Usamljena planeta – Second Life

Opisan kao jedan od najpopularnijih svetskih sajtova i interaktivna trodimenzionalna simulacija sveta na Vebu, Second Life pored svojih prednosti, nosi i svoje nedostatke, kao i velike indicije da je 'drugi svet' osuđen na propast. Da li je Second Life (SL) zaista ’hype' kao što pišu mediji u Srbiji? I dalje, da li je Srbija zaista dovoljno zrela i spremna da se upusti u Second Life kada je prosečnom Srbinu potrebno osnovno digitalno obrazovanje u real life-u, stvarnom svetu kako bi mogao da korsti ostale aplikacije koje Internet i Veb 2.0 pruža?

Autorka: Danica Radovanović

Tehnopolis

Izvor: B92

Sreda, 21.11.2007.

10:39

Default images

Američki proizvod Linden Laboratorije, Second Life, je u proteklih par godina, stekao svoju popularnost u zemljama visoko razvijene informacione Internet infrasktrukure, od oblasti obrazovanja, kulture, biznisa, marketinga, do industrije zabave.

Toliko je jednostavan da ga niko ne koristi

SL je različit a opet u mnogim aspektima sličan bilo kojoj „social network“ aplikaciji. Jednom kada kreirate avatar i kročite u trodimenzionalni svet SL-a, to predstavlja mnogo više od običnog razmenjivanja tekstualnih poruka i multimedije. SL zahteva više angažovanja i potrebno je da korisnik usresredi svu pažnju na aplikaciju.

Interfejs je komplikovan, i osoba mora da bude veoma motivisana da prođe kroz proces učenja i upoznavanja, a to zahteva potpunu digialnu i informacionu pismenost, kao i dobro poznavanje engleskog jezika.

Korisnici nailaze na teškoće jer moraju da preuzmu i instaliraju poseban softver, da bi koristili SL (za razliku od drugih sličnih sajtova koji to ne zahtevaju). Ako korisnik, ili grupa ljudi posećuje SL sa velikim očekivanjima u vezi stvari koje žele da urade i dožive, vrlo brzo će im postati dosadno i napustiće aplikaciju. To je najčešća pojava u SL-u koja se dešava u poslednjih par meseci.

Da biste potpuno doživeli i bili angažovani u SL, morate da poznajete nekoga ko vas poziva u postojeću mrežu (slično kao bilo koji drugi sajt za društveno povezivanje) i uvodi u virtuelni svet. Jedna od pojava je da je vrlo lako primetiti pridošlice, nove korisnike SL-a. Oni lutaju besciljno, ne pronalaze željene lokacije, ne umeju da se teleportuju s jednog ostrva na drugo. Ovo predstavlja veliki problem početnicima.

Postoji limit broja posetilaca koji mogu da budu na određenom mestu na SL-u: na jednom ostrvu možete imati samo 50 ili 60 avatara (korisnika) istovremeno. Zato, mnogi iskusni korisnici ne ostaju dovoljno dugo na jednom mestu, tako da ne postoji ni vreme koje bi se posvetilo prilagođavanju novih korisnika kroz međusobnu interakciju.

Toliko je popularan da ga više niko ne posećuje

Photo credits: Eddie Guy
Mnoge marketing agencije istražuju i ulažu u virtuelni svet, tako da se SL smatra velikim digitalno – marketinškim fenomenom. Kompanije od Coca-Cola-e i Anheuser-Busch-a do Kraft Foods i Nissan-a koje se pojavljuju na SL-u sa svojim marketinškim kampanjama ulažu milione i milione dolara u SL. Na primer NBA ili Coca-Cola Virtuelni Paviljon - Virtual Thirst Pavilion. Još u avgustovskom broju (2007) magazin Wired je konstatovao da retko ko (niko?) ne odlazi više na SL, što predstavlja paradoks njegove ’popularnosti’ i posećenosti u poslednjih par meseci. Zašto je to tako?

Pretpostavite da možete imati maksimum 60 avatara na jednom ostrvu istovremeno, i da prosečna poseta traje 10 minuta – najveći broj posetilaca koji možete da imate je 300-350 posetilaca po satu, ali to se do sada nije još uvek desilo i veoma je neuobičajeno jer:

- postoji samo 40,000 - 50,000 avatara u SL-u u bilo koje vreme, i

- jedan avatar ima izbor da se kreće gde želi i ima sve više i više mesta koja može da poseti, stoga, pridobiti avatara na vašoj lokaciji obično zahteva dobar sadržaj, bilo u stvarnom ili virtuelnom svetu.

Iako su mnogi brendovi, institucije, političke i druge organizacije pristupile SL-u misleći da će ulaskom u drugi život, postati popularniji i uspešniji, to se nije dogodilo. Postoje hiljade lokacija na kojima, svi žele nešto da prodaju ali niko ne kupuje. Zbog ovako slabe posete, na primer Madison Avenue troši milione dolara za kreiranje reklama i marketinških sadržaja u jednom praznom digitalnom svetu. Velike kompanije jednostavno ignorišu činjenicu da postoji i ostalih 12 virtuelnih svetova izvan SL-a koje posećuje hiljade i hiljade korisnika, i koji po svojoj posećenosti nadmašuju SL.

Realnost

Photo credits: WSJ
Imajući izloženo u vidu, postavlja se pitanje koliko je opravdan potez Ministarstva za dijasporu Republike Srbije, koje je ovih dana bombastično najavilo uređenje ostrva Srbija i izgradnje zgrade Ministarstva u SL-u.

Korišćenje Interneta u Srbiji, pokazuje prema istraživanju CePIT-a, poražavajuću statistiku iz 2006. godine, gde više od 50% stanivništva u Srbiji ne koristi Internet a svega 33% domačinstava ga koristi. Preostalih 24% stanovništva ne poseduje računar i ne može da ga priušti, a velika većina onih koji ga poseduju ne znaju da koriste napredne servise na Vebu (na primer aplikacije Veba 2.0, koje su još uvek 'naučna - fantastika' za Srbiju). Zašto to isto Ministarstvo ne ulaže u širenje informatičke svesti upotrebom besplatnih aplikacija i servisa (na primer, MySpace ili FaceBook - 23,473 korisnika iz mreže Srbija u trenutku pisanja ovog teksta i ko zna koliko Srba iz dijaspore), umesto građenja virtuelne kule od karata koja troši novac poreskih obveznika?

Iskreno govoreći, Second Life platforma je još uvek nezrela i ne može da podrži veliki broj posetilaca na jednom mestu što je bitan preduslov za uspeh bilo kakve marketinške kampanje. Interfejs je sirov i nesofisticiran, što predstavlja problem običnim korisnicima. Serveri često padaju i SL nije dostupan. U suštini, SL predstavlja, koncert eksperimentalne muzike - "taština praznine".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

35 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: