnih i drugih različitosti. Važno je da ti znaš ko jesi u svoj toj papazjaniji, i onu narodsku - sto ljudi, sto ćudi. Tako da su ljudi generalno pomalo čudni, skloni osuđivanju, imitiranju drugih; nekima je zabava mešanje u tuđ život, ogovaranje. Važno je da te sve to ne tangira kada si sam pred sobom čist. Dakle, zamisliš da je vreme takvo da zidovi imaju uši, i prozirni su kao staklo, i navikneš se na to. Dakle, važno je ne nasesti i izbeći pravdanje nekoj rulji ili pojedincu za svoj običan, mali život, sve u svemu. Jednostavno, ignorišeš i ne dozvoliš da ti neko nepoznat bilo kako utiče na život bilo svojim komentarima, širenjem dezinformacija, predrasuda ili nešto drugo. I nabaviš dobar eksterni hard da čuvaš važne stvari.

Smuleco

pre 5 godina

Naravno..
nego smo mi primitivan narod, pa bukvalno svakome ko potraži pomoć psihijatra jer ima problem, prišijemo stigmu da je ludak!:( Istina je, da se previše PRAVIH ludaka šeta ulicama i boravi među nama, a nikada nisu, niti će potražiti pomoć lekara, ili biti smešteni u bolnicu na lečenje, pa su shodno tome, po merilima zatupljene većine, "normalni".

Shone

pre 5 godina

Sasa mislim da smo svi kao deca eventualno u pubertetu imali neku vrstu OKP. Moj topli savet da potrazis strucnu pomoc jer nije sramota a mnogo ce ti olaksati jer te to iznuruje zato i lezis jer si mrrav umoran psihicki. Mislim da nije opasno jer si jako svestan problema sto je pola posla,a veruj mi da je ta ''bolest'' izleciva do 90% a ti znas kakav kvalitet zivota bi dobio sa tim procentom.

SAsa

pre 5 godina

Imam OKP koji se manifestuje kroz prisilno ponavljanje svakodnevnih rutina - odrzavanje higijene, hodanje, konzumaciju hrane i pica, cak i koriscenje interneta (deseti put vec pisem jedan isti kmentar). Tesko jeste i imam osecaj da mi je zivot unisten. Nekada gubim i sat i po vremena u kupatilu - pijuci vodu. Ako to ne uradim dogodice mi se nesto lose sto tada umislim, i tako iznova. Tuzno je sto vise ne pisem, ne citam, retko komuniciram i nekada samo zelim da lezim jer ako se pomerim ocekuju me visecasovne rutine koje ponavljam. Strahota.

eto

pre 5 godina

ako si IT stručnjak i znaš (jer jga to ti je posao) da nas sve prisluškuju i snimaju sadržaj za "ne daj bože", da li je normalno da budeš depresivan?

SAsa

pre 5 godina

Imam OKP koji se manifestuje kroz prisilno ponavljanje svakodnevnih rutina - odrzavanje higijene, hodanje, konzumaciju hrane i pica, cak i koriscenje interneta (deseti put vec pisem jedan isti kmentar). Tesko jeste i imam osecaj da mi je zivot unisten. Nekada gubim i sat i po vremena u kupatilu - pijuci vodu. Ako to ne uradim dogodice mi se nesto lose sto tada umislim, i tako iznova. Tuzno je sto vise ne pisem, ne citam, retko komuniciram i nekada samo zelim da lezim jer ako se pomerim ocekuju me visecasovne rutine koje ponavljam. Strahota.

Smuleco

pre 5 godina

Naravno..
nego smo mi primitivan narod, pa bukvalno svakome ko potraži pomoć psihijatra jer ima problem, prišijemo stigmu da je ludak!:( Istina je, da se previše PRAVIH ludaka šeta ulicama i boravi među nama, a nikada nisu, niti će potražiti pomoć lekara, ili biti smešteni u bolnicu na lečenje, pa su shodno tome, po merilima zatupljene većine, "normalni".

Shone

pre 5 godina

Sasa mislim da smo svi kao deca eventualno u pubertetu imali neku vrstu OKP. Moj topli savet da potrazis strucnu pomoc jer nije sramota a mnogo ce ti olaksati jer te to iznuruje zato i lezis jer si mrrav umoran psihicki. Mislim da nije opasno jer si jako svestan problema sto je pola posla,a veruj mi da je ta ''bolest'' izleciva do 90% a ti znas kakav kvalitet zivota bi dobio sa tim procentom.

ranko

pre 5 godina

Kako leciti dusevnog bolesnika koji ne saradjuje.Nece kod lekara,ne pije terapiju,nema novca za psihoanalizu koja je rezervisana samo za imucne.Postoji milion pravnih ogranicenja da se nekome pomogne.Hajde da bar dostignemo nivo da opasne bolesnike po sebe i druge zbrinemo,pa onda da se bavimo ostalim finesama ljudske duse.A onda jos opste stanje u zdravstvu,motivacija,kadrovi.....
Zivimo u drzavi opasnoj po mentalno zdravlje vec decenijama.Zoran Djindjic rece:"U svim zemljama ima ludaka,ali samo kod nas oni mogu da dodju na vlast".

eto

pre 5 godina

ako si IT stručnjak i znaš (jer jga to ti je posao) da nas sve prisluškuju i snimaju sadržaj za "ne daj bože", da li je normalno da budeš depresivan?

Bogomoljac

pre 5 godina

Osim u slučajevima organskih / genetskih poremećaja, mentalne bolesti proizlaze iz poremećenog, nepravilnog, neadekvatnog, nerealnog STAVA prema sebi i prema svetu oko sebe. Odakle je jasno da se lečenje mora svesti na odricanje od pogrešnih STAVOVA i njihovo zamenjivanje ispravnim stavovima. Svi drugi putevi vode u kvaziizlečenje sa neminovnim recidivima. Zato lekar mentalnih bolesti NAJPRE mora biti ličnost sa ispravnim stavovima. (Tek potom, sa pravilnim pedagoškim znanjem.) A takvi se mogu naći samo među vernicima. Neka mi ne zamere ateisti, ali, već sam njihov temeljni ateistički stav (stav prema sebi i prema svetu oko sebe) je pogrešan i vodi u dalje kumulativne promašaje u lečenju. Ovo potvrđuje praksa prema kojoj se potpuno i trajno izlečenje mentalnih bolesnika susreće samo među vernicima.

Milos

pre 5 godina

@sasa

Covece, trgni se, ima hiljadu puta gorih poremecaja i bolesti od OKP-a i resavaj to.
Ti se obrasci ponasanja koje ponavljas (s obzirom da su nauceni u jednom trenutku) daju oduciti.
Sustina je da ti tim ponavljanjem pokusavas da smanjis anksioznost.
Da ne duzim, nadji nekog psihoterapeuta i radi na tome.
Sve ce biti ok..

Ljubi ih tetka Branko Von Beca

pre 5 godina

Ajde, a kako, prepišete im neko ministarstvo ili nedaj bože i neku veću funkciju, u nekoj sasvim normalnoj zemlji ...?

ja @ eto

pre 5 godina

Mislim da ne treba trošiti energiju na to, ako ne radiš ništa loše. Jedino ako se neko baš "navrzne" na tebe, pa ti iskomplikuje život na neki loš način, ali generalno... Živimo u vremenu kada privatnost skoro da ne postoji, tako da jedino što možemo jeste da se naviknemo na to. Živimo u vremenu pomešanih krajnosti i velikih kontradiktornosti, sudara kulturnih, odgojnih i drugih različitosti. Važno je da ti znaš ko jesi u svoj toj papazjaniji, i onu narodsku - sto ljudi, sto ćudi. Tako da su ljudi generalno pomalo čudni, skloni osuđivanju, imitiranju drugih; nekima je zabava mešanje u tuđ život, ogovaranje. Važno je da te sve to ne tangira kada si sam pred sobom čist. Dakle, zamisliš da je vreme takvo da zidovi imaju uši, i prozirni su kao staklo, i navikneš se na to. Dakle, važno je ne nasesti i izbeći pravdanje nekoj rulji ili pojedincu za svoj običan, mali život, sve u svemu. Jednostavno, ignorišeš i ne dozvoliš da ti neko nepoznat bilo kako utiče na život bilo svojim komentarima, širenjem dezinformacija, predrasuda ili nešto drugo. I nabaviš dobar eksterni hard da čuvaš važne stvari.

Bogomoljac

pre 5 godina

Osim u slučajevima organskih / genetskih poremećaja, mentalne bolesti proizlaze iz poremećenog, nepravilnog, neadekvatnog, nerealnog STAVA prema sebi i prema svetu oko sebe. Odakle je jasno da se lečenje mora svesti na odricanje od pogrešnih STAVOVA i njihovo zamenjivanje ispravnim stavovima. Svi drugi putevi vode u kvaziizlečenje sa neminovnim recidivima. Zato lekar mentalnih bolesti NAJPRE mora biti ličnost sa ispravnim stavovima. (Tek potom, sa pravilnim pedagoškim znanjem.) A takvi se mogu naći samo među vernicima. Neka mi ne zamere ateisti, ali, već sam njihov temeljni ateistički stav (stav prema sebi i prema svetu oko sebe) je pogrešan i vodi u dalje kumulativne promašaje u lečenju. Ovo potvrđuje praksa prema kojoj se potpuno i trajno izlečenje mentalnih bolesnika susreće samo među vernicima.

eto

pre 5 godina

ako si IT stručnjak i znaš (jer jga to ti je posao) da nas sve prisluškuju i snimaju sadržaj za "ne daj bože", da li je normalno da budeš depresivan?

ja @ eto

pre 5 godina

Mislim da ne treba trošiti energiju na to, ako ne radiš ništa loše. Jedino ako se neko baš "navrzne" na tebe, pa ti iskomplikuje život na neki loš način, ali generalno... Živimo u vremenu kada privatnost skoro da ne postoji, tako da jedino što možemo jeste da se naviknemo na to. Živimo u vremenu pomešanih krajnosti i velikih kontradiktornosti, sudara kulturnih, odgojnih i drugih različitosti. Važno je da ti znaš ko jesi u svoj toj papazjaniji, i onu narodsku - sto ljudi, sto ćudi. Tako da su ljudi generalno pomalo čudni, skloni osuđivanju, imitiranju drugih; nekima je zabava mešanje u tuđ život, ogovaranje. Važno je da te sve to ne tangira kada si sam pred sobom čist. Dakle, zamisliš da je vreme takvo da zidovi imaju uši, i prozirni su kao staklo, i navikneš se na to. Dakle, važno je ne nasesti i izbeći pravdanje nekoj rulji ili pojedincu za svoj običan, mali život, sve u svemu. Jednostavno, ignorišeš i ne dozvoliš da ti neko nepoznat bilo kako utiče na život bilo svojim komentarima, širenjem dezinformacija, predrasuda ili nešto drugo. I nabaviš dobar eksterni hard da čuvaš važne stvari.

SAsa

pre 5 godina

Imam OKP koji se manifestuje kroz prisilno ponavljanje svakodnevnih rutina - odrzavanje higijene, hodanje, konzumaciju hrane i pica, cak i koriscenje interneta (deseti put vec pisem jedan isti kmentar). Tesko jeste i imam osecaj da mi je zivot unisten. Nekada gubim i sat i po vremena u kupatilu - pijuci vodu. Ako to ne uradim dogodice mi se nesto lose sto tada umislim, i tako iznova. Tuzno je sto vise ne pisem, ne citam, retko komuniciram i nekada samo zelim da lezim jer ako se pomerim ocekuju me visecasovne rutine koje ponavljam. Strahota.

Smuleco

pre 5 godina

Naravno..
nego smo mi primitivan narod, pa bukvalno svakome ko potraži pomoć psihijatra jer ima problem, prišijemo stigmu da je ludak!:( Istina je, da se previše PRAVIH ludaka šeta ulicama i boravi među nama, a nikada nisu, niti će potražiti pomoć lekara, ili biti smešteni u bolnicu na lečenje, pa su shodno tome, po merilima zatupljene većine, "normalni".

Shone

pre 5 godina

Sasa mislim da smo svi kao deca eventualno u pubertetu imali neku vrstu OKP. Moj topli savet da potrazis strucnu pomoc jer nije sramota a mnogo ce ti olaksati jer te to iznuruje zato i lezis jer si mrrav umoran psihicki. Mislim da nije opasno jer si jako svestan problema sto je pola posla,a veruj mi da je ta ''bolest'' izleciva do 90% a ti znas kakav kvalitet zivota bi dobio sa tim procentom.

ranko

pre 5 godina

Kako leciti dusevnog bolesnika koji ne saradjuje.Nece kod lekara,ne pije terapiju,nema novca za psihoanalizu koja je rezervisana samo za imucne.Postoji milion pravnih ogranicenja da se nekome pomogne.Hajde da bar dostignemo nivo da opasne bolesnike po sebe i druge zbrinemo,pa onda da se bavimo ostalim finesama ljudske duse.A onda jos opste stanje u zdravstvu,motivacija,kadrovi.....
Zivimo u drzavi opasnoj po mentalno zdravlje vec decenijama.Zoran Djindjic rece:"U svim zemljama ima ludaka,ali samo kod nas oni mogu da dodju na vlast".

Ljubi ih tetka Branko Von Beca

pre 5 godina

Ajde, a kako, prepišete im neko ministarstvo ili nedaj bože i neku veću funkciju, u nekoj sasvim normalnoj zemlji ...?

Milos

pre 5 godina

@sasa

Covece, trgni se, ima hiljadu puta gorih poremecaja i bolesti od OKP-a i resavaj to.
Ti se obrasci ponasanja koje ponavljas (s obzirom da su nauceni u jednom trenutku) daju oduciti.
Sustina je da ti tim ponavljanjem pokusavas da smanjis anksioznost.
Da ne duzim, nadji nekog psihoterapeuta i radi na tome.
Sve ce biti ok..