Ovo je sedam simptoma dijabetesa tipa 1

Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest kod koje gušterača prestaje proizvoditi insulin. Imunološki sistem osoba koje boluju od te bolesti napada i uništava ćelije u gušterači koje stvaraju insulin.

Zdravlje

Izvor: B92

Petak, 06.08.2021.

16:10

Default images
Foto: depositphoto/Syda_Productions

Dijabetes tip 1 je oboljenje koje nastaje usled nedovoljnog lučenja ili delovanja insulina. Insulin je hormon koji se stvara u žlezdi gušterači, odnosno pankreasu i odgovoran je za pravilan metabolizam ugljenih hidrata iliti šećera.

Bez insulina, uneti šećer u organizam putem hrane ne može da se prenese iz krvotoka do ćelija, što se ispoljava kao porast šećera u krvi.

Po kriterijumima Svetske zdravstvene organizacije, dijabetesom nazivamo stanje kada je količina šećera u krvi (glikemija našte, nakon 10 sati gladovanja) veća od 7.0 mmol/L.

UN Rezolucijom koja je doneta 20.12.2006. godine, dijabetes je proglašen prvim nezaraznim oboljenjem koje se širi epidemijski. Globalna epidemija dijabetesa je jedan od najvećih zdravstvenih izazova 21. veka. U prilog tome govori i podatak da u svetu na svakih deset sekundi dve osobe obole i jedna umre od dijabetesa.

Kao što vidite, statistike su poražavajuće, a leka za potpuno izlečenje ove bolesti nema.

Neki simptomi dijabetesa tipa 1 pojavljuju se u detinjstvu, ali to može da se dogodi u bilo kom uzrastu.

"I postoji mit da je reč o genetskoj bolesti, ali nije. Većina obolelih nema porodičnu istoriju te bolesti", tvrdi endokrinolog Emili Brejdbart.

Kako nastaje dijabetes tip 1

Tačan uzrok dijabetesa tip 1 nije poznat. Smatra se da ovaj tip dijabetesa nastaje kao posledica naslednih faktora ali i faktora sredine. Naš imuni sistem se normalno bori protiv štetnih bakterija i virusa.

Međutim, kod osoba sa dijabetesom tip 1 imuni sistem greškom uništava sopstvene ćelije pankreasa koje proizvode insulin. Zbog toga se kaže da je dijabetes tip 1 vrsta autoimunog oboljenja.

Rezultat svega je nedovoljno stvaranje insulina, ili se insulin uopšte ne stvara. Pretpostavlja se da pojedine osobe imaju urođenu sklonost ka ovom izmenjenom imunskom odgovoru, koji se aktivira nekim od faktora iz spoljašnje sredine (npr. virusnom infekcijom). Međutim, dijabetes tip 1 može biti prouzrokovan i stresom, koji je okidač za razna obolenja.

Upravo iz tog razloga pojedini endokrinolozi dijabetes tip 1 klasifikuju kao nasledni ali i kao stečeni (izazvan stresnim dešavanjima u životu pojedinca).

Simptomi i postavljanje dijagnoze

U većini slučajeva postavljanje dijagnoze dijabetesa je jednostavno, jer bolesnici najčešće pokazuju klasične simptome porasta šećera u krvi:


  • učestalo mokrenje


  • pojačanu žeđ


  • pojačanu glad


  • gubitak telesne težine


Ipak, imajte na umu da navedeni simptomi mogu lako da se previde ukoliko se prikažu u subkliničkom obliku. Zato dijagnozu dijabetes tip 1 treba imati na umu uvek kada postoje:


  1. ponavljajuće kožne infekcije


  2. balanitis


  3. svrab vulve


  4. učestalo noćno mokrenje


  5. inkontinencija urina


  6. mokrenje u krevet kod dece


  7. ulceracije stopala


  8. periferna vaskularna oboljenja


  9. koronarna srčana oboljenja


  10. periferna neuropatija


Neretko se može javiti i zamagljen vid kao i osećaj jakog umora.

Uloga laboratorije u postavljanju dijagnoze ogleda se u izvođenju sledećih testova:


  • Glikemija našte (nivo šećera u krvi posle noćnog gladovanja),


  • OGTT (oralni test tolerancije glukoze).


Normalne vrednosti za glukozu u krvi: 4,1-6,1 mmol/L

Dodatni simptomi dijabetesa

Foto: Depositphotos/Wavebreakmedia
Često mokrenje

Učestalo mokrenje jedan je od tri glavna simptoma dijabetesa tipa 1. Bez insulina šećer se nakuplja u krvotoku i zgušnjava krv. Bubrezi deluju kao filter i uklanjaju sve što ne spada u krv. Dakle, kad imate previše šećera u krvi, bubrezi moraju da rade pojačano, pojasnila je endokrinologinja dr Akankaša Gojal za Health.

Preterana žeđ

Budući da često mokrite, vaše telo gubi puno tečnosti i osećate preteranu žeđ. Tako ulazite u začarani krug.

"Puno pijete, preterano mokrite", kaže Gojal.

Ako pojačano mokrite, a ne pijete dovoljno tečnosti, može doći do dehidracije. Simptomi tog stanja su vrtoglavica, glavobolja, mučnina i nesvestica. Uz to, dehidracija može povisiti nivo šećera u krvi i produbiti problem.

Neobjašnjiv gubitak kilograma

Bez šećera koji ih održava, izgladnele ćelije počinju da traže alternativne izvore energije. Kad telo počne da razgrađuje masnoće i mišiće za potrošnju energije, to može dovesti do nenadanog gubitka kilograma, čak i ako jedete normalno.

Međutim, gubitak težine događa se i zato što telo ne dobija potrebne kalorije iz glukoze.

"Kad telo ne može da iskoristi glukozu, u osnovi mokrite sve te kalorije. Dakle, ne stvarate energiju, niti apsorbirate kalorije iz onoga što jedete", objašnjava dr Brejdbart.

Umor

Umor je relativno čest simptom bilo koje autoimune bolesti. Kad je telo napadnuto, teško pronalazi energiju potrebnu za obavljanje dnevnih aktivnosti. Umor se može manifestovati kao izuzetan ili na primer, kao ubrzano disanje čak i kad se niste toliko opteretili.

Slatkasti zadah ili miris mokraće

Kad telo počne da razgrađuje masti i koristi ih kao izvor energije, moguće je da osetite slatkasti zadah. Naime, unutar masnih kiselina nalaze se ketoni, uključujući aceton. On je krivac za slatki, voćni miris.

"Dah čiji miris podseća na voće jedan je od znakova da je vaše telo ušlo u dijabetičku ketoacidozu. Nazovite hitnu pomoć ako iznenada osetite mučninu i povraćate, imate bol u stomaku, zadah voćnog mirisa, ubrzano disanje ili smanjen nivo svesti", poručuje dr Rejčel Arakava s Odseka za endokrinologiju, dijabetes i bolesti kostiju u bolnici Maunt Sinaj.

Bol u stomaku

Bol u želucu komplikacija je acidoze. Obično se javlja uz bol u prsima, mučninu i povraćanje, ubrzano disanje, slabost, pospanost i zbunjenost.

Zamagljen vid

Što je koncentracija šećera u krvi veća, veća je verojatnća da će to uticati na vaše oči. Visok nivo glukoze u krvotoku može da uzrokuje curenje tečnosti u očno sočivo. Ona zbog toga može nabubriti i promeniti oblik, a to uzrokuje zamagljen vid.

Nakon što počnete kontrolisati šećer u krvi, vid bi trebao da postane oštriji, najčešće kroz šest nedelja. Ako je nivo šećera u krvi stalno visok tokom dužeg perioda, može doći i do slepoće.

Komplikacije dijabetesa

Neretko možete čuti da je dijabetes tiha i podmukla bolest. Ovaj opis je verni prikaz dijabetesa.

Komplikacije dijabetesa su česte, pogotovo ukoliko se ne vodi računa o visini šećera u krvi.

Nekontrolisani i nelečeni dijabetes oštećuje krvne sudove i nerve širom našeg tela. Međutim, ove komplikacije se ne javljaju odmah na početku bolesti poznate kao dijabetes tip 1. Oštećenja su na početku blaga, ali ako se bolest ne leči i ako bolesnici ne promene način života, oštećenja napreduju.

Cilj lečenja dijabetesa tip 1 je da se bolest uspori i da se smanji rizik od kasnijih komplikacija. Dijabetes oštećuje krvne sudove, te se kod dijabetičara češće javljaju srčani udar, angina pektoris, ateroskleroza i moždani udar. Dijabetes oštećuje nerve, zbog čega dijabetičari često imaju osećaj peckanja, trnjenja i bola, najčešće na nogama. Dijabetes takođe može oslabiti funkciju bubrega i oštetiti vid.

Rizik od hroničnih komplikacija se povećava u funkciji trajanja hiperglikemije, one obično postaju vidljive u drugoj deceniji trajanja bolesti.

Da li se dijabetes tip 1 može sprečiti i izlečiti?

Nažalost – ne može. Kažemo da je dijabetes tip 1 hronična bolest, što znači da se sa tom bolešću živi. Cilj lečenja je da vrednost šećera u krvi drži u optimalnom opsegu i da se spreče komplikacije koje dijabetes može doneti.

Ali, dijabetes tip 1 se ne može izlečiti u smislu da možete nastaviti život bez terapije, koja se daje u vidu insulina i/ili tableta.

Životni vek dijabetičara

Insulin je obezbedio potpuno normalan životni vek osobama sa dijabetesom. Pre 100 godina, kada nije bilo insulina, dijabetes se lečio gladovanjem i životni vek je bio samo par godina od otkrića bolesti.

Ono što je najbitnije, kada je dijabetes tip 1 u pitanju, je kontrola nivoa šećera u krvi, kao i redovno uzimanje terapije, odnosno, davanje insulina.

Pored toga, pravilna ishrana, kao i umerena fizička aktivnost su neophodni, kako bi se ova bolest držala pod kontrolom.

Lečenje dijabetesa je kompleksan proces koji uključuje tim lekara, počev od endokrinologa, nutricioniiste, neurologa, oftalmologa, psihologa i lekara drugih specijalnosti. Samo redovnim kontrolama i postizanjem ciljnih vrednosti glikoregulacije moguće je prevenirati razvoj hroničnih komplikacija.

Zato se savetuje redovna kontrola dijabetesa. Pod redovnom kontrolom (najmanje jednom u 2 meseca) podrazumeva se sledeće:


  • Pregled problema


  • Identifikacija skorih događaja i novih simptoma


  • novonastalih teškoća u sprovođenju samokontrole dijabetesa


  • Analiza rezultata samokontrole i njihova diskusija


  • načina ishrane, fizičke aktivnosti i navika (pušenje)


  • efekata edukacije (nega stopala)


  • insulinske terapije i iskustva sa hipoglikemijama


  • drugih stanja i terapije koje mogu uticati na dijabetes


  • stanje i terapija vaskularnih faktora rizka


  • stanje i terapija komplikacija i drugih problema identifikovanih na godišnjoj kontroli

Dijabetes tip 1 kod dece

Nemojte misliti da dijabetes tip 1 zaobilazi decu. Tačno je da je manji broj dece pogođen ovom bolešću, u poređenju sa odraslima, ali kada se postavi dijagnoza, većina roditelja veoma teško prihvata istinu i činjenicu da je, uz lečenje, potrebna bitna promena načina života. Bez obzira na činjenicu da se radi o dugotrajnoj bolesti, savremena terapija šećerne bolesti omogućava normalan život i razvoj dece.

Kod većine dece radi se o propadanju ćelija pankreasa koje stvaraju insulin, pa zato nema dovoljno ovog važnog hormona u organizmu. Ovo je dijabetes mellitus tip I (prvi tip bolesti) koji traži obaveznu nadoknadu (supstituciju) insulina jer vrlo brzo dolazi do skoro potpunog nedostatka ovog hormona.

Kod dece važi pravilo da što je dete mlađe to je teže na vreme otkriti šećernu bolest. Kod male dece nastaju veliki problemi u ranom otkrivanju dijabetesa. Ako jedna beba mnogo pije i jede to se (skoro uvek s pravom) pripisuje zdravom apetitu, a ne bolesti. Sa druge strane nema rutinskih laboratorijskih kontrola nivoa šećera u krvi (kao na primer krvna slika ili pregled urina) koje bi možda nagovestile pojavu ove bolesti.

Najčešće se šećerna bolest kod mlađe dece dijagnostikuje na jedan od sledeća tri načina.


  • Prvi je slučajno – to znači da se zbog nekog drugog problema proveri i šećer u krvi pa se utvrde povišene vrednosti.


  • Drugi je kada pedijatar posumnja na dijabetes na osnovu tegoba koje dete ima.


  • Treći je zapuštena šećerna bolest kada deca stižu kao hitni slučajevi u veoma teškom stanju – iscrpljena i dehidrirana. Ovo je jedna od težih komplikacija.

Ishrana ljudi koji boluju od dijabetesa tip 1

Ishrana i fizička aktivnost su od izuzetnog značaja u kontroli dijabetesa. Kako bi se dijabetes efikasno kontrolisao i kako bi se postigla stabilna kontrola šećera u krvi, vrlo je bitnan unos hrane, fizička aktivnost i insulin.

Na to da dijabetes bude dobro kontrolisan utiče više faktora. Mnogi od tih faktora su pod kontrolom pacijenta, uključujući i koliko i šta se jede, koliko se često kontroliše šećer u krvi, nivoi fizičke aktivnosti i preciznost i kontinuitet doziranja lekova ili insulina. Čak i male promene mogu da utiču na kontrolu šećera u krvi.

Unos konstantne količine hrane svakog dana i određen unos insulina mogu značajno da poboljšaju kontrolu šećera u krvi i smanje rizik od komplikacija povezanih sa dijabetesom. Pored toga, ove mere utiču na kontrolu težine.

Dok proteini i masti ne utiču značajno na nivoe šećera u krvi, oni doprinose ukupnoj količini unesenih kalorija. Unos konstantnog broja kalorija svakog dana može da pomogne u održavanju telesne težine. Unos uglenjih hidrata je potrebno kontrolisati i dobro pokriti dozom insulina. O slatkišima da i ne govorimo. Verujemo da znate da je unos slatkiša dozvoljen, ali u ograničenoj meri. Posebno se u ovom slučaju mora obratiti pažnja na date jedinice insulina.

Preporučene namirnice u ishrani dijabetičara

Svakom dijabetičaru odgovara individualni jelovnik, koji zadovoljava njegove energetske i druge potrebe. Ipak, postoje uopštena pravila, tačnije namirnice, koje su pogodne za sve one koji boluju od bolesti poznate po imenu dijabetes tip 1.


  • Zdravi ugljeni hidrati


  • Dijetalna vlakna


  • Riba


  • Dobre masti - avokado, bademi, orasi, masline, ulje uljane repice, kikiriki, maslinovo ulje mogu pomoći u snižavanju nivoa holesterola. Treba ih konzumirati u malim količinama, jer kao i sve masti sadrže dosta kalorija.


  • Crni i beli luk


  • Limunov sok


  • Laneno seme


Začini – stevia, umereno upotrebljavati biber, peršun, mirođija, limunov sok, beli luk, đumbir, lovor (pomaže organizmu da bolje iskoristi insulin), cimet (obavezno dodati pečenim jabukama).

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: