Pera
pre 5 godina
Koliko mora da si tužan i jadan kada sam igraš igricu protiv nepoznatih protivnika pa još i kupuješ sve i svašta u igrici za pravi novac?
I na sve to, još plaćaš i hak da bi bio još bolji. Izađi na ulicu, upoznaj nekog, zaljubi se u devojku 8ili ako si devojka u momka), završi neki kurs, bavi se nečim. NAuči nešto. Otputuj.
A ako ćeš da igraš, igraj samo protiv prijatelja, okupite se u nečijem stanu, spojite kompove u mrežu pa ugraje 3 dana neprekidno. Igrati protiv nepoznath protivnika neku igriu je vrhunac usamljenosti. Znači da zaista ni na koji način ne ceniš svoje vreme.
Ja sam tako, u periodima depresije, igrao neku on-line igricu Conquiztador na netu (postavljanje meta-pitanja, neko lažno znanje). I tamo sam nailazio na nepobedive ljude. TO su likovi koji su neverovatnu količini svog vreme trošili na tu igricu dok ne bi naučili apsolutno sva pitanja i odgovore, samo da bi se osećali moćno (tipa, koji je broj cipela nosio KArl MArks ili slično), jer su u realnom životu verovatno bili uskraćeni za mnogo toga.
KAda sam shvatio koliko mi je vremena potrošila, više nisam uključio tu igricu. Krenuo sam da izlazim, našao devojku, prestao da igram igrice sasvim (što mi je i žao). Ali igrati OnLine protiv nepoznatih ljudi... Koja je svrha? Zabava? Ne, nego nespremnost za realan život.
8 Komentari
Sortiraj po: