Da bi došli do odgovora, novinari su sproveli i malo istraživanje - na web stranici FindTheBest pratili su i upoređivali promet i angažovanje korisnika u više kategorija proizvoda, od pametnih telefona preko laptopa do procesora. Ispostavilo se da su posetioci tog sajta tri puta češće tražili “gedžete” specijaliovane za vežbanje i 40 puta više pametne telefone nego pametne satove.
Evo kako to objašnjava “Time”.
1. Nezgrapni su Prema podacima WatchStation-a, prosečna debljina ručnog sata je između osam i 12 milimetara. Sve između šest i osam mm smatra se "tankim". Većina pametnih satova debljine je do deset mm. Izuzeci su
Sonyjev SmartWatch 2 (9 mm),
Samsungov Gear Live (8,9 mm) i
LG-ev G Watch (9,9 mm). Ali, među "praviM" satovima ovo se još uvek smatra “krupnim”. A za masovno tržište dizajn i udobnost važniji su od specifikacija i mogućnosti.
2. Preskupi su Dok kupci o satovima razmišljaju u gotovo isključivo dve kategorije (vrlo jeftini i vrlo skupi), proizvođači pametnih satova guraju im proizvode u kategoriju koja je između (u rasponu između 70 i 200 evra).
3. Nisu rešeni problemi sa baterijom Par modela pametnih satova može da radi mesecima s jednim punjenjem. Gotovo svi ostali jedva mogu da izdrže celu nedelju. Situacija je sve gora što su ekrani bolji i što je sat pametniji. Drugim rečima, imate još jedan uređaj više koji treba da punite svako veče. Proizvođači pametnih satova mogu i moraju bolje.
4. Sve je to lepo, ali čemu to služi? Svi pričaju o njima, zgodni su, možemo s njima ponešto što ne možemo s pametnim telefonima. Da li je to, samo po sebi, dovoljno? Čini se da nije. Jednostavno, ne rešavaju nijedan opipljiv i zaista važan problem
.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 37
Pogledaj komentare