Ubrzan rad srca, teško disanje, vrtoglavica i "knedla u grlu" ukazuju na pojavu specifičnog sindroma

Bol u grudima, otežano disanje ili gušenje, hronični umor – to su simptomi koji se vezuju za zastareli naziv za skup bolesti "sindrom nervoznog srca", danas poznatiji kao "sindrom menadžerskog srca".

Izvor: magazin.hrt.h
Podeli
Foto: Shutterstock/akids.photo.graphy
Foto: Shutterstock/akids.photo.graphy

Sa ovakvim kliničkim slikama ljudi često dolaze u hitnu pomoć, mada je ovde možda teže prepoznati da se radi o napadima panike i anksioznosti.

Nikola Kos, specijalista kardiologije, rekao je da je reč o pacijentima koji su imali srčane tegobe, ali da nakon lečenja nije utvrđena značajna srčana oboljenja.

On objašnjava da je "sindrom nervoznog srca" bio veoma popularan pedesetih godina prošlog veka i da su se za njega koristili različiti nazivi – "sindrom vojničkog srca", "sindrom umornog srca", a danas sve češće "sindrom menadžerskog srca".

Simptomi su veoma objektivni, ali sama dijagnostička obrada nema strukturne bolesti koje bi objasnile pojavu njihovih tegoba. Često pacijenti odlaze u hitnu pomoć jer su njihovi simptomi slični onima kod srčanog udara.

"Nisu nužno isti kao simptomi srčanog udara. Takvi pacijenti se obično žale na kratak dah ili nemogućnost potpunog disanja. Potom se žale na različite oblike bolova u grudima, razne peckanje i ubode. Pacijenti povremeno kažu da imaju knedlu u grlu. To je često praćeno određenim brojem otkucaja srca, što se objektivno vidi na EKG zapisu, a dovodi i do jakog nemira, anksioznosti i znojenja dlanova", rekao je dr Kos.

Psihosomatski poremećaj

Foto:Shutterstock/Maridav
Foto:Shutterstock/Maridav

U takvim situacijama arterijski pritisak i puls su često veoma visoki i to se događa najčešće osobama koje izložene stresnim situacijama. Stoga je verovatnije da nije reč o srčanoj bolesti, već o psihosomatskom poremećaju.

"S jedne strane, bolesnici su nezadovoljni i boje se da se njihovi simptomi umanjuju i ne doživljavaju dovoljno, a s druge strane možda kardiolozi nisu detaljno objasnili bolesniku zapravo da njihove tegobe nisu posledica srčane bolesti, da je s njihovim srcem sve u redu, ali da njihov uzrok tegoba leži u drugom organskom sistemu, najčešće živčanom, odnosno u njihovoj psihi. Danas, nažalost, još uvek živimo u društvu gde su psihijatrijske dijagnoze poprilično stigmatizovane i vrlo često će ljudi radije prihvatiti deset kardioloških dijagnoza, umesto jedne psihijatrijske", navodi doktor Kos.

Specijalista psihijatrije Klinike za psihijatriju Vrapče Porin Makarić istakao je da se simptomi "sindroma nervnog srca" preklapaju sa simptomima napada panike.

"Tako da nije za ne očekivati da se pojavi panični napadaj, dok s druge strane simptomi koji jesu u paničnom napadau, telesni simptomi se isto tako preklapaju sa sindromom nervoznoga srca", kazao je.

"Telo i um su potpuno isprepleteni, za šta je sindrom nervoznog srca najbolji pokazatelj, posebno kada govorimo o napadima panike kao jednom od simptoma".

Lupanje srca, kratak dah, bol u grlu, vrtoglavica

"Čovek može da oseti ubrzan rad srca, da ima utisak da srce preskače, da neadekvatno radi. Može otežano disati u smislu da diše ubrzano i otežano, da ne može doći do daha i ima utisak da će se ugušiti. Može imati utisak knedle u grlu, a mogu se javiti i simptomi u vidu vrtoglavice", dodaje dr Makarić.

On je istakao da, prema nekim istraživanjima, trećina odrasle populacije doživi jedan napad panike godišnje, a neko i više.

"To ne znači automatski da je u pozadini neki patološki događaj, ali može biti posledica stresnog načina života. Ako se napadi panike javljaju češće i ako ometaju našu funkcionalnost, odnosno dovode do određenih patnji, onda je važno potražiti stručnu pomoć", rekao je Makarić.

Anksiozni poremećaji

Napadi panike spadaju u grupu anksioznih poremećaja i mogu se lečiti farmakoterapijom – odnosno lekovima, psihoterapijom ili kognitivno-bihejvioralnom terapijom.

"Na Psihijatrijskoj klinici prvo pravimo diferencijalnu dijagnozu kako bismo videli šta je pozadina napada panike i stoga odlučujemo da li ćemo osobu lečiti lekovima ili psihoterapijom. Najčešće se leči kombinovano – odnosno kombinujemo ova dva pristupa", dodaje on.

"Moramo da budemo svesni i da pacijenti sebi mogu pomoći raznim vežbama disanja ili opuštanja, a ukoliko ove tehnike ne urode plodom, svakako treba potražiti pomoć psihijatra", rekao je Kos.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.

strana 1 od 11 idi na stranu